U Irsku je otišao prije šest mjeseci, a nedavno, baš nekako u vrijeme kad mu se prema početnom planu trebao pridružiti ostatak obitelji, na svome je blogu, ispisanom u starom irskom lučkom gradiću Corku, objelodanio: "Vraćam se, Zagrebe, tebi…"
Odluka nije donesena naprečac. Hrvatski informatičar M. Š. (podaci poznati redakciji Večernjeg lista) informatičarski je precizno odvagnuo pluseve i minuse kod nas i u Irskoj. Mora se priznati, zbroj u korist Hrvatske iznenađuje. Ipak živimo u zemlji u kojoj se vjeruje da je bolji život negdje drugdje, a pritom je upravo Irska na glasu kao zemlja nade i prosperiteta.
"Nemam pretenzija da iznesem apsolutnu istinu. Idealno nije nigdje, no za neke Irska jest obećana zemlja. Pogotovo, recimo, za mlade bez obitelji koji kod nas ne mogu naći posao ili stručnjake određenih vještina. U Irskoj posla ima, a plaće su proporcionalne znanju i iskustvu. Cijene hrane slične su hrvatskim, odjeća je i nešto jeftinija, ali je zato najam stana prilično skup, kao i čuvanje djece te usluge poput frizerskih i sl. Ljudi koji, primjerice, rade u pozivnim centrima na jednostavnijim poslovima mogu zaraditi od 1400 eura naviše. Za hrvatske pojmove puno, ali ako za najam stana morate dati 700 do tisuću eura, onda to i nije neka plaća. Mnogi došljaci stanuju zajedno, čak i poneki Irci tako žive. U konačnici je, naravno, riječ o tome koliko zarađujete. Standard je viši u Irskoj nego kod nas ako imate neko od traženih zanimanja poput IT stručnjaka, ali traži se i iskustvo.
U protivnom, vrata u internacionalnim kompanijama najčešće ostaju zatvorena. Irska je, inače, otvorena zemlja u kojoj se čuju i hrvatski i poljski i španjolski… U uredu nas je otprilike pola stranaca, a pola domaćih. Irci su druželjubivi i otvoreni prema došljacima, naročito onima iz zemalja EU", kaže M. Š., koji je poslom u Irskoj bio zadovoljan i ne žali zbog pola godine u Irskoj.
U pečalbu se otisnuo nakon dobre poslovne ponude, koju nije tražio, ali ga je ona preko poznanika našla na tadašnjem radnom mjestu u Hrvatskoj. Ponuda je bila dobra, iako je i u Hrvatskoj solidno zarađivao. Prvotni je plan bio da mu se u Irskoj za pola godine pridruže supruga, kći (9) i sin (7).
"Pokazalo se, međutim, da škole završavaju malo poslije 14 sati i kako bi za čuvanje dvoje djece, samo dok se mi ne vratimo s posla, mjesečno trebalo izdvajati oko tisuću eura. Potraga za kućom pokazala se kao još veći izazov. U Irskoj se od 2007. praktički ništa ne gradi, a puno se ljudi useljava i velika je potražnja za stambenim prostorom. Barem ga u Corku nema dovoljno. Tražio sam kuću s tri ili četiri spavaće sobe, a u obzir je dolazio krug od 50 kilometara. Za kuće koje bi nam odgovarale traži se puno, od 1.500 naviše. Za tisuću eura ili manje nalazio sam samo kuće koje su daleko izvan grada, u naseljima koja praktički nemaju ništa osim škole koja, povrh svega, nije nužno nadohvat ruke. Drugim riječima, odmah morate nabaviti dva auta", nabraja M. Š. minuse za doseljeničku obitelj s djecom.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.U poslovnom dnevniku >50% članaka su dirigirani od vlasti, poglavito unazad 6-7 mjeseci.
Naravno da su dirigirani zato naš cijenjeni kolega Andy svojim kreativnim tekstovima probija medijsku blokadu u cenzuriranoj državi poput lijepe naš koja je po tim pitanjima uz bok Sjevernoj Koreji.
Inače kao što je poznato vlasnik poslovnog dnevnika je “Styria Media Group AG” isto kao i Večernjeg lista. Naime dobro je poznata sprega Austriske Styria Media Group-e i vladajuće kukuriku koalicije koji su vezani sličnim svjetonazorskim pogledima.
Dobra stvar poslovnog dnevnika je što svima pa i onima koji govore i pišu gluposti imaju priliku “ostaviti svoj duboki trag” u bespućima interneta za buduće generacije čitatelja.
samo naši ljudi misle da vani teku med i mlijeko. treba malo i putovati pa se uvjeriti da vani nije bajno, ali naši ljudi nasjednu na svakakve priče. tako i ovaj iz teksta….što možeš vani, to možeš i ovdje. samo što ovdje ne želi nitko čistiti wc-e po firmama ili prati stubišta a tamo su to prisiljeni pa rade. svega 5% tih dobit će vani kvalitetan posao, sve ostalo bit će još gore nego ovdje. to su činjenice.
Ono što mene fascinira unazad 2-3 godine je fascinantan nastoj ulaska vlasti u sve strukture društva, naravno mediji su vrlo dobar indikator istog. U poslovnom dnevniku >50% članaka su dirigirani od vlasti, poglavito unazad 6-7 mjeseci. U Saboru je SDPovac rekao da se “radi na povratku” i odmah izlazi u svakoj novini jedan članak ovakvog tipa.
Vec 6 godina sam izvan Hrvatske i odgovorno tvrdim da 6 mjeseci nije dovoljno za zakljuciti kako je to zivjeti u nekoj novoj zemlji. Mladic je malo zabrzao i kako je zabrzao odluku da se tamo odseli tako je zabrzao i sa odlukom da se vrati. To je normalno i uvijek ima takvih slucajeva. Ne donositi zakljucke na bazi izoliranih pojedinacnih slucajeva
Uključite se u raspravu