Dok se europski političari u Bruxellesu muče kako riješiti europsku dužničku krizu i vratiti povjerenje kreditora, istaknuti pravnici sa svih strana svijeta u Opatiji su se na znanstvenom skupu “Insolventnost država – moguća pravna rješenja”, pod pokroviteljstvom Zaklade Hanns Seidel, domislili pravnim rješenjima koja mogu pomoći da se dug kontrolira, restrukturira i naposljetku smanji.

Još veće raslojavanje

Dugovi država izazvat će veće raslojavanje stanovništva, tvrdi savjetnik za ekonomska pitanja u Svjetskoj banci Branko Milanović. Naime, znanstvenik koji se najviše bavi pitanjem raspodjele bogatstva između društvenih slojeva primijetio je da je u Španjolskoj kriza pogodila najbogatije slojeve, uzevši im dva posto bogatstva, dok se u isto vrijeme kupovna moć prosječnoga građanina smanjila za 15 posto. To je iznenađenje jer je struka očekivala da će najviše pogođeni biti oni s najviše kapitala.

– Problem je što drugi, odnosno treći val krize pogađa nezaposlene, i to mnogo intenzivnije nego prvi udar. Prema Eurostatu, u većini zemalja dogodilo se veće raslojavanje – kaže Milanović. To će dovesti do jačanja lijevih i desnih pokreta u Europi, mada ne ekstremnih – kaže ekonomist. U Hrvatskoj se nije dogodio toliki udar na najsiromašniji sloj, kao primjerice u Bugarskoj ili Rumunjskoj. Iako je standard tranzicijskih zemalja, među kojima je i Hrvatska, niži nego u zapadnim zemljama, ono što nas spašava od siromaštva jest privatizacija stambenog fonda, što je većini stanovništva donijelo sigurnost vlastitog doma, zaključuje Milanović.

Zbog tajkunizacije percepcija nejednakosti puno je veća nego što zaista jest. Privatizacija koja je iznjedrila nove bogataše zapravo je stvorila privid raslojavanja između bogatih i siromašnijih, kojega u stvarnosti i nema toliko – kaže Milanović. A novi siromasi Europe bit će ugroženi sve dok se ne riješi europska dužnička kriza jer se nastoji smanjiti troškove države, što automatski znači i manje socijalnih transfera prema najsiromašnijim slojevima.

Iako jezikom pravnih procedura, znanstvenici su na skupu raspravljali o “restrukturiranju” dugova pokušavajući smisliti rješenje kako dužniku dati snažniju pregovaračku poziciju u rezanju kamata i glavnice dugova. Profesor Humboldtova univerziteta Christoph G. Paulus smatra da je rješenje nepristrani sud koji bi arbitrirao u sporu između vjerovnika i dužnika. Sud bi zapravo provodio zakon sličan domaćem zakonu o predstečajnoj nagodbi. Država je ta koja bi se sama trebala prijaviti za restrukturiranje duga i započeti nagodbu pred sudom, koji bi potom ocjenjivao plan štednje i vraćanja duga i s druge strane zahtjeve kreditora.

– Sam dogovor o načinu restrukturiranja duga smanjio bi teret duga i vratio povjerenje investitora u državu – ističe Paulus. Na primjeru Grčke, koja se prema procjenama sudionika tijekom posljednje dvije godine zadužila za novih 60 milijardi eura, vidi se da model restrukturiranja u kojem političari imaju glavnu ulogu ne funkcionira, zaključak je skupa. Zato Paulus ističe da arbitrima treba dati ovlasti da pregovaraju s institucijama poput Međunarodnog monetarnog fonda o otpisivanju dijela dugova, ali i ovlasti da se nametnu određeni zahtjevi dužniku.

Restrukturiranje banaka

Na primjer, samo ukidanje 13. plaće u javnim službama u Grčkoj je smanjilo rashode države 0,7 posto BDP-a. Taj je model primjenjiv samo u EU jer politička unija jamči da će se stvoriti pritisak da država sama pokrene restrukturiranje. Zadnja faza tog modela je restrukturiranje banaka, koje su kupovale dugove država, a Paulus bi im dao 30 godina da očiste bilance.

– Balon se napuhavao na temelju pravne definicije obveznice kao risk-free vrijednosnice. Banke i države igrale su prljavu igru, a ovaj model otkriva tu laž – zaključak je Paulusa.

Dukeov profesor Mitu Gulati otvorio je pitanje osiguranja obveznica. Naime, od 2500 izdanih obveznica u svijetu, većina ih je osigurana prema domaćim zakonima.