Istječe moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima. S prvim danom srpnja, točno na desetgodišnjicu hrvatskog ulaska u EU, prestaje vrijediti odluka o izuzetku otvaranja tržišta kojom se nastojalo zaštititi poljoprivredni sektor od eventualnih negativnih utjecaja liberalizacije stjecanja poljoprivrednog zemljišta.

Tako duge odgode druge zemlje nakon pristupanja EU nisu koristile, a mogućnost produljenja sad više ni Hrvatska nema. Pitanje je je li zaštita postigla efekt i što će uslijediti na tržištu poljoprivrednog zemljišta nakon 1. srpnja.

Kada se lobiralo za produljenje moratorija, prije tri godine, glavni argument je bio da je kupovna moć hrvatskih poljoprivrednika bitno slabija nego u drugim europskim zemljama, te da se domaću poljoprivredu time štiti od bujanja cijena do kojih bi dovelo otvaranje za strane kupce. Istina, i cijene poljoprivrednog zemljišta najniže su u EU. U osnovi, oboje se nije bitno promijenilo.

Državi pravo prvokupa
Prema posljednjim podacima Eurostata, za 2021., cijena hektara obradive zemlje u Hrvatskoj bila je u prosjeku 3661 euro (godinu ranije 3.440), dok najviše cijene uvjerljivo ima Nizozemska, u 2021. one su bile u prosjeku 77.583 eura (2020. su bile 69.632 eura). Osjetno više cijene zemljišta ima i Slovenija, gdje hektar stoji 22.312 eura, a više su cijene i u Poljskoj (10.937 eura) i Mađarskoj (5.187 eura).

Eurostatovi podaci pokazuju i da u svim zemljama poljoprivredno zemljište dobiva na cijeni, što je vidljivo i u slučaju RH. Tako je u 2015. hektar u prosjeku imao cijenu od 2726 eura, te potom u pravilu godišnje cijena raste od 100 do 200 eura. Pritom konstantno veće cijene postižu hektari u jadranskoj regiji, gdje je posljednja cijena u prosjeku bila 5312 eura, u Panonskoj Hrvatskoj ona je 3702 eura, a najniža je u Sjevernoj Hrvatskoj – 3171 euro.

Hrvatska je i po cijeni zakupa među najpovoljnijima u EU – hektar se plaća po 74 eura godišnje, a povoljnije je samo u Slovačkoj (34 eura), dok su uz Italiju (837 eura) u Nizozemskoj uvjeti i po tom osnovu na najvišoj razini (836 eura).

Da će s početkom srpnja kupnja državnog poljoprivrednog zemljišta postati masovna pojava ne daju naslutiti iskustva koja je do sada imalo resorno Ministarstvo poljoprivrede. Do sada su, prema informacijama koje smo dobili, zaprimane ponude temeljem prava prvokupa gdje je površina bila manja u odnosu na površinu propisanu zakonom ili se radilo o zemljištu koje nije bilo poljoprivredno, dakle za građevinsko ili šumsko.

Usto, nije se odustalo od prava prvenstva, pa će kod kupnje državnog poljoprivrednog zemljišta prednost imati dosadašnji posjednici i vlasnici zemljišta koje graniči s onim državnim koje se prodaje, a vrijedit će pravilo da jedan kupac može kupiti najviše 50 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta.

Osim toga, kod svake prodaje poljoprivrednog zemljišta država će imati pravo prvokupa, a ne prihvati li Ministarstvo ponudu, privatni vlasnik neće moći prodati zemljište po nižoj cijeni od one koju je istaknuo državi.

Rješenje za Fortenovu?
Svi koji su promatrali problematiku poljoprivrednog zemljišta u proteklom razdoblju više-manje su unisoni oko toga da prestanak moratorija neće dovesti do dramatičnih promjena u poljoprivredi po pitanju konkurencije ili cijena zemljišta. Stranci su zainteresirani za kupnju većih parcela, a takvih fali u ponudi.

Uostalom, i do sada su stranci mogli doći do zemljišta, preko tvrtki osnovanih u RH i od privatnih vlasnika, a najosjetljivija su zemljišta koja koriste veliki kombinati poput Belja koje u zakupu ima pojedinačno najveće površine i čiju se prodaju spominje kao jedno od rješenja za financijske probleme u Fortenova grupi.