Od kada je početkom lipnja objavljeno da s turskim Yildirimom država pregovara oko rješavanja odnosa narušenih nakon problematične dokapitalizacije Petrokemije, izostaju bilo kakve informacije o tome što se događa, no u Kutini sve vrije.

Proizvodnje i dalje nema, najprije je pokretanje pogona bilo odgođeno za početak lipnja, potom za 1. srpnja, a sada je izvjesno da se to neće dogoditi do početka kolovoza. Drugim riječima, ove godine pogoni s kapacitetom od 1,2 milijuna tona mineralnog gnojiva gotovo su cijelo vrijeme bili u mirovanju, s tek minimalnom proizvodnjom, a do početka ogrjevne sezone, kada u pravilu pogoni velikog plinskog potrošača staju s radom, ostaje tek par mjeseci.

To znači da je 2024. za Petrokemiju još jedna ‘mršava’ i neizvjesna poslovna godina. Kako se neslužbeno čuje, nisu obavljani niti poslovi prepakiravanja, pa ni prodaja jedinica CO2, iz kojih se prihode osiguravalo tijekom ranijih godina, kada zbog plinske krize nije bilo proizvodnje. Plaće zasad sjedaju, pa sindikati još nisu na nogama, no pitanje je trenutka kada će se to dogoditi, jer svima je jasno da bez rada tvrtka nema dobru perspektivu.

U prošloj godini, prema podacima Fine, Petrokemija je uz drastično srezan prihod od niti 98 milijuna eura iskazala 63 milijuna eura gubitka. Iz neslužbenih izvora, podaci za prvi dio 2024. još su gori, uz još manje prihode u pet mjeseci gubici su navodno debelo prešli 25 milijuna eura.

Pitanje suvlasničkih odnosa
U međuvremenu, prošlo je dva mjeseca od upisa dionica i uplata, a postupak provedene dokapitalizacije formalno još nije upisan u sudski registar. Temeljni kapital i dalje je 55 milijuna eura, Yildirim još uvijek drži 54,22 posto, a državni dioničari CERP, Fond za financiranje razgradnje NEK, Janaf i Plinacro ukupno 45,17 posto.

Razlog odugovlačenju dovršetka tog procesa dovodi se u vezu upravo s pregovorima Yildirima i države oko ‘popravljanja’ suvlasničkih odnosa. O samom postupku pregovora nema niti neslužbenih informacija, no već prve najave Vlade odnose s Yildirimom namjerava riješiti kroz međudioničarski ugovor, nailaze na negodovanje i neodobravanje, te zahtjeve od Vlade da se osigura kontrolni paket u Petrokemiji.

Ideji da se s 20-ak posto udjela ugovorom postigne veća prava nego ih ima s 25% plus jednu dionicu općenito u javnosti nisu skloni, jer do sada taj model država nije prakticirala, izuzev u odnosu s Molom u Ini, s tim da su na taj način veća prava od vlasničkog udjela osigurana mađarskom dioničaru. Pravnici uvjeravaju da se dobrim i pametnim pregovorima mogu ishodovati znatno bolje pozicije za državu prava nego ih omogućuje kontrolni paket.

U međuvremenu kolaju informacije da se nešto dramatično događa i u samom Yildirimu, koji je obiteljska tvrtka i pojedini članovi navodno nemaju jednake interese oko poslovanja grupacije. Na to ukazuju i najave o smjeni predstavnika Yildirima u NO-u Petrokemije, koju je već inicirala Uprava, a odlazak je predviđen za aktualnog predsjednika Özera Öza, te člana NO-a Osmana Ünala. Smjena, navodno, slijedi i aktualnom predsjedniku Uprave Petrokemije Aliju Odabaşu, koji se, prema dostupnim informacijama, već neko vrijeme niti ne pojavljuje u Kutini.

Što će tražiti Yildirim?
U međuvremenu, iščekuje se poziv za Glavnu skupštinu dioničara Petrokemije, koja uzgred debelo kasni u odnosu na ustaljenu praksu da se poziv upućuje u travnju, a skupština sastaje prvi tjedan u lipnju.

Prema sadašnjim informacijama, na skoroj skupštini trebalo biti razmatrano tek financijsko izvješće za 2023., kao i opoziv i imenovanje članova NO-a, no, ne i utvrđivanje provedenog postupka dokapitalizacije. Sam vremenski rok za upis u sudski registar, pak, ne znači pritisak na Yildirim, jer je on postavljen na godinu dana od dana donošenja odluke o dokapitalizaciji, odnosno do 6. ožujka 2025.

Stoga i priprema dnevnog reda za skoru skupštinu, koja će vjerojatno uslijediti početkom kolovoza i zasad bez točke o provedbi dokapitalizacije, potvrđuje da Yildirim tu temu namjerava staviti na odlučivanje za drugu skupštinu i očito u sklopu šireg paketa, s izmjenama međudioničarskog ugovora i statuta tvrtke. Pitanje je što će sve biti ustupci koje će od Vlade tražiti Yildirim, koji je očito i izigrao dogovor oko visine ulaganja u dokap, kako bi imao bolje pozicije u pregovorima s državom.