Hrvatska nije baš u vrhu kad je riječ o 'prijateljskom okružju' za ulagače. Domaći i strani žale se desetljećima – na često mijenjanje propisa, sporost administracije, velik broj nameta. Država, koja je odgovorna za takvu regulativu i stanje, često se i sama žali da investicija ima malo – prošle godine samo 169 milijuna eura. Uvijek se obećava da će se okružje promijeniti – evo jednog pozitivnog primjera.
U pogonu Haix obuće u Maloj Subotici, nedaleko od Čakovca, proizvode se cipele koje će nositi vatrogasci, vojnici i policajci diljem svijeta. Već su rasprodali sve što će proizvesti do veljače. Njemački investitor ovdje je zaposlio gotovo 800 ljudi, četiri puta više nego kod kuće. I dok su mnogi proizvodnju selili u Aziju, oni su odlučili proizvodnju iz Vijetnama preseliti u Hrvatsku. Uložili su 30 milijuna eura, objavio je HRT.
U Međimurje su došli ponajprije zbog kvalificiranih radnika, mentaliteta radišnih ljudi koji znaju raditi. U Međimurju, za razliku od Njemačke – obućarska industrija još postoji.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Ne poznajete naš mentalitet , pa ne shvaćate prednost ovakvih tvornica.
Prvo, kad selo / mala općina/ dobije tvornicu gdje je dovoljna SSS, ili NSS , selo je spašeno.
Prvo, rukovodeća radna mjesta namijenjena su glavama obitelji- muškarcima, a pogoni, trake,
skladišta, pakirnice – ženama.
Ako muškarac dobiva neto 6.000, 00 a žena 2.500,00 = i imaju kod kuće nešto poljoprivrede, njima
je to dovoljno. Plate se režije, benzin, mobiteli, a hrana je kod kuće..
Ako žele više, muž odlazi raditi u drugi grad ili drugdje. Žena ostaje u tvornici, i brine o djeci.
Ako oboje žele više, odlaze trbuhom za kruhom, s djecom ili djecu ostave bakama i dedama.
ILi kombinacije.
Bila sam vikendom u Beču, pa i malo dalje, 50 km u gradiću, gdje radi dosta naših ljudi.
Oni se uglavnom planiraju vratiti natrag, kad u Hrvatskoj sagrade kuće , i skupe nešto novaca ,
da odškoluju djecu. Otišli su, jer imaju rodbine svugdje, naši međimurci vani imaju i firme,
i nekretnine. To su već treće generacije naših tamo, pisala sam o tome.
Zato, pustite da se tvornice sagrade u malim mjestima što više, jer će tržište radne snage učiniti svoje.
Odnosno, standard MLADIH ljudi raste, a veća migracija , pospješuje borbu za stvaranjem novih dobara, time se učvrščuje potreban socijalni minimum potreba , koji danas – u malim
sredinama NIJE ZADOVOLJEN, baš iz nedostatka ponuda slobodnih radnih mjesta.
@tomislav10, te stvari naši novinari ne pitaju. Važno je da se investitori žale. Ali da ne gladam sve crno. Činjenica je da mi imamo armiju polupismenih, nepismenih, bez bilo kakve kvalifikacije…tako geldano moramo biti zahvalni za svako radno mjesto. Dali je low cost business budućnost Hrvatske? Sigurno nije! Samo kao prelazno rješenje je za akceptirati.
Naravno da low cost business nije budućnost Hrvatske jer smo mi ipak predodređeni za puno stučnije poslove. Zato tražimo poslove konobarenja na jadranu,u Njemačkoj ili Irskoj, high cost business nema šta.
Prosječna plaća za 2015. – 3520 kn (izvor http://www.transparentno.hr)
@tomislav10, te stvari naši novinari ne pitaju. Važno je da se investitori žale. Ali da ne gladam sve crno. Činjenica je da mi imamo armiju polupismenih, nepismenih, bez bilo kakve kvalifikacije…tako geldano moramo biti zahvalni za svako radno mjesto. Dali je low cost business budućnost Hrvatske? Sigurno nije! Samo kao prelazno rješenje je za akceptirati.
Uključite se u raspravu