Nakon što je korona kriza sredinom 2020. dovela do poremećaja na energetskom tržištu na način da je zbog drastično smanjene potražnje došlo do značajnog pada cijena gotovo svih energenata, zadnjih tjedana svjedočimo obrnutom procesu, odnosno situaciji da cijena energije, posebice prirodnog plina, doseže svoje rekordne cijene.

Razlog za to nije toliko u pojačanoj potražnji, koja se manje-višeoporavila nakon Covida-19, a niti u relativno blagoj zimi, već u spekulacijama energetskih burzi zbog krize u odnosima Ukrajine i Rusije, a u koju su gotovo pa izravno upletene i sve zemlje Europe te Sjeverne Amerike.

Velike investicije
Iako zapravo nema pravog razloga za rast cijene plina jer je potražanja na razini prošle godine, zalihe su stabilne, a dobavni pravci svake godine šire svoje kapacitete, činjenica je da je nekoliko faktora dovelo do rasta cijena. Kako nam pojašnjava energetski analitičar Igor Dekanić, radi se o cikličkim pojavama rasta cijena energenata svakih 10-ak godina, a što se u današnjoj instant multimedijskoj areni zaboravlja, a tu su i trendovi zelene tranzicije te burzovno mešetarenje.

“Energetska tranzicija je postala globalni put s kojeg nema povratka. Prosječan građanin Zapada vidi OIE samo na izvoru – sunce i vjetar su vječni i besplatni resursi. No, problem je što malo njih razmišlja o tome da taj sustav iziskuje velike investicije u elektroenergetsku mrežu, ta energija se ne može skladištiti pa mora ima supstitut u dodatnim fosilnim ili nuklearnim kapacitetima, a tu je i cijena razvoja, održavanja i reciklaže.

Stoga je jasno da dok je niska cijena fosilnih goriva, nema ozbiljnijeg razvoja energetske tranzicije te su visoke cijene nafte i plina zapravo interes Zapada, naravno i samih proizvođača u Rusiji, ali to je već drugi par rukava”, kazao je Dekanić.

Dodaje da danas i burze igraju značajnu ulogu u cijenama energenata jer je i plin, iako strateška, postao redovna burzovna roba s kojom se spekulira kao s dionicima ili obveznicama. Iako očekuje da će na proljeće cijene plina i nafte pasti, smatra da je rast cijena trend koji će se izvjesno nastaviti. Stoga je nužno imati zaštitne mehanizme, kako na razini kompanija tako i čitavih država, no problem je u zemljama, poput Hrvatske, koje su desetljećima u nekoj tranziciji i nikad do kraja nije raskršćeno s tim što je državno, što javno, a što privatno te posebice tko je za što odgovoran.

To je dovelo do situacije da Hrvatska trenutno ima 30-ak distributera plina, a za usporedbu jedna Mađarska šest, a Danska nijh četiri. Iako ta brojka manje upućenima sama po sebi ne znači ništa, stručnjaci upozoravaju da je neodrživo, kako po pitanju funkcionalnosti, financija, sigurnosti opskrbe i svega ostaloga da sustav funkcionira s tolikim brojem operatera.

Stoga se većina stručnjaka slaže da bi više od njih dva-tri u Hrvatskoj bilo previše. Zašto u našoj zemlji ima toliko plinskih tvrtki? Službeni podaci Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) kažu da imamo 54 tvrtke koje imaju dozvolu za poslove opskrbe plinom, no da je njih 45 u zadnje tri godine imalo neku djelatnost.

Što to sve znači? Znači da se mnoga javna komunalna društva gradova, ponegdje i općina, bave djelatnošću opskrbe plinom iako im to nije primarna funkcija. Plinske mreže traže održavanje i investicije. Dok su te mreže nove, stvaraju značajan profit, a koji javna poduzeća ne amortiziraju nego ih plasiraju u druge komunalne djelatnosti kojima se bave.

Nakon nekoliko godina ili desetljeća, kad isteknu resursi takvim plinskim mrežama, one postaju nepouzdane za opskrbu plinom, nesigurne za operatere i korisnike, a u konačnici i preskupe za održavanje jer treba stalno investirati u njih. No, ovdje se radi o istom problemu koji imamo i oko teritorijalnog ustroja zemlje.

Da svako naselje mora biti općina ili grad, a ona posljedično da većina njih mora imati i vlastito komunalno poduzeće te opskrbu energentima. Svaki pokušaj izdvajanja takvih komercijalnih usluga, koje imaju svoju vrijednost na tržištu, se u javnosti, poticana od aktivista i političkih protivnika na lokalnoj razini, uglavnom smatrala, i još uvijek smatra, blasfemijom, izdajom i kriminalom prvog reda.

Davor Žmegač; Igor Dekanić

Problem komunalnih tvrtki
Do čega može dovesti takav neučinkoviti sustav distribucije plinom pokazuju i zadnji mjesec-dva kada su mnogim pravnim osobama, kućanstva su zaštićena fiksiranom cijenom, u siječnju i veljači stigli, posebice u Zagrebu i okolici, i trostruko veći računi za plin. Plinara Zagreb je jedna od takvih komunalnih tvrtki u kojoj se, vrlo izvjesno, politički kadroviralo i odlučivalo o strateškim ugovorima, a što je sve dovelo da ta tvrtka nema nikakvih dugoročnih ugovora za nabavku plina, ili ako ih i ima, onda su vrlo nepovoljni, te je izložena trenutnim šokovima na tržištu, a što u konačnici preljeva na svoje potrošače.

Situacija je dovelo do usijanja te su Grad Zagreb i država, kao i neke druge jedinice lokalne samouprave na svojem području, morale intervenirati da bi svojim bolnicama, vrtićima, školama, dobrotvornim ustanovama i sl. sufinancirale novonastale troškove plina”, zaključio je Dekanić. Zbog toga je nedavno, na inicijativu Vlade i nove garniture u Gradu Zagrebu, pokrenuta rasprava i pregovori oko spajanja Plinare Zagreb, odnosno tvrtki Gradske plinara Zagreb i Gradske plinare Zagreb – Opskrba, s HEP Plinom koji je jedan od ozbiljnijih nacionalnih igrača na hrvatskom plinskom tržištu.

Iako su se i mnogi poduzetnici proteklih tjedana našli u nezavidnoj poziciji da su im računi za struju porasli za nekoliko desetaka ili čak i stotina tisuća kuna, Vlada je reagirala relativno brzo te paketom mjera za ublažavanje rasta cijena energenata vrijedan 4,8 milijardi kuna, smirila paniku te izvjesno stabilizirala stanje na tržištu. Kako će na proljeće, zbog toplijeg vremena, doći do pada potražnje za plinom te izvjesno i cijene, a uz to je za očekivati i smirivanje tenzija u odnosima Rusije i Zapada, zasigurno će doći i do pada cijena plina u čitavoj Europi.

Premijer Andrej Plenković pojasnio je da se potpora poduzetnicima odnosi na mikro, male i srednje poduzetnike s prosječnom godišnjom potrošnjom do 10 GWh. Iznos potpore je 15 lipa po kWh, odnosno 22 posto projicirane cijene od 89 eura po MWh, a ostvaruje se vaučerom na iznos potpore male vrijednosti.

“Poduzetnici će se prijavljivati za potporu kroz aplikaciju HAMAG-BICRO, koja donosi odluke o dodjeli potpora i vaučer na ukupni iznos potpore procijenjen na osnovi pojedinačne referentne godišnje potrošnje. Svaki mjesec se subvencionirani iznos odbija s vaučera dok ga se ne potroši ili zaključno s ožujkom 2023”, dodao je predsjednik Vlade.

Projicirani trošak ove mjere je 600 milijuna kuna, a također će se financirati prodajom emisija jedinica stakleničkih plinova na dražbi. Premijer Plenković kazao je da će se PDV na plin i toplinsku energiju promjenom zakona trajno sniziti s aktualne stope od 25 na 13 posto.

Dobar potez Vlade
I dok će Vladine mjere imati značajnih efekata na poslovanje malih i srednjih poduzetnika, čija potrošnja je do 10 GWh, oni veliki još procjenjuju što i kako. Tako su iz kutinske Petrokemije, koja je jedan od najvećih hrvatskih potrošača plina – ukupno 15 posto nacionalne potrošnje plina odlazi na njih, istakli da analiziraju učinke mjera po njih. Predsjednik Uprave Petrokemije Davor Žmegač očekuje da će snižavanja stope PDV-a na plin pripomoći očuvanju likvidnosti.

“Petrokemija je već provela sve raspoložive interne mjere u optimizaciji poslovanja čime smo značajan dio troškova povijesno visokog poskupljenja plina kao naše glavne sirovine i energije preuzeli na sebe”, ističe Žmegač, ocjenjujući mjere Vlade usmjerene na poljoprivredni sektor pozitivnima, jer će u proizvodnom ciklusu djelomično ublažiti pritiske na cijenu hrane.

Čelni čovjek tvrtke koja je oslonac domaće poljoprivrede očekuje da primjena mjera iz ovog paketa bude brza i efikasna, što je, po njemu sada ključno, te da će Vlada biti otvorena za daljnju komunikaciju u cilju eventualno potrebnih daljnjih prilagodbi budući da je volatilnost na energetskom tržištu i nadalje snažno prisutna.

Neke druge tvrtke poremećaje na globalnom energetskom tržištu pokušavaju riješiti s vlastitim ulaskom u proizvodnju energije, posebice one iz obnovljivih izvora. Na tom tragu su tvrtke koje trenutno imaju veze s ‘fosilnom energetikom’, ali i mnoge druge. Gotovo da više i nema investicije u novi pogon, tvrtke iz bilo kojeg sektora, a koja u svojem projektu nema i instalaciju sunčane elektrane na krovu.

One iz energetskog sektora pak snažno ulaze sve snažnije u segment OIE-a. Ina tako već godinama ima strategiju pretvaranja od naftne kompanije u ‘energetsku tvrtku baziranu na zelenoj energiji’, HEP ima desetogodišnji investicijski ciklus vrijedan više od 10 milijardi kuna koji je uglavnom fokusiran na OIE, a zadnjih dana svjedočimo i sve snažnijoj penetraciji Petrola, koji iako bazično slovenska tvrtka, u Hrvatskoj, organskim rastom i akvizicijama, spada među Top5 najvećih energetskih tvrtki.

Tako iz Petrola, kojem je na čelu Nada Drobne Popović, predsjednica uprave, najavljuju u narednih tri godine investicije u energetsku tranziciju teške gotovo 700 milijuna eura. Njihov najnoviji OIE projekt u Hrvatskoj su tri solarne elektrane kod Knina, ukupne snage 22 MW u investiciji od 17 milijuna eura. Očekuje se da one energiju trebale početi proizvoditi već tijekom 2023. godine.