Senior Digitalization Consultant za Adriatic regiju u Siemensu, Rok Koren, govori što digitalizacija danas znači za industrije, otkriva koji je najbolji pristup tom procesu te iznosi zanimljivo pozitivan stav uvjeren da će se zahvaljujući digitalizaciji radna mjesta promijeniti, a ne izgubiti te da će se transformacija odviti u smislu “ne radimo mnogo, već radimo pametno”.

Možete li dati uvid u trenutačno stanje digitalizacije unutar industrije i istaknuti sve značajne trendove ili razvoje koje ste primijetili posljednjih godina?

Generalno, susrećemo se s velikim interesom za digitalizaciju u industriji, ali važno je razumijevanje što je točno digitalizacija, a što digitalna transformacija. Digitalizacija je samo dio cjelokupne digitalne transformacije i njome primjenjujemo inovativna tehnološka rješenja u postojeće poslovne procese. Digitalna transformacija, dakle, znači primijeniti digitalne načine u u poslovnim poduhvatima i radnim zadacima i to je mnogo širi pojam. Digitalna transformacija je sama po sebi “trend” posljednjih godina, posebice nakon korona krize kada smo uvidjeli da će se digitalno transformirana poduzeća moći lakše snalaziti u kriznim razdobljima. No, prije nego započnu s procesom digitalne transformacije, tvrtke si trebaju postaviti pitanja: zašto se digitalno transformiramo? Kako će nam to pomoći da poboljšamo procese? U konačnici, koja je od toga dobit?

Međutim, iako je “digitalno” danas popularan pojam, u industriji na našim prostorima postoji još mjesta za napredak na tom području. Generalno, vjerujem da mnogim tvrtkama u industriji nedostaje malo više hrabrosti za strateško investiranje u digitalizaciju proizvodnih procesa.

Što digitalizacija danas znači za industrije i po čemu se ona razlikuje od tradicionalnih procesa? Možete li navesti neke praktične primjere koji bi ilustrirali njezin učinak?

Digitalizacija i digitalna transformacija su “trčanje na duge staze”, to je maraton ili čak i bolje – triatlon. To su multidisciplinarne aktivnosti sa zajedničkim ciljem. Njihovoj pripremi trebamo pristupiti strateški, što znači da prvo trebamo napraviti digitalnu strategiju koja će podržati poslovnu strategiju, a koja će se potom ostvariti u predviđenom periodu, recimo narednih 3 do 5 godina. Tradicionalni pristup podrazumijeva investicije u nove linije, uređaje, strojeve, itd. Međutim, to nije digitalizacija u pravome smislu, nažalost, jer je riječ o instalaciji nove tehnologije bez “digitalnog” pogleda u budućnost. Razlog tome je što postoji još mnogo prostora za shvaćanje pojma digitalizacije. Imamo veliki nedostatak osnovnog znanja u tome području, i zato je važno da se svako poduzeće zainteresirano za digitalizaciju proizvodnih procesa konzultira sa stručnjacima koji će im pomoći na tome putu. U Siemensu razvijamo uređaje, tehnologiju, cjelokupna rješenja, ali ono najbitnije – razumijemo izazove specifične za pojedinu granu industrije. I to smo dokazali i referentnim primjerima u našim zemljama.

Što biste rekli koji je najbolji pristup za organizacije koje se žele upustiti u projekte digitalizacije? Postoje li neke strategije koje su posebno učinkovite u osiguravanju uspješnih ishoda?

Prema našim iskustvima, najbolji pristup je upravo strateški: priprema digitalne strategije i potom njezina implementacija. Kroz pripremu digitalne strategije objedinjujemo ideje s najmanje dvije strane: jednu stranu čini tim našeg klijenta, koji je upućen u sve proizvodne procese, dok drugu stranu čini eksterni tim stručnjaka, koji donosi metodologiju, upućuje na trendove i primjenjuje globalno znanje. U konačnici, takva suradnja daje najbolji rezultat, a implementacija strategije postaje lakša. Proces pripreme digitalne strategije je iznimno kompleksan i sveobuhvatan. Suprotno uvriježenom mišljenju da bi bilo dostatno napraviti AS-IS evaluaciju trenutnog stanja, analitiku svih projekata i vremensku liniju, odnosno terminski plan implementacije, u pitanju nisu samo tehnologije. Važno je u plan strateški uključiti i ostale resurse, kao što su ljudi, njihovo znanje i kompetencije, financijske parametre, partnere, sistemske integratore, i još mnogo toga. I zato s razlogom ističemo da naši stručnjaci u Siemensu mogu pomoći u tim kompleksnim projektima.

Kako digitalizacija utječe na radnu snagu i vještine potrebne u industriji? Postoje li izazovi ili prilike u vezi s transformacijom radne snage kojih bi organizacije trebale biti svjesne?

Prije svega, važno je da zaposleni koji rade na ovako kompleksnim projektima, budu uvijek u tijeku sa svim trendovima. Digitalizacija je živi proces, ona raste, razvija se i nadopunjuje svakoga dana nekim novim aktualnostima. Zato je važno da svi mi učimo iz dana u dan što je novo u našoj industriji. To je i Siemens prepoznao i zato vlastitim zaposlenicima zadao sate učenja koje je potrebno ostvariti u jednoj poslovnoj godini. Na taj način naši zaposlenici postaju otporni u kriznim situacijama i relevantni u industriji u kojoj smo prisutni.

Jednako tako, jednom kada je projekt digitalne transformacije ugovoren, važno je da su zaduženi zaposlenici interno informirani. Priprema plana je jednako važna kao i njegova implementacija. To znači da svi trebaju investirati nešto u taj proces, svoje vrijeme, znanja, energiju, sate učenja..

Isto tako, uvriježeno je razmišljanje da će digitalizacija zamijeniti dosadašnja radna mjesta ljudi. Ne, takvo što nije među izazovima koje donosi digitalizacija, već naprotiv – među prilikama. Nitko zahvaljujući digitalizaciji neće izgubiti svoj posao, nego će dobiti priliku naučiti nešto novo. Radna mjesta će se promijeniti, ali u smislu “ne radimo mnogo, već radimo pametno”.

Kakva je vaša prognoza za budućnost digitalizacije u industriji? Postoje li nove tehnologije ili trendovi za koje vjerujete da će igrati značajnu ulogu u oblikovanju digitalnog krajolika industrije u nadolazećim godinama?

Nove tehnologije s kojima smo upoznati i koje su na digitalnoj sceni već zauzele značajnu ulogu (primjerice AI, AR/VR, 3D print, kognitivna robotika…) pokazale su da dobro funkcioniraju i mogu se široko primjenjivati. Međutim, pojedinačni projekti nisu “digitalizacija”. Potrebno je uvesti i planski implementirati svu tu tehnologiju u tzv. “brownfield”, odnosno postojeće tvornice zastarjelih sustava i u kompletnu digitalizaciju, a ne samo u jednu novu liniju. Digitalizacija ima osnovu u podacima realnog vremena te u spajanju svih sustava u cjelinu. Prvi izazov u tvornicama danas jesu podaci. Imamo ih puno ali su raštrkani na različitim stranama. Trebamo ih sakupiti i pripremiti za daljnje analize. Na toj osnovi možemo implementirati nove tehnologije i to je nešto za što ne postoji iznimka. Pritom, radeći s podacima, važno je da spomenemo i OT/IT kibernetičku sigurnost. Zahtjevi za razmjenom informacija između strojeva te strojeva i ljudi sve više je u porastu, no, ta komunikacija obavezno mora biti i sigurna.

Gledajući unaprijed, što možemo očekivati u pogledu napretka i inovacija u području digitalizacije u sljedećih nekoliko godina i kako bi ti razvoji mogli utjecati na industrije i poduzeća na globalnoj razini?

Možemo očekivati sve veći broj linija i sustava koji će se međudobno spajati i komunicirati u stvarnom vremenu. Sve informacije će biti dostupne preko pametnih uređaja sa bilo koje lokacije na svijetu. Sve više će biti digitalnih blizanaca, koji su osnova za simulacije. Simulacije će biti napravljene na umjetnim ili na realnim podacima. U Siemensu smo prvi koji smo već napravili prvi Industrijski Metaverzum (npr.: Freyr – nova tvornica baterija za e-aute), a u planu su još dvije nove investicije za dvije Siemensove tvornice u Njemačkoj i u Kini. Sve zajedno ide prema industrijskom metaverzumu, gdje će biti sve globalno spojeno u jedan foto realistički virtualni svijet. Ali, to će doći za kakvih 5-10 ili 15 godina. Prije toga nas čeka još mnogo rada, da pripremimo teren i naše tvornice za nove tehnologije.