U povodu ovih dana iznesenih pojedinih medijskih optužbe na račun Ingre u vezi otvaranja novih, velikih problema za Tehniku, Ingrinog partnera na projektu gradnje bolnice u Alžiru, razgovaramo s predsjednikom Uprave Ingre Igorom Oppenheimom, koji u prvi plan stavlja činjenicu da je to gradilište bilo financirano Ingrinim pozajmicama i stvaranjem golemih dugova na lokalnom tržištu te neplaćanjem podizvođača, projektanata i lokalnih izvođača na gradilištu.

Zadnjih nekoliko mjeseci na gradilištu je bilo, kako tvrdi, pet do šest hrvatskih radnika Tehnike i nekoliko poslovođa na objektu veličine 22.400 m2, dok je tehnički direktor projekta iz Tehnike, kaže, bio "više u Zagrebu, nego na gradilištu zadnjih barem godinu dana, primajući cijelo vrijeme deviznu plaću i trošeći desetke avionskih karata na relaciji Zagreb-Alžir-Zagreb, što je sve uz neprofesionalno i neorganizirano ponašanje investitora – Ministarstva obrane Republike Alžir – dovelo do nezakonitog, vanugovornog raskida ugovora i ogromnih šteta za Ingru".  

Koji su glavni argumenti Ingre za navedeno?
Ingra se protivi jednostranom raskidu, jer smatra da je raskid ugovora protupravan i nezakonit. investitor je postupio protivno ugovoru i mjerodavnim propisima, i ovaj jednostrani protupravni raskid nanio je štetu Ingri. Za tu štetu tužit ćemo ih pred lokalnim i međunarodnim sudovima. Neke sudske postupke već smo započeli u Francuskoj. Također, odlučno poričemo da smo mi uzrok koji je doveo do predstečaja Tehnike. Tehnika je svjesno poduzimala korake koji su ju doveli do ovog stanja. Ili, bolje je reći da nije poduzimala gotovo nikakve korake da se projekt uspješno završi.

Konkretnije, što to znači?
Od samog početka projekta nisu bili u skladu s vremenskim planom izvođenja, pa jedina i isključiva odgovornost za kašnjenje može biti samo na strani Tehnike, uz uvažavanje činjenice da je dobrim dijelom razlog sporog odvijanja radova i na strani investitora. Svojim kašnjenjem u pregledu i ovjeri projektne dokumentacije zapravo je onemogućavao ispunjenje predviđenih rokova. Od 2014. do danas jedva da je Tehnika napravila 15% dogovorenog posla, pritom kontinuirano tražeći dodatna sredstva od Ingre odnosno investitora, iako je potpisala da će radove izvršiti u budžetu definiranom 2014. bez oslanjanja na dodatna sredstva. Ukupna realizacija sada je na oko 30% cjelokupnog iznosa ugovora. To već dovoljno govori o inertnosti drugih strana i apsolutno nema nikakve veze s Ingrom.

Znači, definitivno, po vama, Tehnika nije u problemima zbog partnerstva s Ingrom ili nekom drugom s Ingrom povezanom kompanijom?
Da. Problemi Tehnike su u poslovima koje su ugovorili i načinu na koje su ih izvodili. Sve ostalo je traženje skandala gdje ga nema. Budimo realni, nalazimo se u kapitalizmu gdje se očekuje tržišna utakmica; nismo više u državnom protekcionizmu. Dakle, uzrok koji je doveo do predstečaja Tehnike ne samo da ne možemo tražiti u Ingri, nego štoviše, ako ćemo objektivno, problemi Tehnike leže npr. u prevelikoj izloženosti u Agrokoru, a to je samo jedan od rizika s kojim se nije odgovorno upravljalo. Mi smo bili u partnerskom odnosu s Tehnikom dugi niz godina. Za svaki projekt su se ugovarali zasebni uvjeti. Svaki sudionik nekog posla procjenjuje svoje rizike, sposobnosti, tehničku i financijsku izloženost. Iz dostupnih izvora može se zaključiti da Tehnika nije dobro procijenila svoju izloženost prema različitim sudionicima u poslu te odgovornost za stanje u kojem se nalazi leži isključivo na njoj samoj. Kada se Ingra našla u problemima iz kojih je uspješno izašla 2014. (završena predstečajna nagodba Ingre), Tehnika je tada inzistirala da se poveća njihov angažman na ovom ugovorenom projektu u Alžiru, jer je očekivala veću financijsku korist. Sve smo to regulirali zajedničkim ugovorima koji se prije svega odnose na bankovna jamstva, odgovornost za preuzete rizike i pojačanu aktivnost na gradilištu do koje međutim nije došlo i što je bio djelomičan razlog raskida ugovora i posljedice koje su iz toga proizašle.

Koliko je brzo i kako aktiviran mehanizam naplate garancije koji je i doveo do njezine blokade?
Službeno nam je raskid ugovora pismeno uručen tek 29.7.2018., ali kako je vidljivo iz dokumentacije, investitor je tjedan dana ranije poslao zahtjev za naplatu garancija za dobro izvršenje posla i naplatu avansa u cijelosti, premda isti uopće nije bio u cijelosti isplaćen, što dovoljno govori o nepoštenom načinu na koji postupa investitor. Svemu tome je prethodila stalna praksa nemogućih zahtjeva s njegove strane, koja se nastavila izdavanjem prve javne opomene u lokalnim novinama 8. lipnja 2018. Tom opomenom nas se pozivalo da izvršimo  reaktivaciju gradilišta u roku od 8 dana, iako je ugovor za to predviđao primjereni rok za otklanjanje nedostataka koji ugovorno nije mogao biti kraći od 10 dana, a realno je bilo potrebno barem 3 mjeseca da se u potpunosti aktivira gradilište te dovezu potrebni radnici i potrebni materijal. Druga opomena uslijedila je nekoliko dana kasnije, da bi prije službene obavijesti o raskidu ugovora, 22. srpnja 2018. investitor pozvao alžirsku BEA banku na plaćanje garancije za dobro izvršenje posla koja je važila do travnja 2019. i cjelokupne garancije za avans, koji je bio samo djelomično plaćen. Francusko-afrička banka UBAF u Parizu je 23. srpnja 2018. primila poziv za plaćanje iznosa od 9,4 milijuna eura koji je pak proslijedila na plaćanje HBOR-u u Zagreb.

Koja je uloga HBOR-a u tom izvoznom poslu i je li se mogla spriječiti blokada Tehnike?
Iako je Ingra uspjela na Trgovačkom sudu u Parizu ishoditi privremenu mjeru zabrane prijenosa 9,4 mil. eura sa UBAF-a na BEA banku do donošenja konačne odluke, o tome je Ingra obavijestila HBOR dostavljajući im kopiju originala presude na francuskom jeziku i prijevod iste na hrvatski.Ta odluka je obvezivala UBAF da u narednih 14 dana ne smije isplatiti iznos od 9,4 mil. eura BEA banci, usprkos tome HBOR je uplatio navedeni iznos već 26. srpnja 2018. na račun UBAF-a u Parizu, i o tome obavijestio i Ingru i Tehniku. Time je pridonio osiguranju potrebnih sredstava UBAF-u za isplatu BEA banci u Alžiru, usprkos jasnoj sudskoj zabrani da do donošenja konačne odluke UBAF ta sredstva ne smije prenijeti na račun BEA banke, i kako je navedeno u odluci suda, ovom isplatom je direktno utjecao na konačnu odluku Trgovačkog suda u Parizu, jer kako navodi sud, HBOR se nije protivio isplati traženog iznosa UBAF-u u Parizu. Takvo birokratsko i neprofesionalno ponašanje HBOR-a ne čudi, ako se zna da su Agrokoru kontinuirano odobravali kredite znajući za njihovu financijsku situaciju, pa je tako plasman HBOR-a Agrokoru iznosio 940 mil. kn prema javno dostupnim podacima, koje će sanirati porezni obveznici RH, dok će zaposlenici HBOR-a i dalje sebi odobravati povlaštene kredite (166 zaposlenih dobilo je 71 mil. kn stambenih kredita na 20 ili 30 godina, uz 1 ili 2% subvencioniranih kamata), dok za plasmane gospodarstvu i izvozu ostaju mrvice, i da dobiju te kredite, tvrtke moraju dati kolaterale i druga osiguranja nekoliko puta veća od odobrenih kredita.

Ipak, kad već spominjete državu i Agrokor, je li u ovom slučaju tražena pomoć države, posebice jer je došlo do otkazivanja sličnih ugovora iz sfere javnih projekata nekolicini izvođača iz EU?
Ovaj tjedan pripremamo pismo za premijera Plenkovića i predsjednicu Grabar-Kitarović (koju smo i ranije obavijestili o poslovnoj problematici u Alžiru), a kojim ćemo zatražiti od nadležnih institucija RH da temeljem svojih ustavnih ovlasti zatraže od Europske komisije da na dnevni red Komisije ili odgovarajućeg Odbora stavi na razmatranje realizaciju "Euro-Mediteranskog Sporazuma" između EU i Republike Alžir  o trgovinskoj suradnji potpisanog 2015. Taj sporazum predstavlja osnovu za izvoz svih alžirskih energenata u godišnjoj vrijednosti preko 8 mlrd. eura (55% izvoza svih energenata poput plina, nafte, električne energije Alžir izvozi na tržišta članica EU). Međutim, istovremeno i nama i drugim kompanijama iz EU-a, nekoliko posljednjih godina, Alžir jednostrano otkazuje ugovore koji se mjere desecima milijuna eura godišnje, npr. jednoj velikoj njemačkoj kompaniji otkazan je ugovor za izgradnju metroa u glavnom alžirskom gradu u vrijednosti od 1,5 mlrd. eura, do otkaza u proteklim mjesecima nekoliko drugih bolnica uz našu, koje su gradile europske kompanije.

Koji su još vaši sljedeći koraci?
Kako smatramo takvo ponašanje alžirskih vlasti politički potpuno neprihvatljivim, tako tražimo da se utvrde štete koje su imale europske kompanije članice EU-a u posljednjih 5 godina na tržištu Alžira. Uz to, da se svi jednostrano raskinuti ugovori koji su politički uvjetovani, bez krivice kompanija iz EU, sankcioniranju smanjenjem isporuka svih energenata koje Republika Alžir izvozi u EU, odnosno da se arbitražni i sudski postupci delegiraju pred Međunarodnu trgovačku arbitražu u Parizu (ICC) ili pred Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova pri Svjetskoj banci u Washingtonu (ICSID), čiji je potpisnik i RH, uz ostale članice EU, kao i Republika Alžir, budući da se političkim sustavom i sudstvom koje izravno imenuje Predsjednik Republike Alžir, ne može osigurati objektivnost sudskih i arbitražnih postupaka u Alžiru. Ti se sporovi, bez obzira na jednostrano i protupravno raskidanje od strane državnih institucija i Agencija, u pravilu redovito dosuđuju isključivo u korist alžirske strane, a na štetu svih drugih stranih kompanija iz EU.

Koje su ključne pojedinosti iz suradnje Ingre i Tehnike u vezi raskinutog ugovora, od sklapanja do toga kako je tekla realizacija?
Potrebno je javnosti predočiti činjenice i istinito stanje, a ne "prodavanje magle" koje nekoliko zadnjih mjeseci Tehnika uporno čini na račun Ingre, tražeći izlike za svoje promašaje – npr. osim ranije navedenog slučaja s Agrokorom, tu je i izgradnja poslovne zgrade za "privatnog investitora" od 18.000 m2 u Splitu, koja je bila namijenjena Splitskoj banci, a nakon što je ista pripojena OTP banci, više nikome nije potrebna itd., a da ne govorimo o avansu za projekt bolnice Ain Naadja od 5,6 milijuna eura koji im je isplaćen i koji su potrošili za svoje ostale druge potrebe, a koji nikada nije u potpunosti odrađen na gradilištu bolnice Ain Naadja. Također su postojali različiti problemi na strani investitora, ali je Ingra nakon pune 3 godine mukotrpnih pregovora ipak uspjela s investitorom krajem siječnja 2017. ugovoriti dodatni budžet i novi rok završetka projekta. No, nakon toga ponovno nije uslijedila redinamizacija gradilišta od strane Tehnike i investitor je reagirao s opomenama i jednostranim raskidom ugovora.

Jesu li razlog raskida ugovora bile nepoznanice u vrijeme ugovaranja ili neki drugi razlozi?
Razlozi su bili višestruki, između ostalog prvobitni projekt temeljenja predviđao je potpuno drugačiju vrstu temelja, a nakon njegove razrade moralo se ići na pilotiranje (ugrađeno je više od 200 pilota), jer nam je u fazi izrade ponude uskraćen posjet gradilištu iz razloga "povjerljivosti lokacije" koja je vojni kompleks te smo morali projektirati na temelju nekompletnih podloga dobivenih od investitora, što je na kraju koštalo dodatnih 4 mil. eura u odnosu na planirani trošak infrastrukture. Nažalost, ugovor je bio ugovoren po principu "ključ u ruke" i s alžirskim pravom za rješavanje sporova. investitor je izdavanjem opomena koje nisu bile u skladu s ugovorom, niti javno publicirane, vršio neprestani pritisak da se otvori gradilište, što je učinjeno u travnju 2012., iako je tehnička dokumentacija potrebna za početak radova bila ovjerena tek u veljači 2014., čime su zapravo tek tada stečeni ugovorni uvjeti da se na gradilištu doista i započnu radovi. U međuvremenu su na njega dopremljene dizalice, kranovi, kontejneri i druga oprema, koja praktički skoro ništa nije radila, jer projekti nisu bili ovjereni, što je bio ugovorni uvjet za početak radova. To je investitor priznao potpisom dodatka ugovoru, kojim je izvođaču produžen rok građenja za 14 mjeseci bez financijskog  odražaja, što zapravo znači nepriznate troškove gradilišta i stajanja.

Je li ovaj slučaj zapravo izgeneriran praksom postavljanja nemogućih uvjeta koji po europskom pravu nemaju pravnu valjanost?
– Točno. Tek početkom 2017. dogovoreno je povećanje od 8,5 mil. eura neto u eurima, plativo kroz mjesečne situacije. No tada je ponovno počelo natezanje, jer je arapski tekst bio krivo napisan pa se morao korigirati sredinom prošle godine, a onda taj dodatak ugovora nije dobio tzv. "vizu" na Nacionalnoj komisiji koja ga je trebala odobriti, i koja je tražila da usprkos postignutom dogovoru od siječnja 2017. isti iznos bude plaćen u omjeru od 35,65% u alžirskim dinarima i 64,35% u eurima, a prvotni dogovor je bio 100% iznosa u eurima, kao i druga administrativna odugovlačenja s alžirske strane. Sve skupa dovelo je do toga da su isplate zapravo tekle na način kako je investitor određivao, puno puta u suprotnosti s ugovorom i postignutim dogovorima.

Koja su sredstva doznačena Tehnici i koliko ona još potražuje?
Temeljem Ugovora o izvođenju br. 1 Tehnika je primila oko 2,3 mil. eura avansa neto. Za Ugovor br. 2 Tehnici je pripalo oko 3,9 mil. eura neto novog avansa. Za Situacije za izvedene radove Tehnika je naplatila po krovnom ugovoru oko 8 mil. eura. Temeljem dodatka ugovoru iz 2017. Tehnici je plaćeno još oko 2,8 mil. eura, od čega 1 mil. eura avansa i 1,8 mil. eura temeljem reevaluacije iznosa izvedenih radova. Po cijelom projektu Tehnici je doznačeno 9,8 mil. eura od realizacije i 7,2 mil. eura avansa. Nema nikakvih otvorenih potraživanja Tehnike prema Ingri. Ingra je sve svoje obaveze prema Tehnici uredno podmirila. Osim što je ustegnula, a što temeljem ugovora ima pravo, potrebna sredstva za podmirenje lokalnog duga koji je Tehnika napravila na ime Ingre u Alžiru, dok je jedan manji iznos eurskih sredstava, primljenih temeljem zadnjeg dodatka ugovoru, u dogovoru sa g. Sirovcem zadržan na Ingrinom računu za potrebe reaktivacije gradilišta i razne izvanredne troškove (prvenstveno odvjetničke usluge). Otvoreno je jedino potraživanje Ingre od Tehnike u iznosu od 5,6 milijuna eura s PDV-om za primljeni, a neodrađeni avans.

Očekujemo odštetu!

Vidite li nakon ovog slučaja i dalje mogućnost poslovanja u Alžiru i drugim zemljama Magreba?
S  obzirom na tešku ekonomsku situaciju u Alžiru i ogroman platni deficit od nekoliko desetaka milijardi eura i značajno smanjenje deviznih rezervi, kao politička posljedica dolazi jednostrano raskidanje sa stranim kompanijama čiji su ugovori u pravilu u stranoj valuti, jer se traži izvođenje u skladu sa europskim kvalitetama, da bi se isti ugovori poslije raskida povjerili lokalnim domaćim kompanijama. One su plaćene u lokalnoj valuti i u pravilu ne završavaju u ugovorenim rokovima, nego znatno dužim ili ugovori ostaju u potpunosti nedovršeni. S druge strane, Ingra je u svojih 40 godina prisustva na alžirskom tržištu izgradila cijeli niz industrijskih, prometnih i infrastrukturnih projekata, isto i aerodrome i luke te niti s jednim investitorom dosad nije imala jednostrani prekid ugovora poput ovoga s Ministarstvom obrane Republike Alžir za dnevnu bolnicu "Ain Naadja". Očekujemo da ćemo ovaj neopravdani i nezakoniti raskid dokazati pred nepristranim međunarodnim institucijama i da ćemo primiti odgovarajuću odštetu za takvo neprimjereno i štetno djelovanje institucija Republike Alžir i osigurati da se ovakvi slučajevi ubuduće ne ponavljaju.

Kakvo je iskustvo iz nadmetanja za poslove u Kataru u relaciji s Alžirom i s ostalim našim građevinarima uključujući i Tehniku?
Iskustvo s Katarom nije imalo nikakve veze s konkretnim i ugovorenim poslom u Alžiru. Priča oko Katara se odvijala početkom 2013.: Ingra je katarskoj strani poslala ponudu i predstavila se u Kataru kao tvrtka koja je projektirala, financirala i izvela u roku od 503 dana sportsku dvoranu kapaciteta 15.000 sjedećih mjesta u Zagrebu i time je pokazala katarskoj strani da je ozbiljna i dokazana tvrtka. Sumnjam da su pregovori IGH-Tehnika s katarskom stranom došli u ikakvu fazu koja bi se mogla nazvati pregovorima o ugovoru, a kamoli da je ugovor trebao biti potpisan. Da je to bilo tako, nikakav "ulet" druge ponude ne bi izbio njihov eventualno dogovoreni posao. Uz to, odnosi Tehnike i Ingre nisu zahladili radi Katara. Tehnika je ugovorni partner Ingre u Alžiru cijelo to vrijeme, kao i nakon toga, a da je posao u Kataru izgubljen radi Ingre, ne bismo bili poslovni partneri cijelo to vrijeme. Bez obzira na to partnerstvo, Ingra i Tehnika imaju repove problema iz prošlosti poput tužbi za 100.000 dolara stare opreme ili naše poslovne zgrade koju je gradila Tehnika, gdje smo im dali poslovni prostor (roh bau) od cca 3000 m2 za 800 maraka, s time da smo prema međusobno potpisanom ugovoru imali pravo prvokupa, a Tehnika je taj isti prostor prodala u cijelosti Ministarstvu financija – Carinskoj upravi za tri puta veći iznos i time je dodatno zaradila na Ingri.