Hrvatska poljoprivreda slabo je konkurentna u EU, a nepostojanje jasne vizije i strategije dodatno otežava situaciju u tom sektoru, zaključak je panel diskusije "Hrvatska poljoprivreda 2030.", koja je okupila eminentne ljude koji odlučuju o hrvatskoj poljoprivredi.
Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ističe da smo u lošoj situaciji jer se u proteklih 20-ak godina, iz raznih razloga, nije učinilo što se moralo. "Imali smo tranziciju, pa rat i mnogo stvari koje je trebalo napraviti prije puno godina mi radimo tek danas. Primjerice, tek smo prije tri mjeseca uspjeli srediti podatke o tome koliko uopće imamo državnog zemljišta", kazao je Jakovina, koji kao otežavajuću okolnost vidi naš nepripremljeni ulazak u EU, kad je prestala svaka zaštita domaće proizvodnje. Usto, smatra Jakovina, EU nije učinio dovoljno da zaštiti hrvatske interese prema zemljama CEFTA-e, na što se odnosila trećina našeg izvoza prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda. No, unatoč svemu, Jakovina očekuje da bi se do 2030. stanje trebalo popraviti.
Loše u stočarstvu
Toni Raič, predsjednik udruge Baby Beef, požalio se da je situacija u hrvatskom stočarstvu katastrofalna, što je ilustrirao podacima da je 80-ih Hrvatska izvozila junetine u vrijednosti od 320 milijuna dolara godišnje, a samo na Podravku se odnosilo 32 milijuna dolara. Danas pak cijela zemlja izvozi ukupno junetine za 28 milijuna eura. "Europsko tržište traži kvalitetnu junetinu koju mi proizvodimo, ali nedostatak državne strategije gotovo je uništio taj sektor. Dobivamo i upite iz arapskih zemalja, gdje postoji interes, ali jedino što im možemo reći jest da junetine nema. Juneće meso može biti lokomotiva hrvatske poljoprivrede jer se kroz uzgoj junadi plasira niz ostalih poljoprivrednih proizvoda.
Mršić
EU je jedinstveno tržište i ako netko u Danskoj ima veću učinkovitost poljoprivredne proizvodnje, ima nižu i finalnu cijenu hrane
No, bez šire strategije ostat ćemo tu gdje jesmo. Nadam se da ćemo 2030. povećati broj goveda sa sadašnjih 400 tisuća na 1,5 milijuna", istaknuo ej Raič. Da Hrvatska nema jasnu viziju i strategiju koja bi bila dulja od mandata njddne vlade smatra i Ljerka Puljić, starija potpredsjednica Agrokora. "Razvijene zemlje EU temelje svoju proizvodnju na stočarstvu jer je tamo najveće dodana vrijednost, a ne na jednostavnoj proizvodnji žitarica. Karte na europskom tržištu već su dobrano podijeljene i treba dobro razmisliti u čemu možemo biti konkurentni i profitabilni. Strategija se mora raditi na 15 godina, a ne na najviše četiri", istaknula je Puljić, koja veliki problem vidi i u činjenici da je kupcima u Hrvatskoj najvažnija niska cijena, što onda dovodi do toga da trgovački lanci više kupuju jeftinu uvoznu robu umjesto domaće. Skupu i nekonkurentnu domaću poljoprivrednu proizvodnju kao problem navodi i Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke, koji ponavlja da njegova tvrtka 70 posto prihoda ostvaruje u izvozu.
"Cijela EU danas je jedinstveno tržište i ako netko u Danskoj ili Nizozemskoj ima veću učinkovitost poljoprivredne proizvodnje, a ima, on ima nižu finalnu cijenu hrane. Ta hrana će doći i u Hrvatsku i uništiti domaće dobavljače", kaže Mršić, koji dodatni problem vidi u visokom tečaju kune, što još pogoršava hrvatsku konkurentnost na globalnom tržištu. Stjepan Zorić, predsjednik udruge Hrvatska jabuka, drži da su za većinu loših stvari u voćarstvu krivi trgovački lanci, koji ne žele imati domaće voće na svojim policama. Ljerka Puljić iz Agrokora objasnila je da o ponudi na policama odlučju kupci koji inzistiraju na jeftinoj uvoznoj robi, a ne na često i duplo skupljoj hrvatskoj te da se domaći voćari, ali i svi ostali proizvođači, moraju prilagoditi cijenama koje vrijede na europskom tržištu jer da u protivnom ne mogu opstati.
Ništa bez obrazovanja
Josip Kraljičković, zadužen za poljoprivredu i europske fondove u Zagrebačkoj županiji, ističe da je dosad Hrvatska napravila barem tri strategije poljoprivrede, koje gotovo nisu zaživjele. Usprotivio se inzistiranju na konkurentnosti i niskim cijenama proizvodnje jer smatra da to dovodi do nekog oblika feudalizma u kojem će Hrvatska imati manje od 10.000 poljoprivrednih gospodarstava. "Moramo se orijentirati na ruralni razvoj – da zadržimo ljude na selu koji će imati od čega živjeti. Nema tu tajni. Austrija je najbolji primjer sa svojim ekosocijalnim partnerstvom. To nije kratkotrajan proces, ali se nešto mora učinti jer na perspektiva nije svijetla", kaže Kraljičković, koji kao problem vidi i slabu educiranost naših farmera. Vlasta Pližota s osječkoga Prehrambeno-tehnološkog fakulteta smatra da velik dio odgovornosti leži na lokalnoj samoupravi, koja bi trebala animirati, ili čak i prisiliti, poljoprivrednike sa svojeg područja na dodatnu edukaciju. Krunoslav Zmaić, prodekan Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, smatra da treba slijediti svjetske trendove u proizvodnji hrane, koji se kreću u smjeru ekoproizvodnje i proizvoda više dodane vrijednosti, a to zatim primijeniti u Hrvatskoj.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu