Mladen Fogec, predsjednik Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj, ujedno i predsjednik Uprave Siemensa Hrvatska već godinama od hrvatske vlade očekuje uklanjanje prepreka koje koče ulaganja. Ne samo stranih, nego svih ulagača. Kaže da je udruga uvijek rado primana kod vlasti, no promjene su jako spore. U lipnju Udruženje priprema forum pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović na kojoj bi u suradnji s nekoliko stranih veleposlanstava predstavili iskustva u privlačenju ulaganja iz drugih zemalja, od skandinavskih do onih u našem okruženju, ali i iz ostalih dijelova svijeta. "Želimo čuti i naučiti iz iskustva drugih zemalja o privlačenju direktnih stranih ulaganja", kaže Fogec i nada se da će ove godine, zajedno s Vladom napraviti taj korak naprijed. 

Kako ocjenjujete rad nove Vlade, jeste li kao predsjednik Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj zadovoljni prvim njezinim mjerama? 
Ne mogu reći jesam li zadovoljan jer efekti tih mjera se još ne vide. Ono što je najavljeno ili dogovoreno još nije prešlo u fazu operacionalizacije. Vlada se dosad bavila uglavnom ekipiranjem, a kada prođe tih 100 dana i započne se ozbiljnije baviti gospodarskim problemima vidjet ćemo i je li krenulo nabolje. A zasad smo još u 'statusu quo'. 

Činjenica da premijer dolazi iz realnog sektora pobudila je optimizam da će se brže djelovati i provoditi reforme, je li optimizam splasnuo? 
Taj optimizam bio je izražen u generalnoj populaciji, a među gospodarstvenicima je činjenica da premijer dolazi iz poslovnog svijeta logično stvorila očekivanja da će Vlada konačno imati više razumijevanja za probleme gospodarstvenika. Pitanje je operacionalizacije, jer na deklarativnoj razini i u prošlosti smo imali dobra iskustva, ali je zapinjalo na realizaciji. Imao sam priliku razgovarati s premijerom Oreškovićem. Bio je to pozitivan razgovor i premijer je pokazao da ima želju i ideje, no sada pratimo kako će se one realizirati. Zainteresiran je za nastavak razgovora i da nam pomogne, dogovaramo i skori sastanak na kojemu bismo mu izložili naše prijedloge. 

No, svjedočimo da ni odnosi u samoj Vladi nisu idealni, govorilo se i oduzimanju povjerenja premijeru, pa i prijevremenim izborima. Što bi daljnje produbljenje krize u Vladi značilo za poslovnu klimu? 
Stalne promjene ni u kom slučaju nisu dobre. Nisam političar i ne mogu govoriti u političkom smislu, jer politika ima svoje zakonitosti, koje su koji puta i oprečne zakonitostima koje vladaju u poslovnom svijetu. Česte promjene onih koji daju zakonske okvire i samih zakonskih okvira znače i mijenjanje okolnosti u kojima djelujete kao i pravila igre, što povlači probleme u planiranju i odbija sve ozbiljnije tvrtke koje isplativost investicije promatraju u dužem periodu, u pravilu od najmanje 10 godina. 

Pretpostavljam da ste zadovoljni najavama ministarstva financija da se porezni okvir ove godine neće mijenjati? 
Ne bih ulazio u to je li porezni sustav dobar ili loš, no ako se kaže da on neće biti mijenjan, to omogućuje da svoje poslovanje i investiciju prilagodite i znate koje su vam fiksne obveze. No, ako se za vrijeme investicije višekratno mijenja porezni okvir, ne možete predvidjeti profitabilnost i na vrijeme reagirati. To je kao u sportu, ako vam se u pola utakmice kaže da ne možete igrati glavom, a imate centrafora Manđukića, onda je teško voditi tim do pozitivnog rezultata. 

Što su ključne preporuke ulagača Vladi? 
Naše su preporuke već nekoliko godina iste i neovisne su o političkim promjenama. Treba poraditi na pravnoj sigurnosti, koja je rezultat promjena pravila i neodgovarajuće provedbe propisa EU, potom na segmentu poreznih obveza, u kojemu nestabilnost izazivaju česte promjene poreznog zakona i neujednačena rješenja različitih razina poreznih vlasti. Važan problem ostali su i parafiskalni nameti, kojih je bilo i više 600, a u međuvremenu je njihov broj smanjen na oko 200, ali ne zbog njihova ukidanja, već objedinjavanja. Iako ih je manje u nazivniku, opterećenje gospodarstvu ostalo je nepromijenjeno. Promjene su potrebne i u javnoj upravi i pravosuđu, zbog trajanja sudskih postupaka i različitih tretmana na lokalnim razinama od nacionalne. I u Zakonu o radu potrebne su prilagodbe novim, ubrzanim vremenima i digitalnoj eri. 

Što mijenjati u Zakonu o radu? 
Danas je u cijelom svijetu zbog informatizacije dobro prihvaćena i definirana mogućnost rada kroz 'home office'. No, u Hrvatskoj postoji cijeli niz propisa koji otežavaju rad od kuće, primjerice propisi o zaštitu na radu. Još je teško dati otkaz zaposleniku zbog propusta koje je imao u radu i rijetki su slučajevi kada su na sudu tvrtke dobile spor. Prostora ima i za usklađivanje radnog vremena, odnosno preraspodjelu. No, moram biti iskren da se u posljednjim izmjenama Zakona o radu uvažilo neke od naših inicijativa. 

Pozdravljali ste donošenje zakona o strateškim investicijama, jedan od važnih projekata bivše Vlade, no nije dao rezultate. Treba li ga zadržati? 
Treba ga početi primjenjivati. To je primjer problema 'rupe' između deklarativnog i operativnoga u radu Vlade. Drugi problem na kojem treba poraditi je blokada koja se dogodi kad se lokalna vlast ponaša drugačije od smjera koji je zacrtala središnja. Ne postoji instrument da se lokalnu samoupravu obveže da se omogući realizacija ulaganja koje se potiče. Počesto dolazi do diskrepancije u efikasnosti zbog različitih političkih opcija na vlasti na nacionalnoj i lokalnoj razini. 

No, u nekim sredinama poput Međimurja, to nije problem? 
To je pitanje mentaliteta. Još je puno teže otpore ulaganjima slomiti u južnijim dijelovima, dok su perjanice sjeverne županije, uključujući i Istru. No, još uvijek u mnogim dijelovima Hrvatske ne zvuči najbolje sintagma 'strani ulagač'. Još je problematičnije kad se spomene ostvarivanje profita ulagača u Hrvatskoj. Taj mentalitet treba promijeniti jer nema razlike između domaćeg i stranog ulagača. 

Je li vama prihvatljivo da ulagač poput Mola postavlja Vladi uvjete vezane uz poreze kroz 20 godina da bi realizirala ulaganje u modernizaciju rafinerije u Rijeci? 
To nije neuobičajeno i u drugim zemljama, pitanje je samo strategije države i matematike. Država mora proračunati korist koju će imati realizacijom investicije i takve se odluke moraju sagledavati u rokovima dužima od mandata jedne vlade. Ako je to kapitalna investicija za Hrvatsku i Vlada bi svakako trebala razmotriti takav zahtjev. U Hrvatskoj se moraju jasnije odrediti strateški interesi. Je li od interesa državi da ima u svom vlasništvu tvornicu obuće? Tu ne treba gledati emotivno. 

O čemu ste razgovarali s premijerom Oreškovićem? 
Upoznali smo ga s time što su strani ulagači dosad učinili u Hrvatskoj, da u vlasništvu imaju više od 1500 tvrtki, da je njihov udio u ukupno angažiranom kapitalu u Hrvatskoj od 1998. do prije godinu dana porastao s 9,5 na 45 posto, one ostvaruju danas polovicu prihoda u hrvatskom gospodarstvu, dok je 1998. taj udjel bio 10,4 posto, te se preko njih realizira 55 posto izvoza, što je također višestruko povećanje u tom razdoblju. I 45 posto svih investicija u gospodarstvu dolazi iz tih tvrtki, dok je u njima zaposlenost s tadašnjih 8 posto porasla na 25 posto , zlonamjernici će reći da su prihodi rasli brže. No, to pokazuje i efikasnost tih tvrtki. 

Koliko su se u tom intervalu promijenila sektorska struktura ulaganja? Prevladava percepcija da smo prvenstveno bili interesantni trgovcima, bankarima, a manje ulagačima u industrijskoj proizvodnji? 
Danas moramo biti svjesni da ni industrija više nije samo manualna proizvodnja. Mi u Siemensu imamo sjajne informatičare koji proizvode software, koji je nematerijalan i koji izvozimo. Imamo, dakle, puno tvrtki koje su uložile u hrvatsku pamet, a zaboravlja se i tko je podigao IT infrastrukturu i omogućio razvoj mobilne komunikacije, uložio u osiguravajuća društva i ostale sektore. Siemens je, primjerice, prvi ulagačkoji je otvorio tvrtku u samostalnoj Hrvatskoj, a kupio je i tvrtku ATM, u kojoj je višestruko povećao prihode, kao i u Končar-energetskim transformatorima u kojima je primjerice s 15 milijuna DEM 1994. prihod podignut na današnjih 150 milijuna eura. 

Kakvi su poslovni rezultati Siemensa u Hrvatskoj za prošlu godinu? 
Jako dobri, jako sam zadovoljan zbog okruženja i činjenice da je to bila predizborna godina u kojoj se ne ulazi u veće investicije. Imali smo rast u odnosu na 2014., a dijelom je zaslužna i praksa koje se držimo – da se u slučaju da primijetimo da u Hrvatskoj nema poslova koncentriramo na druga tržišta. Umjesto restrukturiranja, mi tražimo poslove i angažiramo naše djelatnike izvan Hrvatske. Uspjeli smo dobiti posao izvođača i isporučitelja opreme na projektu velikog vjetroparka u BiH, vrijednome više od 70 milijuna eura, koji će se uz suradnju s centralom u Njemačkoj realizirati iz Hrvatske s hrvatskim znanjem i pameću. 

Očekujete li investicije i skoro otvaranje projekata u Hrvatskoj? 
Mi bismo željeli, no vrlo je teško kod nas u situaciji koja je uvijek ovisna o politici, biti prisutan na tržištu. U energetskom sektoru, koji je u interesu Siemensa, spremni su, ali i upitni projekti poput TE Plomin ili elektrane u Osijeku dok je projekt HE Ombla otkazan. Činjenica da oni godinama stoje znak su nepostojanja dugoročne energetske strategije, za koju se sada svi nadamo da će se donijeti. No, Hrvatska je još mlada država, a uzmemo li u obzir i da smo imali rat, te da je država reintegrirana, de facto smo desetljeće i pol u nastanku i razvoju demokracije i tržišne ekonomije. Koliko god bili kritični u želji da idemo naprijed i da se ubrzaju procesi, velike promjene ne događaju se preko noći. Svi učimo u hodu, i mi u gospodarstvu i političari. 

Ako se smijem dotaknuti političara, lani ste bili kritični i izjavili da ne vidite liderski potencijal ni u Milanoviću, ni u Karamarku? 
To je medijski izvađeno iz konteksta, rekao sam da će vrijeme pokazati imaju li liderskog potencijala. 

A nalazite li taj liderski kapacitet u premijeru Oreškoviću? 
Nisam osoba koja to može suditi, a rezultati će biti najbolje mjerilo. Dolazim iz poslovnog svijeta u kojemu se uspjeh ocjenjuje samo po postignutom rezultatu. Gospodarstvo pozna samo to pravilo: ako su rezultati na kraju godine dobri, voziš dalje, ako nisu, dolazi novi 'vozač'.