Nebojša Biškup, regionalni direktor globalne tvrtke za posredovanje u zapošljavanju Manpower za Hrvatsku i Sloveniju govori o problemima s pronalaženjem radne snage u Hrvatskoj te očekivanim trendovima.

Hrvatska se sve više suočava s nedostatkom radne snage zbog velikog odljeva radno sposobnih građana u zemlje Europske unije. Što možemo očekivati u narednom razdoblju te kakve politike radnog zakonodavstva bi u našoj zemlji trebali primijeniti, govori Nebojša Biškup, direktor tvrtke Manpower za Hrvatsku i Sloveniju.

Kako trenutačno generalno procjenjujete hrvatsko tržište radne snage (službena, anketna, stvarna nezaposlenost i potreba za radnicima)?
Ukupni broj radnika u Hrvatskoj sada je negdje oko milijun i 400 tisuća ljudi. Umirovljenika je oko milijun i 200 tisuća. Imamo oko 150 tisuća nezaposlenih, a ukupan radni kontingent ljudi u našoj zemlji je oko 3,4 milijuna ljudi (to su svi od 16 do 66 godina). Nakon što navedemo sve te brojke moramo se zapitati što nam radi oko 800 tisuća ljudi koji nisu aktivni na tržištu rada? A posla ima. Evo, prema našem najnovijem istraživanju – prognozama zapošljavanja u trećem tromjesečju u koje smo upravo ušli – 26 posto poslodavaca najavilo je nova zapošljavanja. Ono što je problem u toj brojci jest da je riječ o radnim mjestima koja su ispražnjena, na kojima su radili ljudi koji su otišli raditi negdje izvan Hrvatske. U toj brojci ima samo deset posto potpuno novih radnih mjesta. Drugi problem koje je pokazalo naše kvartalno istraživanje je rast zapošljavanja u javnom sektoru – približno 16 posto. Nisam siguran da postoji stvarna potreba za toliko novih ljudi u javnom sektoru. Da ih je toliko manje, bilo bi više logično. Treći problem na koji ukazuje naše istraživanje je pad broja radnih mjesta u proizvodnom sektoru: s 33 posto u drugom na 28 posto u trećem tromjesečju. To je pad potražnje za pet posto, gledano iz kvartala u kvartal, no to je još uvijek dosta velika potražnja koja će, ako se ne ispuni, dovesti do zatvaranje pogona nekih hrvatskih proizvodnih tvrtki i njihovog seljenja negdje dalje na istok.

Koliko emigracija u zemlje EU u pozitivnom i/ili negativnom smislu utječe na hrvatsko tržište rada?
Kad gledamo tržište rada, Europu se više ne može promatrati samo kao tržište rada u Njemačkoj, Irskoj, Austriji ili Hrvatskoj. Više-manje EU je jedno tržište s dosta mobilnom radnom snagom. Migracija je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Druga je stvar što danas nama u Hrvatskoj više odgovara da možemo lako otići raditi u neku zemlju u Uniji, a istodobno dosta zaziremo od doseljavanja radnika iz zemalja koje su izvan EU u našu zemlju.

Već danas se govori o nedostatku desetaka tisuća radnika u hrvatskom gospodarstvu. Koliko je, prema vašim procjenama, to "stvaran" problem, a koliko je tu riječ o nekvalitetnim i slabo plaćenim sezonskim poslovima koje je u stabilnom tržišnom okruženju (EU) uvijek teško popuniti?
To je stvaran problem kad ga promatramo iz aspekta nedostajućih znanja i iskustava koja su nam potrebna na našem tržištu rada. Međutim, ad hoc mjere kao što su povećanje kvota za uvoz radne snage određenih profila nisu dovoljne. Ta situacija može se riješiti samo dugoročnom politikom, bolje rečeno, s nekoliko dugoročnih politika, koje trebaju djelovati istodobno. Prvo je imigracijska politika – mi u Hrvatskoj danas još uvijek ne znamo koga želimo ovdje – kakve profile radnika i iz kojih zemalja ih želimo uvesti. Uz to, imamo poreznu politiku koja nije motivirajuća za poslodavce. Minimalna plaća u Hrvatskoj jedna je od najmanjih u Europi. Mislite li da bi Hrvati odlazili u tolikom broju van da je minimalna plaća u našoj zemlji šesti tisuća kuna? Ne bih rekao – bar ne u tako velikom broju. Uz to, minimalna plaća na tom nivou znatno bi povećala i potrošnju građana, a to je dobro za državu koja bi tako dobila više prihoda od poreza na dodanu vrijednost. Državna potrošnja ne smije biti veća od državnih prihoda, a radnicima treba dati više novca baš zato da bi ga mogli više potrošiti. Što se tiče situacije sa sezonskim poslovima, odgovor je jednostavan. Nismo dosad ulagali u edukaciju i razvoj radne snage u turizmu. Dodatno, plaće u tom sektoru nisu prilagođene ponudi i potražnji.

Koliko će poslodavci, i u kojem roku, biti spremni da povećanjem plaća zadrže kvalitetne radnike, a i uopće popune radna mjesta?
Poslodavci neće na to biti spremni sve dok se ne promijeni porezna politika. Primjerice da je trošak plaće od 800 eura, najviše 1200 eura, svaki poduzetnik bi to preživio. Danas na 800 eura morate platiti još 800 eura poreznih i drugih davanja. To je neizdrživo.

Koliko su na našem tržištu razvijeni neki suvremeniji modeli zapošljavanja kakvi postoje u nekim zemljama EU? (agencije za najam radnika, studenti, detašmani etc)
Prije nego što kažem nešto o suvremenijim modelima zapošljavanja, htio bih istaći još jedan zanimljiv podatak: u svijetu danas svaki peti zaposleni čovjek radi na pogrešnom radnom mjestu: na poslovima na kojima nije produktivan, koji ga ne motiviraju i na kojima se dosađuje, a to ima jasan, negativan, utjecaj na njegov radni učinak. Zapošljavanje nije toliko pitanje modela kao što su stalni radni odnos, rad na određeno ili na ugovor, da nabrojim samo neke od najčešćih, koliko je to pitanje odabira najboljih ljudi. Dalekovidne, proaktivne tvrtke do darovitih zaposlenika danas dolaze primjenom strategija razvoja njihovih karijera i biraju ljude za koje će imati posla i u budućnosti. Samovoljni odlasci talentiranih zaposlenika mogu organizaciju s deset tisuća ljudi stajati do milijun dolara za svakog izgubljenog čovjeka koji je pokazao iznimne potencijale. Poslovni razlozi za zadržavanje dobrih, talentiranih ljudi i ulaganje u njihovu karijeru više su nego jasni. Izračunajte koliko je Hrvatska izgubila odlaskom svih onih mladih ljudi koji su iz naše zemlje otišli samo tijekom prošle i ove godine.

Kako su ovaj problem, prema vašim saznanjima, riješile ili još uvijek rješavaju zemlje EU koje su imale u prošlosti problema s usporenim razvojem gospodarstva te masovnim odlaskom građana u druge zemlje EU (npr. Portugal, Poljska…)?
Tu bih vas opet uputio na naše prognoze zapošljavanja u trećem kvartalu, na dio koji govori o tome kako se danas kreću tržišta rada u EU. Većina poslodavaca u većini zemalja EU planira zapošljavati nove ljude tijekom trećeg tromjesečja. Samo u Italiji poslodavci su iskazali negativne prognoze zapošljavanja. Svugdje drugdje stvari idu dobro. Zanimljivo je da ste u svom pitanju izdvojili Portugal i Poljsku. U Portugalu je 20 posto poslodavaca najavilo otvaranje novih radnih mjesta u sljedeća tri mjeseca. U Poljskoj će se najviše zapošljavati u proizvodnom sektoru. Tržišta rada dobro stoje još i u Mađarskoj, Grčkoj, Njemačkoj – posebno u građevinskom sektoru. Poslodavci u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Nizozemskoj, Španjolskoj, Bugarskoj, Austriji i Belgiji nešto su manje optimistični nego prije tri mjeseca, no i njihove prognoze su još dosta visoke. Što se tiče samopouzdanja poslodavaca u Skandinaviji, ono se razlikuje od zemlje do zemlje, no u svim državama te regije očekuju rast broja radnih mjesta – prije svega u građevinskom sektoru, financijama i poslovnim uslugama. Tržišta rada u zemljama EU puno su fleksibilnija nego u Hrvatskoj. U većini tih zemalja, pa i u onima koje su u Uniju ušle 2004., već se dulje vrijeme primjenjuju svi mogući suvremeni modeli zapošljavanja pa bih zaključio i rekao da je upravo ta fleksibilnost tržišta ono što rješava eventualne probleme sa zapošljavanjem u tim zemljama.

Što prije poduprijeti imigraciju

U kojem roku očekujete da će se hrvatsko tržište rada stabilizirati te očekujete li neke mjere uvoza radne snage? 
Nisam optimističan, Vlada bi trebala prilagoditi fiskalnu i parafiskalnu politiku kako bi zapošljavanje učinila atraktivnije poslodavcima i poduzeti mjere gdje bi se poduprla imigracijska politika, čim prije. O roku nažalost ne mogu govoriti jer nisam u poziciji, ali se dajem na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske i predlažem biti dio radne skupine koja će o tom velikom izazovu odlučivati. Informacije s tržišta rada kojima raspolažemo kao korporacija su dragocjene i vjerujem da bismo uvelike, s ostalim stručnjacima pomogli u rješavanju problema.