Izlazak iz recesije i rekordna turistička sezona donijeli su u hrvatski proračun 43,4 milijarde kuna prihoda od poreza na dodanu vrijednost. Rekordan je to iznos PDV-a naplaćen ikad u Hrvatskoj. Najbolje 2008 godine, nakon koje je BDP izgubio na vrijednosti oko 12 posto u proračun je sjelo 41,3 milijarde kuna od PDV-a.

Budući da pad gospodarske aktivnosti nije pratio smanjenje javne potrošnje, Hrvatska je od tada nekoliko puta povećavala stopu PDV-a s 22 na 23, pa onda na 25 posto, a bilo je značajnih promjena i kod međustopa, od kojih su neke išle u korist obveznika, a dio i u korist državnog proračuna. U primjeni su tri stope PDV-a od 5, 13 i 25 posto. Posljednjih godinu dana od tog je poreza naplaćeno 2,5 milijarde kuna više nego 2014, što je omogućilo Milanovićevoj vladi da godinu završi s fiskalnim deficitom oko 9,5 milijardi kuna. Hrvatski porezi na potrošnju, a među njima su osim PDV-a još i trošarine, najveći su u Europskoj uniji i od njih je lani naplaćeno oko 57 milijardi kuna.

Udio tih dvaju poreza u BDP-u iznosi 17,3 posto. HDZ je u kampanji najavljivao da će smanjiti najveću stopu PDV-a nakon što se stabilizira javni dug i fiskalni deficit spusti ispod 3 posto. Nastavi li ekonomija rasti intenzitetom koji je krenuo u drugoj polovici 2015. godine, taj bi se cilj mogao ostvariti već u 2017. godini, što bi nakon 2018. godine otvorilo prostor za smanjenje PDV-a. Osim potrošnje u turistričkoj sezoni, za dobru naplatu PDV-a zaslužna je i fiskalizacija, koja je smanjila porezne utaje budući da porezne vlasti u svakom trenutku imaju uvid u kretanje izdanih računa kod svih obveznika fiskalizacije. Hrvatska se ekonomija po brojnim pokazateljima spustila na razine na kojima je bila prije deset godina, no naplata poreza i javna potrošnja nisu pratili taj trend.
 

Primjerice, 2005. godine od PDV-a je država naplatila 32 milijarde kuna, a 2015. godine 43,4 milijarde! Javna potrošnja i izdaci za kamate, nisu pratili sudbinu građana i tvrtki na koje je prebačen dodatni teret. Lani je, naprimjer, naplaćeno 13,8 milijardi kuna trošarina, što također predstavlja rekord, a posebno je velik pritisak trošarina na nafne derivate i duhanske prerađevine. Lani je u proračun sjelo i 40,8 milijardi kuna socijalnih doprinosa, desetak milijardi više nego što je naplaćeno prije deset godina, kada smo imali stotinjak tisuća zaposlenih više nego što ih imamo danas.

Premalo je informacija da bi se moglo procjenjivati u kom će smjeru ići porezna politika nove vlade, a ima znakova da se ni oni neće othrvati pritiscima da se ide na novo povećanje porezne presije, ovog puta kroz porez na nekretnine. Bude li novi premijer slijedio preporuke Europske komisije neće se odmah upuštati u smanjivanje PDV-a na pojedine grupe proizvoda, kao što su hrana i slično što je najavljivao SDP, jer je Komisija stava da ta izuzeća nisu proizvela željeni učinak.

U Bruxellesu ne spore da bi niži PDV-a na hranu, vodu ili neke režijske troškove mogao imati socijalne učinke, no takve su intervencije ‘loše ciljane i nepotrebno skupe’. Dosadašnja smanjenja međustope PDV-a uglavnom su pogodovala poduzetnicima i trgovcima budući da su maloprodajne cijene povlaštenih usluga i proizvoda ostajale iste, pa se niži porez prelio na njihove marže. Kad je u pitanju državna blagajna, jedino bi prihodi od poreza na dobit mogli biti problematičniji nego 2015. godine zbog gubitaka banaka na konverziji CHF kredita. Lani su tvrtke uplatile u proračun 6,2 milijarde kuna poreza na dobit, što je 40 posto manje nego rekorde 2008 godine, kada je u državnu blagajnu uplaćeno 10,5 milijardi kuna tog poreza.