Ministarstvo zdravlja u sljedećih nekoliko mjeseci mora završiti usklađivanje hrvatskih propisa s pravnom stečevinom Europske unije, a riječ je o čak 25 zakona kojim se, među ostalim, reguliraju pitanja zdravstvenog osiguranja, kvaliteta hrane i  vode, prekogranična suradnja. Tako će Ministarstvo svaki tjedan na Vladu slati po dva zakona kako bi se do dana ulaska Hrvatske u EU obavio sav posao i izbjeglo eventualno plaćanje kazne. O tome, ali i problemima u sustavu s kojim se susreće, razgovarali smo s Ljubicom Đukanović, pomoćnicom ministra zdravlja za pravne i financijske poslove. Ministarstvo zdravlja je jedno od središnjih tijela državne uprave koje ima izuzetnu zakonodavnu aktivnost vezanu uz usklađivanje hrvatskih propisa s onima Europske unije. Postoje dvije vrste akata EU koji se moraju primjenjivati: direktive EU koje  moramo ugraditi u naše zakonodavstvo i koje se ne primjenjuju direktno, i uredbe koje se primjenjuju direktno, ali na način da moramo usvojiti zakon o prihvaćanju uredbe.

Kako je po pitanju zdravstva ako znamo da ono nije uniformno i da je ostavljeno zemljama članicama da ga same reguliraju?
Zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita nisu dio pravne stečevine i svaka zemlja članica je samostalna u određivanju opsega prava i njegovog ostvarivanja. Međutim, određeni drugi propisi nas tjeraju da moramo dobiti europsko mišljenje o, primjerice, Zakonu o lijekovima, ali i ostalim zakonima koji su vezanu uz hranu, vodu, kemikalije, duhan, zaštitu od buke i slično. Sukladno tome, u prvom kvartalu ove godine Ministarstvo mora u Vladu uputiti 25 zakonskih prijedloga. Posebno moram istaknuti Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju kojim moramo usuglasiti tzv. prekogranično korištenje zdravstvene zaštite.

Što to konkretno znači?
To znači da moramo regulirati pod kojim uvjetima i kako hrvatski građani odnosno osigurane osobe mogu koristiti zdravstvenu zaštitu u zemljama članicama EU i obrnuto. Intencija je da se koristi samo ona nužna zdravstvena zaštita, ono što je neodgodivo i hitno, i moramo napraviti jedno cijelo novo poglavlje kojim ćemo to regulirati. Prema Vladinom programu svih 25 zakonskih akata i podzakonskih propisa koji su vezani uz njihovu primjenu moraju biti upućeni u Vladu do 30. ožujka da bi se uspjeli usvojiti i donijeti do 1. srpnja. Drugim riječima, svaki tjedan moramo na Vladu uputiti dva zakona s obzirom da za njih trebamo dobiti i izjave o usklađenosti i mišljenja određenih središnjih tijela državne uprave odnosno Ministarstva europskih i vanjskih poslova, Ureda za zakonodavstvo, kao i  Ministarstva pravosuđa za one zakone koji imaju kaznene i prekršajne odredbe. S obzirom da zakoni moraju biti usklađeni i s državnim proračunom, moramo dobiti i procjene financijskog učinka, a ono što nam je dodatno povećalo posao jest odredba da moramo raditi i procjenu učinka na zdravlje što znači da niti jedan zakon ne smije negativno djelovati na ljudsko zdravlje. Svi prijedlozi zakona objavljeni su i na našim stranicama kako bi tijekom dva tjedna sve zainteresirane strane imale mogućnost dati svoje mišljenje. U posljednjih šest mjeseci vladao je veliki interes odnosno bilo je 2400 upita građana koji su se odnosila na ostvarivanja određenih prava i postupaka. Uz to, za svaki od tih zakona moramo donijeti i podzakonske propise. Primjerice, za Zakon o presađivanju dijelova ljudskog tijela i Zakon o korištenju tkiva i stanica u svrhu liječenja moramo donijeti po još 12 podzakonskih propisa, a razlog leži u tome što moramo tražiti mišljenje o usklađenosti pa i od Europske komisije.

Što će se dogoditi ukoliko ne stignemo na vrijeme uskladiti zakone?
Moramo uskladiti sve te zakonske propise vezane uz pravnu stečevinu jer u suprotnom bi moglo doći do pokretanja suda i izricanja presude kojom će nam se izreći novčana kazna. No, odgovorno tvrdim da Hrvatska zbog zdravstvenih zakona neće platiti kaznu i neće biti predmet rasprave pred Europskim sudom.

Kada govorimo o prekograničnoj suradnji, poznato je da postoji prijepor na razini s jedne strane članica EU i s druge strane Europskog suda za ljudska prava koji zahtjeva slobodan protok ljudi, roba i usluga pa tako i kad je u pitanju zdravstvena zaštita. Kako u tom kontekstu možemo promatrati prekograničnu suradnju?
Ne samo da bi se svi došli liječiti kod nas jer smo jeftiniji od zemalja članica EU nego bi se i naši pacijenti mogli sjetiti otići npr. u Austriju na zahvat jer se kod nas čeka pet dana. Stoga će, kad je u pitanju standardna zdravstvena zaštita na koju se netko upućuje, procedura ostati ista. To znači da će Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kada je u Hrvatskoj nemoguće ostvariti liječenje, pacijente slati u inozemstvu temeljem rješenja Zavoda. U Hrvatskoj će morat biti određeno mjesto gdje će građani moći dobiti informacije kako i pod kojim uvjetima mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu u zemljama članicama, a isto tako će moći u tom call centru koji će biti u HZZO-u svi građani Europske unije kada se nađu u Hrvatskoj dobiti informaciju pod kojim uvjetima mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu.

Je li među zakonima koji se usklađuju i onaj koji regulira privatno zdravstveno osiguranje?
Kad govorimo o normativnoj djelatnosti, napravili smo prijedlog usklađivanja svih akata. Međutim, sve ono što nismo donijeli i propise o kojima nismo raspravljali, a tu je među ostalima i Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o dobrovoljnim zdravstvenim osiguranjima, u ovom trenutku nam nisu prioriteti. Nedavno smo sudjelovali na konferenciji osiguravatelja i ministar je tada rekao da ćemo se otvarati prema privatnim osiguranjima koja trebaju imati svoje područje rada i djelovanja. Mislim da to tržište nije dovoljno razvijeno i da osiguravateljima moramo otvorfiti mogućnost da građanima pružaju nadstandard.

Ali jeste li odlučili u kojem smjeru ćete ići?
Predstavnici osiguravajućih kuća su bili kod nas na sastanku, rekli smo im da smo otvoreni za inicijativu i tražili smo od njih da nam daju svoje prijedloge. Prihvaćamo njihovu inicijativu da se kartice osiguravajućih kuća tretiraju isto kao i kartice dopunskog osiguranja HZZO-a što znači da se usluga ne treba plaćati u gotovini već da se može korisiti na isti način kao i dopunska kartica HZZO-a. Sada je situacija takva da pacijent s iskaznicom privatnog osiguranja mora platiti npr. participaciju za lijek i tada čekati povrat novca od svog osiguravajućeg društva. I to je projekt koji će zaživjeti do kraja ove godine. Uvjeti i načini moraju biti pod jednakim uvjetima za sve osiguranike i za sve osiguravatelje, ali moramo paziti da se ne dogodi da privatna osiguranja u svoj portfelj pokupe samo mlade i zdrave osiguranike, a ostave bolesne.

Ministarstvo zdravlja uskoro kreće i u pregovore sa sindikatima?
Očekuju nas pregovori sa zdravstvenim sindikatima kako bi se prava zdravstvenih radnika svela u okvire financijskih mogućnosti. Predstoji nam utvrđivanje pregovaračkog odbora temeljem Zakona o reprezentativnosti. Normalno je da sindikati štite prava svojih članova, no s druge strane Vlada je ta koja osigurava novac i moramo to uskladiti. Nažalost, nemamo novaca za mnoga prava koja su propisana Kolektivnim ugovorom koji je uz to i na sudu. Koliko mi je poznato, drugostupanjski sud je poništio presudu i vratio slučaj na prvostupanjski sud i od nas su tražili mišljenje koje glasi da nije poštivana procedura pri prošlim pregovorima. U svakom slučaju, očekuje nas težak i naporan posao.

KU ove godine povećava troškove za oko 800 milijuna kuna?
S obzirom na veliki dodatni novac koji je predviđen KU morat ćemo smanjivati prava. Primjerice, dežurstvo i pripravnost se računa kao prekovremeni rad na koji se još obračunavaju dodaci za noćni rad, blagdan, vikend pa tako, primjerice, 24-satno dežurstvo specijaliste s 15 godina staža s dosadašnjih 2600 raste na 4600 kuna bruto.

Dug od 6 milijardi

Analiza zatečenog stanja u zdravstvenom sustavu provedena u okviru projekta "Clean start" pokazuje da je 1. siječnja prošle godine zdravstvo uz dug od 5,7 milijardi kuna imalo još oko 677 milijna kuna neevidentiranih dugoročnih obveza koje neće teretiti buduće proračune jer se radi o izvanbilančnim evidencijam izvršenja iznad ugovorenog limita. 
Ove brojke nam nisu nepoznanica. Ono što moram naglasiti jest da je riječ o zatečenom stanju i da nakon toga nema novih velikih obveza. Analiza je pokazala i prekoračenje bolničkih limita, koja nisu evidentirana u bilanci, a po meni nisu niti trebala biti evidentirana.

Činjenica je da bolnice često fakturiraju iznad limita, a poznato je i da neke ne odrade fakturirani posao.
Ono na čemu trenutno radimo jest točan protokol i smjernice kako bi se znalo što se uz određenu pretragu ili zahvat treba obaviti na pacijentu kako bi se izbjegle bespotrebne pretrage i na taj način racionaliziralo poslovanje. U okviru projekta master plan bolnica snimamo zatečeno stanje i podatke ćemo imati do kraja travnja. To je samo početak ozbiljnog pospremanja u sustavu zdravstva.

Ministarstvu se preporuča i razvoj unutarnje revizije, ali i razvijanje korporativnog upravljanja Ministarstvom zdravlja. Što to znači?
To znači da se cijelim sustavom upravlja iz jednog centra, a to će omogućiti i projekt master plan bolnica. Trenutno radimo na metodologiji provođenja sanacije bolnica temeljem Zakona o sanaciji javnih ustanova. Do sada se sanacija nije provodila na ovakav način i ne postoji model pa ga sami moramo postaviti, a u tome nam pomažu mnogi stručnjaci, posebice sa zagrebačkog Ekonomskog instituta i Ekonomskog fakulteta. U ovom trenutku ne znamo tko će se od županija javiti za sanaciju, no sigurno je da će se sanirati kliničke bolnice.

Tko su ljudi koji će biti imenovani u sanacijska vijeća?
U ovom trenutku to još uvijek ne znamo i ministar je taj koji će donijeti odluku. No, sigurno je da će u vijeću biti i liječnici i ekonomisti i financijski stručnjaci.

KBC Rijeka

Stječe se dojam da se KBC Rijeka već godinama sustavno zanemaruje. Posljednje informacije koje su doprijele do nas govore da je, primjerice, situacija u kirurškim salama na ortopediji toliko alarmantna da se pacijentima ne može jamčiti sigurnost odnosno da sale nisu sterilne. Kako kao predsjednica Upravnog vijeća KBC-a to komentirate?

Pacijenti nisu ugroženi i mogu mirno i bez straha ići u riječku bolnicu. Nalaz inspekcije Hrvatske liječničke komore o kojem govorite postavlja neke imaginarne standarde. Riječka bolnica zadovoljava i prostorne i kadrovske uvjete. Prostorni uvjeti bit će još i bolji jer smo ubrzali dokumentaciju za izvedbeni projekt nove riječke bolnice. Riječ je o javno-privatnom partnerstvu, projektu vrijednom milijardu eura koji će se realizirati u sljedećih osam do deset godina i koji će se odvijati u nekoliko faza. Raspisat ćemo i međunarodni natječaj za prvi dio projekta koji bi trebao biti završen u drugoj polovici ove godine.

Sanacija bolnica
Vlada je Zakonom o sanaciji javnih ustanova predvidjela 1,1 milijardu kuna za pokrivanje bolničkih dugova. Je li to dovoljno?
Da bi se sveli u rokove plaćanja od 60 dana, kako je predviđeno novim zakonom, potrebno nam je 4 milijarde kuna. Do kraja mjeseca očekujemo da se županije izjasne hoće li same sanirati svoje dugove ili će to za njih učiniti Vlada. U svakom slučaju, dugovi će se morat riješiti jer u protivnom dobavljači mogu blokirati županijske račune što onda dovodi u pitanje funkcioniranje cjelokupne županije, a ne samo bolnice. Činjenica je da bi dobavljači prihvatili i dulje rokove samo da je naplata redovita. Pozitivno je što bolnice nisu generirale nove dugove, a pri tom nismo smanjili listu lijekova, ali smo ograničili potrošnju na racionalnu.