Iz redova veledrogerija svako toliko oglase se javnim apelom o neodrživim dugovima bolnica i prijetnjom koju to znači za stabilnost opskrbe, a u tim priopćenjima mijenjaju se mahom samo brojke.

Tako je u jučerašnjem očitovanju HUP–Koordinacija veledrogerija upozorila na “povijesno” najvećih 600 milijuna eura duga bolnica za lijekove i medicinski potrošni materijal, od čega se na dospjeli (s krajem svibnja) odnosi više od 400 milijuna.

Pritom je samo u posljednjih pet mjeseci dug porastao za 200 milijuna eura pa se, uz hitno plaćanje dospjelog duga od nadležnih tijela, kao i za ranijih sličnih epizoda, traži i implementacija sustavnih mjera za sprječavanje njegova daljnjeg povećanja.

U jeku turističke sezone ne bi bilo zgodno da dođe do poremećaja opskrbe lijekovima (tajming takvih prijetnji, doduše, obično jest nezgodan). Sve u svemu, nakon posljednje sanacije prije nešto više od pola godine očito slijedi još jedna.

Posljednja godina koja je prošla bez sanacijske injekcije bila je podaleka 2016. No, financijska (ne)održivost zdravstvenog sustava tema je mnogo dulje, a dosadašnji pokušaji da se zaustavi akumuliranje novih dugova nisu baš dali rezultata.

Prema svemu sudeći, to vrijedi i za seljenje 22 županijske opće bolnice pod okrilje središnjeg proračuna s početkom ove godine, kao što svojedobno ni izlazak iz državne riznice Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nije ispao iskorak prema suštinskim rješenjima i promjenama.

“Naša bolnica u odnosu na ostale stoji relativno dobro. Svaki mjesec plaćamo koliko možemo. Redovito isplaćujemo plaće i režije, a nakon toga na red dolaze veledrogerije. No, prihodi ne mogu pratiti povećanja plaća, troškova raznih materijala te inflacije pa se dug povećava”, za lokalni portal prokomentirao je aktualnu situaciju ravnatelj šibenske bolnice Kristijan Stipaničev. Dodao je usto kako je “svake godine bila sanacija pa se očekuje i ove”.

‘Posljednje upozorenje’
U Koordinaciji veledrogerija, pak, napominju kako stalno generiranje novih dugova dovodi do sve češćih naznaka otežane isporuke lijekova i medicinskih proizvoda te upozoravaju da je “ovo posljednje upozorenje” i apel na hitno rješavanje situacije u kojoj poslovanje te branše s više od 3500 zaposlenih nije održivo niti prema jednom ekonomskom modelu.

Stanje nepodmirenih obveza u zdravstvenom sustavu stalno se provlači kao fiskalni rizik za koji se uporno ponavlja kako ga je potrebno adresirati provedbom strukturnih mjera usmjerenih ka financijskoj održivosti cjelokupnog zdravstvenog sustava.

No, koliko god se nominalno iz godine u godinu povećavaju proračunska sredstva za zdravstvo, ona se redovito pokazuju nedovoljnima, ali oko toga koliko je to objektivno do nedovoljna novca na strani prihoda a koliko do nedovoljno racionalizacija na rashodnoj strani suglasja baš i nema.

Kako bilo, od ukupno 32,6 milijardi eura proračunskih rashoda planiranih za ovu godinu, prema funkcionalnoj klasifikaciji za zdravstvo je predviđeno 4,27 milijardi, što je u odnosu na (rebalansirani) plan za 2023. povećanje za čak 41,2 posto, a u odnosu na izvršenje 2022. ovogodišnji je plan veći za gotovo 56 posto.

Veliko postotno povećanje rashoda u odnosu na prošlu godinu, doduše, osim prebacivanja županijskih bolnica u proračun (s pratećim prihodima i rashodima) u dobroj mjeri je i posljedica potrebe osiguranja dodatnih sredstava za zaposlene u ustanovama u zdravstvu koje su otprije uključene u državni proračun. To se prije svega odnosi na primjenu ugovorenih povećanja dodacima kolektivnim ugovorima i odlukama Vlade o isplatama dodataka, stajalo je u obrazloženju proračuna za 2024.

Financijska održivost zdravstvenog (kao i mirovinskog) sustava redovito je i tema koju ne propušta apostrofirati ni MMF u okviru redovitih konzultacija. U nedavnom izvješću Fonda Vladi je sugerirano da uvede “participaciju namijenjenu izravnom smanjenju fiskalnih troškova nastojeći ujedno proširiti pristup zdravstvenoj zaštiti, čime bi se moglo uštedjeti na troškovima pružanjem jeftinije primarne zdravstvene zaštite ili smanjenjem oslanjanja na domove za starije”.

Interesne pozicije
Hrvatska udruga poslodavaca je uoči proteklih parlamentarnih izbora vezano uz zdravstvo apostrofirala kako potrošnja na zdravstvo u Hrvatskoj zaostaje za EU (8 naspram 11% BDP-a) te kako će rasti kroz ulaganja u tehnologije, kompetencije i učinkovitu preventivu. No, u tom kontekstu naglasili su da treba efikasnije upravljati sredstvima kroz manju mrežu bolnica, javnu nabavu, redukciju duple dijagnostike te fokus na ishod liječenja kao najbolje alate kontrole troškova i kvalitete.

U HUP-u smatraju i da treba omogućiti jednaku dostupnost javnog i privatnog zdravstva kroz slobodan odabir medicinske usluge sustavom vaučera uz uključivanje privatnih osiguravajućih kuća uz HZZO-u objedinjeno plaćanje medicinskih usluga.

Među ostalim, poslodavci upozoravaju i na pojavnost neopravdanih bolovanja koje treba financijski destimulirati kroz, kako predlažu, smanjenje financijskog opterećenja poslodavaca tijekom prvih 10 do 15 dana bolovanja kao i smanjenje maksimalnog broja dana na teret poslodavaca na razinu strukturno usporedivih zemalja CEE regije (3-15 dana). Moguća rješenja financijske održivosti zdravstvenog sustava, kao i obično, odražavaju različite interesne pozicije pojedinih društvenih skupina.

Dosadašnje vlade ne mogu se pohvaliti uspješnim balansiranjem, a prije sljedeće runde priča o reformama u zdravstvu očito će se dogoditi još jedna runda sanacije dugova.