Radnu snagu, posebno visokokvalificiranu, domaćim je kompanijama sve teže naći. Njihovo privlačenje, kaže za Poslovni dnevnik predsjednik Uprave Klimaopreme Sergio Galošić, bit će jedan od ključnih faktora koji će utjecati na rast kompanija.

Uspješan menadžer vodi jednu od najkonkurentnijih domaćih proizvodno-tehnoloških kompanija. Kaže da jedino razvojem proizvoda i usluga visoke dodane vrijednosti možemo dugoročno osigurati konkurentnost te privući mlade i obrazovane. Klimaoprema je recept za uspjeh odavno usvojila, a u Hrvatskoj zapošljava oko 750 ljudi.

Kontinuirano rastu i razvijaju se, a uskoro bi kroz još jednu akviziciju trebali ojačati poziciju na tržištu. S Galošićem razgovaramo o poslovanju i izazovima, kao i o tome kako upravljati novim, mladim generacijama.

Na tu temu, na panelu “Budućnost edukacije menadžera – generacija Z”, Galošić će govoriti i 5. listopada na Kongresu menadžera Lideri budućnosti, u organizaciji CROMA-e.

Bavite se projektiranjem i izgradnjom najzahtjevnijih građevinskih projekata – onih inženjeringa čistih prostora. Projekte po principu ‘ključ u ruke’ radite za farmaceutske tvrtke i bolnice. Koji je za Klimaopremu bio najzahtjevniji?
Odradili smo mnogo vrlo intenzivnih i zahtjevnih projekata u našoj povijesti. Kao jedan od najzahtjevnijih izdvojio bih projekt izgradnje proizvodnih kapaciteta za cjepiva Covid 19 virusa u Švicarskoj. On nije bio zahtjevan samo s aspekta projektiranja i izvođenja već i zbog vremena u kojima se odvijao. Projekt smo završili u jeku pandemije. Zbog ugovora o povjerljivosti ne možemo reći o kojem se proizvođaču radi, ali ključno je da je projekt napravljen u vrlo kratkom vremenu.

U njemu smo sudjelovali od samog idejnog rješenja, projektiranja, pa do puštanja proizvodnje u pogon, a sve je bilo gotovo u nešto više od osam mjeseci, što je bilo gotovo nezamislivo u tom trenutku. Zapravo kad se vratim u to vrijeme, kad je sve stalo te je mobilnost zbog pandemijskih mjera bila gotovo nikakva, naši su vrijedni ljudi, inženjeri i tehničari svakodnevno putovali u Švicarsku.

Za koga ste sve radili?
Radimo izravno za neke od najvećih farmaceutskih kompanija kao što su Pfizer, Novartis, Lonza, Bayer, BMS, japanska Takeda… Sada završavamo projekt za Novartis u Nizozemskoj gdje gradimo malu tvornicu za proizvodnju lijekova koja bi do kraja godine trebala biti puštena u rad.

Klimaoprema je glavni ugovaratelj projekta i radimo direktno za Novartis. Radimo i za hrvatske kompanije, Belupo, JGL, Plivu, Hospiru. U Hrvatskoj postoje fantastični projekti, a rekao bih da hrvatska proizvodnja lijekova u tehnološkom smislu ne zaostaje za zapadnom. Dapače.

Gdje ste po pitanju konkurentnosti?
Klimaoprema ima dva segmenta poslovanja. Jedan je proizvodnja segmenata ventilacijskih sustava, tzv. HVAC oprema, gdje smo se, bez lažne skromnosti, pozicionirali u top 10, a u nekim proizvodima i u top 5 europskih proizvođača. Drugi segment našeg poslovanja je inženjering u čistim prostorima, ne samo u farmaceutskoj industriji već i u zdravstvu.

Gotovo da nema bolnice u Hrvatskoj koja nema bar jednu operacijsku salu koju smo projektirali i izveli. U tom smo smislu prisutni svugdje gdje je potrebna čista soba. A ona nije potrebna samo u zdravstvenoj i farmaceutskoj industriji već i u proizvodnji mikroelektronike te baterija gdje smo također sve prisutniji. U tom segmentu konkurenti su nam najveće inženjering kompanije s više od tisuću zaposlenih. Neke od najpoznatijih dolaze iz Irske i Engleske.

U područje mikroelektronike ušli ste 2021. akvizicijom njemačke kompanije MCRT?
Tako je, akvizirali smo je 2021. Danas joj je sjedište u gradu Wetzlaru. To je tehnološka kompanija koja se bavi proizvodnjom specijalnih laminarnih uređaja koji su sastavni dijelovi strojeva za proizvodnju mikročipova.

Riječ je, naime, o vrlo propulzivnom tržištu koje nam je strateški važno i u koje polako ulazimo, i to ne samo kroz proizvodnju uređaja već i kroz inženjering čistih prostora koji su sastavni dio proizvodnje. Kroz tvrtku MCRT i Klimaopremu već smo odradili neke manje projekte u toj vrlo zahtjevnoj industriji.

Ulaganjem u proizvode dodane vrijednosti možemo kao poslodavci konkurirati zapadnim kompanijama, kaže Sergio Galošić, predsjednik Uprave Klimaopreme/M. Lukunić/PIXSELL

Kako se pokazao potez akvizicije njemačke kompanije?
Jako dobro. U trenutku kada smo je preuzeli imala je 70-ak zaposlenih, a danas ih broje oko 100. Značajno smo povećali proizvodne kapacitete investicijom u proizvodnju te upravo jačamo inženjering kako bismo bili spremniji za zahtjevnije i veće projekte.

Razmišljate li o novim akvizicijama?
Kontinuirano, i to ne samo iz poslovnih razloga, prihoda ili novih tržišta već i kako bismo došli do kvalitetne radne snage, što postaje sve teže. Usudio bih se reći da je to jedan od važnih faktora koji će determinirati rast kompanija u našem okruženju.

Pripremate li, dakle, koju novu akviziciju?
O tome intenzivno razmišljamo, ali u tehnološkom sektoru kako bismo se jače pozicionirali kao tehnološka kompanija. U pripremi imamo nekoliko opcija.

Imate li rok u kojem biste mogli provesti akviziciju i od kuda bi kompanija bila?
Konkretno razgovaramo opet s njemačkom tehnološkom kompanijom. Naime, strateški smo ušli u razvoj i proizvodnju procesne opreme, odnosno uređaja koji su sastavni dijelovi linija za proizvodnju lijekova pa nam u tom smislu nedostaju određena znanja i tehnologije.

Koliko ste blizu nove akvizicije?
Ušli smo u razgovore, možemo je relativno brzo realizirati.

Dakle, širite opseg poslovanja?
Da. Ideja je Klimaopreme da se širimo s proizvodima više dodane vrijednosti. To bi svima nama trebao biti cilj jer samo ćemo tako moći pratiti trend zapošljavanja kvalitetne i visokostručne radne snage, mladih i pametnih ljudi. Također, samo ćemo ulaganjem u proizvode dodane vrijednosti moći kao poslodavci konkurirati zapadnim kompanijama.

Poznato je da domaće kompanije sve teže dolaze do radnika. A Klimaoprema?
Moram priznati da sve teže dolazimo do novih i kvalitetnih ljudi. Ne da ih u Hrvatskoj nema, dapače… Itekako ih ima, no sve je više kvalitetnih tvrtki, a demografska slika u Hrvatskoj ne ide u korist toj činjenici. Nadalje, ulaskom u EU i Schengen mobilnost radne snage je kudikamo jednostavnija i, nažalost, hrvatsko tržište gubi utakmicu sa zapadnoeuropskim kompanijama. Moramo pronaći način kako preokrenuti trend.

Moramo hitno pronaći način kako da Hrvatska postane atraktivna ne samo našim ljudima i onima koji su otišli, a za koje moramo pronaći način da ih vratimo i što nam mora biti apsolutni prioritet, već i u privlačenju visokokvalificiranih mladih ljudi iz drugih zemalja. Ne mislim samo na mlade iz trećih zemalja, već i država EU-a.

Koja bi, dakle, bila dobra strategija privlačenja ljudi u Hrvatsku?
Da bismo mogli privući mlade, moramo i država i mi poduzetnici dati svoj obol. Bez konkurentne edukacije, bilo one bazične ili visokoobrazovne, nećemo moći privući mlade na školovanje kod nas, a koji potencijalno mogu biti kandidati za naše tržište rada.

Ako ne unaprijedimo i olakšamo mladim obiteljima njihove svakodnevne brige, dakle, od vrtića, logistike poticajnog okruženja, smanjenja administracije teško ćemo vratiti mlade s obiteljima jer nas uspoređuju s mogućnostima na zapadu. Nadalje, mi poslodavci moramo osigurati poslovanje koje si može priuštiti primanja usporediva sa zapadnim.

Taj uvjet možemo postići jedino proizvodnjom i ulaganjem u proizvode više dodane vrijednosti, razvojem intelektualnih usluga više dodane vrijednosti, zanimljivim projektima, novim tehnologijama… To su samo neki od preduvjeta da biste mladom čovjeku bili kao država atraktivni.

Kakva je za Klimaopremu bila poslovna 2022.?
Poslovno gledajući zadovoljavajuća. Imali smo lagani pad i u prihodima i u dobiti, a što je rezultat pomicanja realizacije već ugovorenih projekata u 2023. Naime, u segmentu HVAC-a imali smo rast od 10%, toliko ostvarujemo gotovo svake godine. No u segmentu inženjeringa imali smo lagani pad zbog spomenutog razloga.

Do toga je došlo iz više razloga, no, kod projektnog biznisa u obzir morate uzeti više fiskalnih perioda kako biste dobili stvarnu sliku krivulje rasta, odnosno pada. Gledamo li posljednje tri godine, uzevši u obzir i 2023., zasigurno ćemo imati vrlo pozitivan trend.

Dakle, u 2023. ćete imati rast prihoda?
Očekujemo rast prihoda i dobiti, ponajviše iz spomenutih razloga, no dolaze i novi projekti. Bit će puno izazova.

Klimaopremu vodite već sedam godina, od 2016., te ste je uspješno proveli kroz vrlo teška i turbulentna razdoblja – ono koronakrize, a onda i rasta cijena energenata i sirovina. Što vam je u tom razdoblju bilo najzahtjevnije?
Definitivno prekid opskrbnih lanaca. Srećom pa nije dugo trajao. Bili smo u situaciju da smo imali ugovorene poslove, zaposlene ljude u proizvodnji i inženjeringu, a nismo imali sirovinu bez koje ne možete proizvesti proizvod, isporučiti ga i fakturirati. Usto smo bili suočeni i sa zatvaranjem te je mobilnost, ne samo zaposlenika već i transporta, bila izuzetno otežana. To su bili ozbiljni problemi.

U Klimaopremi smo u tom trenutku osnovali krizni menadžment. Svakog smo se dana sastajali i donosili odluke, što je ključno u takvim kriznim situacijama – moći brzo i pravodobno donositi odluke. Rezultat je bio da smo zadržali kontinuitet poslovanja, a plaće smo čak i povećavali.

No, jesu li ostale koje posljedice?
Zbog te smo krize, nažalost, imali veliko povećanje zaliha, i to u trenutku kada je cijena sirovina bila izuzetno visoka. Danas trošimo sirovine koje smo kupili po relativno visokoj cijeni.

Kakva je trenutačno situacija što se tiče troškova energije i sirovina, posebno čelika, što je vaša primarna sirovina? Je li 2023. donijela smiraj?
Apsolutno. Za neke materijale, ali ne sve, cijene su se vratile na pretpandemijsko vrijeme, no cijena energije još je visoka. Ipak, visoka cijena energije ima različit utjecaj na različite industrije. Kompanijama iz sektora metalne industrije, a osobito onima koje su energetski intenzivnije, energija predstavlja velik udio u ukupnom trošku, stoga nas bilo kakvo povećanje dovodi u probleme.

Moramo biti svjesni i da su, pored visoke cijene energenata, poslodavci i pod velikim opterećenjem porasta plaća. To je, s jedne strane, dobro za nas kao društvo jer će ljudi bolje živjeti ali, s druge strane, moramo shvatiti da poslodavci moraju iznaći način kako sve to pokriti, a da poslovanje ostane održivo. Naime, u proizvodnim kompanijama troškovi plaća čine značajan udio troškova poslovanja.

Jeste li zadovoljni posljednjim paketom Vladinih mjera pomoći?
Svaka pomoć gospodarstvu je dobro došla. Može li se još, može se. Smatram da postoji mogućnosti dodatnog rasterećenja poslodavaca kako bi nam bilo lakše i kako bi ista pretočili našim zaposlenicima.

Kakva je situacija na tržištu u vašoj branši? Osjećate li usporavanje?
Definitivno, posebno na zapadu. Građevinski je sektor ozbiljno zahvaćen recesijom, a on je pokretač mnogih industrija. Zahvaćena je i automobilska industrija kao veliki industrijski multiplikator. Vidjet ćemo što će se dogoditi, no nadamo se da će ta recesija kratko trajati. Zbog takvih kretanja na tržištu kontinuirano morate tražiti nove niše kako biste gubitak s jedne strane kompenzirali dobitkom s druge. Mi o tome kontinuirano razmišljamo.

Dolazimo, dakle, ponovno u situaciju kada će za uspješno poslovanje biti izuzetno važne vještine upravljanja. Koje bi bile kvalitete dobrog menadžera?
Treba se staviti u kontekst vremena u kojem današnji menadžer mora pomiriti nekoliko generacija. Imamo generaciju Z, ali i generacije X i Y. Generacija Z je naučila živjeti u svom digitalnom svijetu u kojem ne postoji hijerarhija.

Njihova paradigma razmišljanja i općenito poimanja posla i odgovornosti je drugačija. Ne kažem niti lošija, niti bolja, ali drugačija. S tim u vezi kao menadžer morate biti dobro educirani da znate razgovarati i upravljati istovremeno generacijom Z i ostalim generacijama, poput moje, a koje su drugačije odrastale.

Najveći je, dakle, problem pomiriti sve generacije. Također, nove generacije mnogo brže mentalno i intelektualno odrastaju. Oni do informacija dolaze puno brže nego što smo mi prije 20-ak, 30-ak godina. Tome se treba prilagoditi.

Je li vam teže upravljati s tom mladom, Z generacijom?
Nije teže, već drugačije. No, ako se prilagodite, ako shvatite da se oni neće mijenjati i da je to novi standard, onda će vam kao menadžeru biti mnogo jednostavnije. Ali ako je vaš stav da ono što Z generacija jest nije dobro i da ih treba mijenjati, e onda ste ušli u zamku i teško ćete s njima izaći na kraj. Novije će generacije vjerojatno biti još drugačije i mi se moramo prilagođavati jer se oni neće. Posao nas menadžera je da svakog pojedinca smjestimo u sustav tako da daje najbolje što može.

Završili ste Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Dakle, niste se školovali za menadžera već ste vještine ‘skupljali’ po putu?
Jesam. Može se naučiti kako biti menadžer, nije to tako teško. No izuzetno je teško postati i biti lider. Na tome menadžeri moraju mnogo raditi. Moraju biti svjesni sebe i svoje okoline. Moraju znati priznati pogrešku te biti u stanju mijenjati mišljenje.

Moraju biti kolovođa i poticati druge da razmišljaju i donose odluke. Nije dobro da je menadžer jedina osoba koja donosi odluke. To znači da nije uspostavio dobar sustav. Svaki bi pravi menadžer, po mom mišljenju, morao odgojiti još bolje menadžere. Također, svaki se menadžer mora okružiti, i toga se ne smije bojati, ljudima koji su u svom segmentu pametniji od njega.

Kompanije se danas suočavaju i s izazovom prilagodbe na održivo i zeleno poslovanje. Kako Klimaoprema stoji po tom pitanju?
Klimaoprema će ove godine prvi put objaviti ESG izvješće za 2022. poslovnu godinu Ono će biti velik iskorak u transparentnosti poslovanja i transformaciji prema zelenoj tranziciji. Sljedeći je korak smanjenje emisije CO2, na čemu smo počeli raditi. Na tržištu uočavamo trendove da svi veliki investitori i kupci inzistiraju na zelenom i održivom. A to bi, smatram, mogao biti problem za male kompanije.

Njima će trebati ispomoć u toj tranziciji, odnosno da zadovolje standarde održivosti i zelene tranzicije. Bez toga ne da neće biti konkurentni, već uopće neće moći biti na tržištu. Ključno će biti da mi veliki pomognemo malim tvrtkama i cijelom ekosustavu da zadovolje te zahtjeve. Ne možemo, naime, očekivati, da sve napravi država. I mi moramo dati doprinos.

Koliko su financijski opterećujući takvi zahtjevi?
Oni zahtijevaju izuzetno velike troškove koji će, nažalost, i dalje poskupljivati naše proizvode i usluge.

No, alternative nemate?
Nemamo. Možemo samo razgovarati kako što efikasnije postići te zahtjeve.