Prema dosadašnjim rezultatima i trenutnom stanju rezervacija, turistička sezona u hrvatskim kampovima bit će možda i uspješnija od prošle. Doduše, s obzirom na to da nije bilo značajnijih ulaganja i podizanja cijena, ne može se očekivati puno veći prihod od kampinga nego lani. Također, s obzirom na to da još nije donijeta zakonska platforma kako bi se krenulo s ulaganjima za iduću godinu, kampovi će na žalost morati propustiti još jedan vlak, u razgovoru za Poslovni dnevnik upozorio je Tihomir Nikolaš, predsjednik Izvršnog odbora Kamping udruge Hrvatske i član Uprave turističke tvrtke Riviera Adria. “Ako se Ministarstvo turizma nada da će tek do kraja godine donijeti izmjene Zakona o turističkom zemljištu, to definitivno znači da smo izgubili iduću zimu i proljeće s pripremom novih projekata, odnosno i iduća sezona u kampingu proći će bez značajnih investicija. Nevjerojatno je da smo prije dvije godine donijeli Zakon koji ne provodimo, i tako sporo donosimo njegove izmjene. Mi primjećujemo izniman trud na toj aktivnosti od strane Ministarstva turizma, ali znamo da postoje i ostali dionici u realizaciji te aktivnosti”, kaže Nikolaš.

Nedostatak ulaganja vezan je i uz duljinu sezone u kampovima. Koliko ona sad realno traje?
Kampovi su u pravilu otvoreni od Uskrsa do početka studenog, no sve do lipnja njihova popunjenost ne prelazi 30 do 40 posto. Kamping je još sezonalnija djelatnost od hotelijerstva u Hrvatskoj, zbog vremena, ali i drugih okolnosti koje upravljaju turističkim kretanjima. Primjerice, iako nam broj nizozemskih gostiju raste, a to su gosti kojima ne smetaju nešto niže temperature zraka i mora, njihov raspored školskih praznika od ove je godine pomaknut na kraj srpnja odnosno početak kolovoza.

Svi se ovog ljeta brinu zbog talijanskih turista koje je pokosila kriza. Što očekujete s tog tržišta u ovoj godini i tko će eventualno pokrpati rupe?
Iako treba pričekati još koji dan u kolovozu za pouzdanije ocjene, zasad u Rivieri primjećujemo pad udjela talijanskih turista za 12-ak posto u odnosu na lani. Istodobno, u ovoj godini u kampovima nam raste broj gostiju iz Njemačke i Nizozemske, tako da neće biti značajnih potresa uzrokovanih padom broja Talijana.

Koliko pouzdana predviđanja možete imati u kampovima s obzirom na to da je poznato da tu dolaze uglavnom individualni gosti?
Predviđanja su sve pouzdanija s obzirom na to da se kamping biznis promijenio. Ranije su gosti u kampove dolazili bez najave, a danas je sve više rezervacija, kako kamping parcela tako i mobilnih kućica koje su sve popularnije, pogotovo među nizozemskim, njemačkim i danskim gostima.

Broj mobilnih kućica također je porastao. Koliko je to isplativo jer to uglavnom nisu kućice u vlasništvu kampova?
Tržište mobilnih kućica u Hrvatskoj je, za razliku od mnogih drugih europskih destinacija, još u ranom stupnju razvoja. Postoje dva modela po kojima se razvija taj biznis – ili su mobilne kućice u vlasništvu kampova ili pak u vlasništvu velikih kompanija koje ih iznajmljuju svojim gostima, a nama plaćaju najam parcele. Dugoročno, želimo povećati broj vlastitih mobilnih kućica na najmanje 50 posto, no treba znati da se radi o značajnim ulaganjima.

Cijene najma kućica usporedive su s hotelskim, a ni cijene drugih usluga u kvalitetnijim kampovima nisu niske. Unatoč tome, kamping još uvijek glasi kao niskobudžetni segment turizma.
Danas u velikim hrvatskim kampovima skoro da i ne možete vidjeti šator, a kamperi s kojima nam dolaze gosti ne koštaju manje od 50-ak tisuća eura. To otklanja svaku priču o jeftinom turizmu.

S obzirom na okolnosti i potencijal, možemo li biti zadovoljni brojem priznanja koje su zaradili hrvatski kampovi? Koliko ADAC-ovih priznanja imaju hrvatski kampovi?
Leading Camps of the World, titulu koju je osim ranije kampa Zaton, nedavno dobio i kamp Lanterna u sastavu tvrtke Riviera Adria, u stvari je članstvo u jednoj marketinškoj alijansi sa izuzetno visokim zahtjevima za priključenje. Postoji i određeni geografski ekskluzivitet, tako da su mogućnosti za primanje dodatnih hrvatskih članova ograničene. No, što se tiče ostalih priznanja, poput onih najvažnijih, ADAC-ovi Superplatz i Žuta tabla, rekao bih da formalnih ograničenja nema. Ako napravimo usporedbu s brojem tih priznanja u konkurentskim zemljama (i u apsolutnom i u relativnom broju), vidimo da prostora za napredak definitivno ima.

Kako na poslovanje istarskih kampova utječu aktualne redukcije vode?
Hoteli su prvi stupanj redukcije koji je upravo na snazi podnijeli mnogo teže nego kampovi jer kampovi imaju tuševe u sklopu sanitarnih čvorova koji nisu zatvoreni. No, ako nam zaprijeti stroža redukcija i ostanemo bez vode, to će biti strahota jer je voda jedna od osnovnih stvari koju kampovi daju svojim gostima. Kvaliteta sanitarnih čvorova uostalom je jedan od glavnih kriterija za dobivanje bilo kakvih priznanja. Odgovornost je svakako na Hrvatskim vodama i lokalnim vodovodima, koji godišnje prikupljaju stotine milijuna kuna vodne naknade od turističkih tvrtki, a nisu u stanju osigurati stabilnu vodoopskrbu tijekom sušnih perioda.

Koliko vaša tvrtka plaća za vodne naknade?
Riviera Adria će ove godine za sve vodne naknade platiti 6 milijuna kuna, i to je iznos bez takozvanog vodnog doprinosa, koji se inače plaća na novoizgrađene objekte. U idućoj godini platit ćemo još više jer je Vlada nedavno za 50-70 posto povećala dvije od tri vodne naknade.

Neizvjesnost koči ulaganja

Možete li pojasniti zašto se ne može bar nešto ulagati bez Zakona o turističkom zemljištu?
Naravno da se u teoriji može ulagati, ali bez jasnog zakona na temelju kojeg će se definirati i potpisati dugoročni ugovori o koncesiji, poduzetnici ne žele ulaziti u dugoročna ulaganja i ulaziti u krajnju neizvjesnost. Ulagači bez ugovora ne znaju niti kako će završiti brojni sporovi oko zemljišta koji se vode s lokalnim upravama, niti znaju buduće granice zemljišta na kojem će moći ulagati.