Odvjetnik Josipa Perkovića, Anto Nobilo, podnio je danas ustavnu tužbu kojom traži da se ukinu odluke o izručenju bivšeg šefa jugoslavenske i hrvatske tajne službe Njemačkoj te da se izručenje odgodi do konačne odluke Ustavnog suda, jer bi u suprotnom tužba imala samo deklarativno značenje i izgubila svoju svrhu.

"Smatram da će Ustavni sud prihvatiti zahtjeve, no bez obzira na ishod nastavljamo pravnu bitku", kazao je Nobilo Hini. Dodao je da pravnu zaštitu Perković ubuduće može tražiti i od Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, ali i da bi mišljenje o primjeni zakona u ovom slučaju trebao dati i Europski sud pravde u Luxemborugu.

Na početku opširne ustavne tužbe na više od 30 stranica Nobilo zahtjeva da se prije upuštanja u meritum tužbe donese odluka o izuzeću ustavnog suca Davora Krapca koji je u medijima, suprotno Perkovićevoj obrani, tvrdio da moguća zastara ne smije biti razlog odbijanje izručenja.

Nadalje, Nobilo tvrdi da su odlukom o izručenju izvanraspravnog vijeća Županijskog suda, koju je naknadno potvrdio i Vrhovni sud, Perkoviću povrijeđena ustavna i konvencijska prava jer je sud donio nezakonito rješenje kojima se, između ostalog, "oduzima sloboda građana", s obzirom da se sudske odluke o ovom slučaju svode na uhićenje i predaju. "Tome treba dodati da je njemački sud u ovom slučaju već odredio pritvor, tako da će se lišenje slobode nastaviti i nakon što europski uhidbeni nalog (EUN) bude izvršen", navodi Nobilo.

Ističe da su Perkovićeva ustavna prava povrijeđena jer je Županijski sud zanemario odredbu Zakona o međunarodnoj pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima država članica EU koja propisuje da je razlog za odbijanje EUN-a zastara prema domaćem zakonodavstvu. Isti stav zauzeo je i Vrhovni sud zaključivši da pitanje zastare spada pod termin "dvostruka kažnjivost" te da se temeljem tog članka ni zastara ne treba provjeravati, podsjetio je Nobilo. On, suprotno sudskim stavovima, smatra da isključenje provjere dvostruke kažnjivosti znači isključivo to da kod kaznenih djela pobrojanih u katalogu EUN-a, među koja spada i ubojstvo, država izvršenja nema pravo odbiti zahtjeva za predajom zbog toga što djelo na koje se zahtjev odnosi ne predstavlja kazneno djelo po njezinu zakonodavstvu.

U ustavnoj tužbi Nobilo navodi da je odluka Vrhovnog suda u suprotnosti i s europskom praksom te da se Perković zbog toga nalazi u neravnopravnom položaju u odnosu na sve ostale građana. Svoje tvrdnje potkrepljuje brojnim primjerima iz međunarodne znanstvene literature i sudske prakse kao i teze da su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava o jednakosti pred zakonom.

U odnosu na zastaru ponavlja da su sudovi zauzeli pogrešno tumačenje zakona i time prekršili materijalno kazneno pravo, Zakon o kaznenom postupku, ali i ustavne odredbe koje propisuju primjenu najpovoljnijeg zakona, prema kojemu je Perkoviću zastara nastupila 15 godina nakon ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, odnosno 1998.

Konvencija o ljudskim pravima u Perkovićevu je slučaju, po Nobilovim riječima, povrijeđena i pred njemačkim sudovima, jer je za njim raspisana tjeralica, a potom i uhidbeni nalog premda on nikada nije dobio poziv da se u svojstvu okrivljenika pojavi pred policijskim ili pravosudnim tijelima u toj zemlji.

Tužbi je priložio i izjavu "udbinog" ubojice Vinka Sindičića koji je pred javnim bilježnikom potpisao da je tijekom suđenja Krunoslavu Pratesu za Đurekovićevo ubojstvo lažno svjedočio po uputama njemačkih vlasti.

Pravo na pošteno suđenje Perkoviću je, dodaje, povrijeđeno i u Hrvatskoj jer gotovo da i nije bilo istaknute osobe iz političkog života koja se nije očitovala o potrebi Perkovićeva izručenja njemačkom sudu.

Kao najočitije javne istupe u kojima se tražilo izručenje naveo je izjave povjerenice za ljudska prava i pravosuđe EU Viviane Reding, predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i nekoliko njegovih stranačkih kolega, ali i priopćenje stranke HSP Ante Starčević te izjave predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića, predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina te ustavnog suca Davora Krapca.

Nobilo je podsjetio i da je Vrhovni sud propustio od Europskog suda pravde u Luxembourgu uputiti zahtjev za tumačenje prava Unije obuhvaća li ispitivanje dvostruke kažnjivosti i zastaru te da li se zastara kaznenog progona utvrđuje po pravu države moliteljice ili države izručenja.