Agencija za investicije i konkurentnost više je puta osnivana i gašena, no ovaj put dat će rezultat, uvjeren je njezin ravnatelj Damir Novinić, koji je na čelo Agencije došao nakon više od deset godina provedenih u američkom veleposlanstvu upravo na projektima ulaganja. Ulazak u Europsku uniju imat će presudnu ulogu za uspjeh Agencije, a Novinić je sa svojim timom siguran da će taj trenutak Hrvatska znati iskoristiti. Ipak, prvi velik zamah u aktivnostima, čini se, Agenciji neće doći od njemačkoga BMW-a.

Odjeknula je vijest da BMW razmatra i Hrvatsku kao moguću lokaciju za novu tvornicu, u koju bi uložili milijardu eura. Jesu li već uspostavljeni kontakti?
Kada je riječ o takvom tipu investicije, uspostava kontakata i pregovori ne idu na način na koji se to plasira u medijima. Posrijedi je vrlo kompetitivan sektor i diskrecija je apsolutni imperativ. Kada i pregovarate s investitorom, često do zadnjeg momenta, pritom mislim do odluke o investiranju, zapravo ne znate o kome je riječ. No, da pojasnim konkretan slučaj. U slovačkom poslovnom listu objavljena je izjava jednog od direktora BMW-a da tvrtka razmišlja o mogućem širenju proizvodnje u regiji te da uz Slovačku, u kojoj već imaju pogon, razmišljaju i o alternativnim lokacijama, a jedna od njih je i Hrvatska. Dosad nismo kontaktirali s BMW-om, ali izravan pristup potencijalnim investitorima s ponudom u smislu odabira lokacija, poticaja, dostupne radne snage, lanca dobavljača upravo je način rada Agencije.

No, ako bismo se aktivirali i potrudili, je li takva opcija uopće moguća u automobilskoj industriji u Hrvatskoj?
U našoj strategiji i taktici idemo izravno tvrtkama i to smo počeli raditi. S velikim tvrtkama koje imaju investicijski potencijal, koje u svojim izvješćima navode da se žele širiti ili to doznajemo iz drugih kanala, stupamo u kontakt, šaljemo im pozive i dokumentaciju o mogućnostima ulaganja u Hrvatskoj.

Koliko ste takvih poziva uputili dosad?
Iza nas je tek pet mjeseci operativnog rada i nekoliko ciljanih prezentacija. Napravili smo web stranicu, održali oko 400 sastanaka i nekoliko desetaka ciljanih prezentacija. S nekim veleposlanstvima i gospodarskim komorama uspostavili smo dobru suradnju, no primarno nam je bilo uspostaviti kontakt s tvrtkama iz zemalja koje su već tu i imaju problema. Najbolja poruka da se klima za ulaganja u Hrvatskoj mijenja ide upravo preko tih tvrtki.

Kako stojimo u otklanjanju zapreka ulaganjima? Je li se broj prepreka već smanjio?
Riječ je o vrlo složenim procesima koji se ne mogu riješiti preko noći. Još smo u fazi mapiranja i neke će se prepreke moći ukloniti prilično  brzo, no sve što zahtijeva promjene kroz zakon uzet će više vremena. Primjerice, radimo i analizu parafiskalnih nameta, kojih je puno, no na one na lokalnoj razini ne možemo puno utjecati. To će biti kontinuiran posao. Ipak, očekujem da će se već do ljeta vidjeti prvi rezultati našeg rada i promjene u poslovnoj klimi.Hrvatsku je, na žalost, u doba ekspanzije investicija u tranzicijske zemlje taj val zaobišao zbog rata i poraća, a tu je i globalno ekonomsko usporavanje. Imamo situaciju da je investicijski potencijal u regiji na 40 posto onog iz 2008., a istodobno je konkurencija sve oštrija. Hrvatska je u međuvremenu donijela novi Zakon o poticanju investicija, po kojem je sada mnogo atraktivnija i konkurentnija u privlačenju idealnog investitora. Idealan investitor za nas je onaj koji uvodi nove tehnologije, proizvodi i izvozi te zapošljava. Evo, prošloga smo tjedna dobili informaciju o jednoj investiciji koja dolazi u sjeverozapadnu Hrvatsku, a za koju smo pobijedili Mađarsku, Kinu i još nekoliko država.

O kakvoj je investiciji riječ?  
Riječ je o investiciji u tekstilnu industriju koja će zaposliti 300-tinjak ljudi, ali još ne možemo izlaziti s više detalja. No, naše aktivnosti materijalizirat će se relativno brzo, jer prosječan rok od odluke o investiranju do prvog dugotrajnog efekta je dvije godine. 

Na Proinvestu smo čuli kako je Agencija dosad odblokirala 10 projekata vrijednih više od 700 milijuna eura. Koji su to projekti?
U sklopu Radne skupine za poslovnu klimu i privatne investicije, a koja je s radom započela početkom ove godine, desetak konkretnih projekata je u fazi rješavanja, dok su dva projekta potpuno riješena. U portfelju Agencije trenutno imamo 70-ak investicija u različitim fazama ciklusa, od projekata u kojima je Hrvatska još uvijek u fazi razmatranja kao potencijalne lokacije za ulaganje, preko projekata za koje su u tijeku izdavanje raznih dozvola za početak građenja, ali i projekata koji su u već poodmakloj fazi realizacije. Svaki od ovih projekata ima dodijeljenog project managera, a trenutno ih u Agenciji imamo desetak. Za svaki taj projekt napravljene su detaljne obrade, analize potencijalnih lokacija koji bi odgovarali njihovim potrebama, dostupnost radne snage, detaljne informacije o potrebnim dozvolama i ostalom potrebitom administracijom, te im organiziramo obilazak lokacija i pregovore s gradonačelnicima i direktorima poslovnih zona, dakle svih uključenih u realizaciju investicije. Napravili smo dakle model vrlo uske suradnje s investitorima.

Za koja se područja investitori zanimaju?
Preko 60 posto njih je zainteresirano za turizam. Slijede drvo i tekstil, prehrambena te metaloprerađivačka industrija. U narednih mjesec dana imat ćemo tako i dva otvaranja novih pogona, koji su investicije započete u suradnji s našom Agencijom. Jedno je ulaganja Saint-Jean Industries-a u Slavonskom Brodu, a drugo ulaganje talijanskog Danielija u Sisku u nekadašnjoj željezari, s kojim smo radili i na dozvolama, uvozu sirovine itd.  

Koje lokacije u Hrvatskoj najviše privlače ulagače?
Zanimljivo je  da u Hrvatskoj postoje i područja u kojima se posao radi bez problema. Mi jesmo na globalnoj ljestvici konkurentnosti Svjetske banke na 84. mjestu, no to je prosjek. Postoje mjesta u Hrvatskoj u kojoj se građevinske dozvole izdaju u manje od 60 dana, radi se naravno o poslovnim zonama, dok je u turizmu pak drugačija situacija. Tamo ima dosta projekata koji su zastali. Najčešći je slučaj da su investitori kupili ogromne parcele od kojih se jedna ispostavi problematična.   

Tu nastupa AIK? Jeste li što riješili?
Nekoliko njih smo već riješili, poput projekta Slatine na Cresu, no to nisu slučajevi koje se može riješiti preko noći. Takve slučajeve iznosimo i na već spomenutoj Radnoj skupini koju je prije dva mjeseca formirala Vlada, a kojoj je cilj upravo rješavanje prepreka i pomicanje s mrtve točke slučajeve koji godinama stoje na mjestu, tako da se inicira rješavanje kroz usklađivanje prostornih planove između grada i županije, što je čest slučaj. 

Ako tako već sve funkcionira, hoće li biti potreban Zakon o strateškim investicijskim projektima?
Da, jer u ovim slučajevima riječ je o manjim investicijama, a taj bi se zakon odnosio na velike investicijske projekte, koji imaju posve drugi tijek realizacije, pa i zaslužuju drugačiji tretman. Praksa nažalost pokazuje da se neki slučajevi i uz najbolju volju ne mogu pomaknuti jer je zakonodavna procedura takva da koči proces. Radna skupina nema ingerencije nad lokalnim upravama i samoupravama. One će i dalje imati iste ovlasti, no kada je neki projekt uvršten u prostroni plan, država će ovim zakonom moći presijeći stalna kočenja i nova propitivanja o tome je li to ulaganje potrebno ili ne.

Na koju ste skupinu fokusirani?
Na sve, ali najzanimljiviji su i najčešći ulagači koji znaju što hoće i važu između Hrvatske i primjerice Poljske i Austrije.

Obraćaju li se Agenciji samo strani investitori?
Više od 40 posto su domaći investitori, dosta njih sa stranim partnerima. Hrvatski zakoni ne razlikuju domaćeg i stranog investitora i oni se susreću s istim problemima. 

Koliko je među investitorima koji se obraćaju Agenciji idealnih investitora, onih koji ulažu u nove tehnologije, izvoze i otvaraju radna mjesta? Posljednjih  godina upravo nas takvi zaobilaze?
Ima tvrtki koje u Hrvatskoj rade i rade toliko dobro da ponovo investiraju i šire se. To je proizvodnja koju ne možemo nazvati high-tech, primjerice Calzedonia, Boxmark ili pak Saint-Jean Industries, Teva. To su tvrtke o kojima se malo govori, ali koje ovdje rade svoj posao i to jako dobro. Treba biti realan, za ICT i biotech potencijal postoji, no u nekim vrlo izoliranim dijelovima Hrvatske. Takav tip investitora kada dolazi gleda na sve, od političke stabilnosti do mogućnosti repatrijacije kapitala, komunalne i poslovne infrastrukture, ali i cijene i dostupnosti radne snage. Ne možete high-tech projekt realizirati u bilo kojem dijelu zemlje. No, kao idealnu industriju mi sada prepoznajemo i turizam, jer je to sektor koji donosi 6,5 do 7 milijardi eura, za koji ima puno interesa, izvozi, zapošljava. Tu je veliki potencijal, ali ima i dosta projekata koji su u tijeku od Srđa, Mlina, Srebrenoga, uskoro ide i natječaj za Kupare, Podgora, nekoliko potencijalnih velikih investicija na otocima, pa u Ninu, općina Pašman priprema veliki projekt i već je osnovala tvrtku u koju je unijela zemljište u temeljni kapital, a sada studiozno radi projekt velikog resorta s golf terenom. Da bi se projekt zaokružio još trebaju riješiti prostorno-planski golf teren. Još je u Istri 7-8 projekata u visokoj fazi realizacije. 
Američki veleposlanik upozorio je da je ulazak u EU velika prilika za Hrvatsku da pridobije investitore, ali da ima samo 18 mjeseci da to iskoristi.
Ulazak u EU jest prilika i poruka koju dobivamo od investitora i iz veleposlanstava potvrđuju povećan interes za Hrvatsku.

Dolazi li to povećanje interesa iz članica EU ili i s drugih kontinenata?
I iz EU i globalno raste interes ulagača. Nije tajna da neke tvrtke iz EU jednostavno nisu željele poslovati izvan granica EU, zbog pravne sigurnosti, jedinstvenog tržišta, jednostavnijih pravila. Cijena radne snage u usporedbi s produktivnosti u Hrvatskoj je vrlo niska, posebno uzimajući u obzir razvijene zemlje EU. Ne treba zaboraviti da 50 posto ljudi u Hrvatskoj govori engleski, a 30 posto njemački, što je daleko najviše u regiji. Hrvatska radna snaga u privatnom sektoru jako je dobro obrazovana i vrlo visoke produktivnosti. To je kompromis koji je za mnoge interesantan i mnogi iz tih redova europskih gospodarstvenika razmatraju mogućnost relociranja u Hrvatsku, jer su im inputi bitno niži. No, Hrvatska je sada atraktivna i kao zemlja za ulazak u EU.

Za koje to zemlje?
Najviše potencijalnih investitora ima iz europskih zemalja koje već tradicionalno imaju dobre gospodarske odnose s Hrvatskom – Italija, Francuska, Njemačka i Austrija, ali javljaju nam se i investitori iz dalekih zemalja poput Kine i Turske. Turska je drugi najveći izvoznik tekstila u svijetu. Trošak proizvodnje tekstila u Antaliji koja je 2000 kilometara od nas i u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj gotovo su identični, no transport do Beča ili drugih europskih središta bitno je kraći, a nema barijera na granici. S Turskom dosta surađujemo, a ovime se dodatno pojačava njihov interes za Hrvatskom. Njihove su dvije tvrtke -Rixos i Dogus grupa, u golemom investicijskom ciklusu, a nekoliko nas je turskih tvrtki kontaktiralo baš u segmentu tekstila. Tu će uskoro biti nekih vijesti, jer otvaraju ovdje svoje tvrtke, a za turska ulaganja svakako je vrlo znakovit i početak rada Kent banke u Hrvatskoj.

Što je s američkim investitorima? Godinama ste radili s njima, zašto nas oni zaobilaze?
Činjenica je da velike značajne investicije iz SAD-a još nema. Dolazile su nam tek neke manje i brownfield investicije. Američke tvrtke dosta gledaju na snagu unutarnjeg tržišta, a tu smo mi mali. S američkim veleposlanstvom sada dosta surađujemo, a ocjena je da bi dobar znak bio najprije pomoći nekim investicijama koje su naišle na prepreke. 

Koliko ljudi ima Agencija, kako ste ekipirani?
Agencija je koncipirana kroz dva sektora Sektor za investicije i Sektor za konkurentnost. Trenutno, Agencija broji 25 visokokvalificiranih ljudi. Ukupnom je sistematizacijom predviđeno nešto više od 70 ljudi, a poslovni plan za ovu godinu predviđa 45, no dođemo li do broja 35 bit će sjajno. 

Nova praksa u Europskoj uniji

Forsirate i osnivanje klastera, što je cilj toga?

Dosad smo osnovali tri klastera konkurentnosti za drvo, prehrambenu i automobilsku industriju, koji se rade po metodi koju odobrava EU za dobivanje sredstava iz fondova. No, u planu imamo do kraja godine osnovati još devet klastera, u područjima za koje se ima potencijal razvoja, od farmaceutike, turizma do obrambenog, kreativnog i ICT klastera. Praksa u EU se promijenila i velike tvrtke više ne mogu aplicirati za sredstva iz EU fondova. Ova struktura može aplicirati za značajna sredstva za istraživanja i razvoj, centre izvrsnosti i tehnološke centre. Tu grupiramo tvrtke, znanstvene institucije i lokalnu upravu koje zajedničkim djelovanjem podižu i konkurentnost cijelog sektora, a u tome je AIK operativno tijelo. To je i vrlo logična aktivnost Agencije, jer ako bi  primjerice pozivali BMW da ulaže, činjenica da ovdje postoji automobilski klaster, on odmah vidi cijeli lanac dobavljača i potpornih institucija, što mu uvelike olakšava poslagivanje proizvodnje u Hrvatskoj.