Gospodarstvenici pozdravljaju vladinu brigu i pripremu paketa mjera kojima će građane, posebice socijalno ugrožene, zaštititi od poskupljenja struje i plina, no, pitaju što s njima?

Za razliku od kućanstava, gospodarstvu cijena plina nije fiksna i sigurna do 1. travnja, štoviše, ovisno o opskrbljivačima, ona je upeterostručena!

Takav je slučaj, primjerice, s kutinskom Petrokemijom, jednim od najvećih potrošača plina, koja je s eksplozijom cijena potkraj prošle godine i zaustavila proizvodnju, kao uostalom i većina petrokemijskih tvrtki u Europi.

No, kako slijede pripreme za sjetvu, jučer su postrojenja stavljena u start, što potvrđuje i predsjednik Uprave Davor Žmegač, ali će promjene na cijeni mineralnih gnojiva s novim troškovima plina biti itekako vidljive.

Žmegač kaže kako je Petrokemiji, uz cijenu plina koja je trenutačno gotovo pet puta viša nego u istom razdoblju 2021., snažan porast, čak za 2,5 puta, došao i za emisije CO2.

Trošak plina u ovoj proizvodnji inače ima velik udjel, no s njegovim novim cijenama, čak i uz činjenicu da su većinski vlasnici kompanije Ina i PPD, proizvodnju bez diranja u cijenu proizvoda nemoguće održavati iznad nule.

“Prema sadašnjim razinama cijena plina, isti dolazi i na više od 80% troškova proizvodnje finalnog proizvoda, što je nezabilježeno u povijesti Petrokemije”, kaže Žmegač.

Na upit koliko će cijene gnojiva porasti odgovara kako će, ovisno o proizvodu, biti dva do tri puta skuplja nego u isto vrijeme prošle godine, uz napomenu da je taj skok pod utjecajem volatilnosti tržišta plina, troškova zelene tranzicije i usporenih lanaca opskrbe cijena mineralnih gnojiva.

S višim cijenama mineralnih gnojiva sada idu i njihovi konkurenti iz drugih zemalja, a u slučaju ovih proizvoda, čije će poskupljenje značiti i pokretanje motora inflacije, neke su države u EU već posegnule za mjerama kojima će olabaviti taj udar. Poljska je, kaže Žmegač, primijenila značajne mjere subvencija u cilju zaštite poljoprivredno-prehrambenog ciklusa vezano uz mineralna gnojiva.

Što će u Hrvatskoj poduzeti, još je nepoznanica. Premijer Andrej Plenković jučer je dao naznake kako bi, osim kućanstava, mjere kojima je moguće amortizirati cjenovni udar energenata mogle obuhvatiti i gospodarstvo, što kroz HEP, što kroz porezni sustav, no za konkretne poteze bit će potrebne procjene efekta na proračun.

I ministar gospodarstva Tomislav Ćorić poručio je da postoje alati za pomoć, no i da treba pratiti stanje na tržištima, na kojima se po njemu očekuje izvjesno smirenje stanja.

Mi dnevno od naših članova dobivamo fakture i upozorenja na eksploziju cijene plina koju plaćaju”, kaže glavni direktor HUP-a Damir Zorić. Navodi primjer poduzetnika koji je u prosincu dobio fakturu za gotovo istu količinu isporučenog plina kao i u listopadu, no račun je bio 670 posto veći.

U listopadu mu je cijena za plin bila 640 tisuća kuna, a uz fiksnu trošarinu, te naknadu za korištenje koja nije bitno rasla, u prosincu mu obračun prelazi pet milijuna kuna. Iznos PDV-a je uz visoku osnovicu eksponencijalno rastao i Zorić se pita tko bi u tim uvjetima mogao stabilno poslovati.

Petrokemija je s eksplozijom cijena potkraj prošle godine i zaustavila proizvodnju/PD

Slični skokovi prisutni su i u drugim državama, no poslodavci očekuju Vlada treba reagirati brzo. Pritisku plinskog cjenovnog udara posebno su izloženi gospodarstvenici na sjeverozapadnu Hrvatske, na kojemu se masovnije nego u ostalim krajevima prihvatilo plinofikaciju.

Više su pogođeni mali poduzetnici, kojima i jednoznamenkasta promjena troškova predstavlja problem, a s troznamenkastim promjenama teško se nose i najveći. Sve, naravno, ovisi o likvidnosti, no glavni ravnatelj HUP-a ukazuje i da sam skok kojeg na svojim fakturama vide gospodarstvenici uvelike prelazi razlike u cijenama koje oni mogu pratiti na tržištu plina.

A na austrijskoj burzi plina CEGH krajem prosinca dosegnuta je rekordna razina od 177 eura po MWh, dok je primjerice jučer iznosila 74 eura. U HUP-u stoga ukazuju i na problem funkcioniranja i poslovanja lokalnih opskrbljivača, koji su uglavnom u vlasništvu lokalnih jedinica.

“Svjedočimo šlamperaju u tim tvrtkama i pitanje njihove odgovornosti zasad nitko ne otvara, kao da se podrazumijeva da zato što su državne imaju na to pravo”, ljutit je Zorić, koji radi budućih odnosa smatra da se u ovoj situaciji treba potegnuti i pitanje odgovornosti menadžmenta u tim tvrtkama.

Njihova je zadaća ne kockati se, već dobro procijeniti stanje na tržištu i osigurati potrebne količine na vrijeme, a ne kupovati kada su cijene nepovoljne. Pitanje je trebaju li u ovakvim situacijama državne tvrtke, neovisno o tomu jesu li u vlasništvu središnje ili lokalne države, razmišljati o profitu, a Zorić smatra da ne trebaju i da se proračuni ne trebaju oslanjati na prihode iz njihove dobiti, već je potrebno proglasiti krizno stanje i staviti ih u funkciju zaštite gospodarstva i građana. Jer, sav teret tolikog rasta troškova za plin prelit će se na nastavak lanca i u konačnici doći građanima.

I za Nexe grupu porast cijena imao je velik utjecaj u cijeloj 2021., a predsjednik Uprave Ivan Ergović kaže kako se to nastavlja i u siječnju ove godine.

“Najviše je rasla cijena plina, no treba istaknuti i rast cijena električne energije i ugljena, koji su zabilježili snažan skok cijena na burzama. Osim toga, značajan rast zabilježile su i cijene CO2 emisijskih jedinica, koje imaju veliki utjecaj na poslovanje naše tvornice cementa”, kaže te dodaje kako sve to prati i rast cijena ostalih materijala i sirovina koje koriste u proizvodnji građevinskih materijala.

“S obzirom na trenutne izazove u poslovanju, pozdravljamo svaki potez države koji bi omogućio lakše prevladavanje trenutnih izazova s kojima se suočava naše gospodarstvo, ali i omogućilo zadržavanje konkurentnosti.

Svi projekti koje poduzetnici poduzimaju u području energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora nužni su i nemaju alternativu, no njihovi efekti tek dolaze, a u ovom trenutku gospodarstvenici su suočeni sa situacijom gdje će svaka podrška, čiji efekti se mogu vidjeti u kraćem roku, biti dobrodošla”, poručuje Ergović.

Što bi mogla biti rješenja, razmatraju i u HGK, u kojoj kažu kako su “u svakodnevnoj komunikaciji s tvrtkama članicama i u suradnji s njima rade na prijedlogu rješenja koje bi za cilj imale zaštitu gospodarstva”.

Hrvatska u ovom trenutku vlastitom proizvodnjom zadovoljava tek nešto više od 30% potreba za plinom, a ne budu li se obnavljale plinske zalihe u RH, stručnjaci upozoravaju, prirodni plin ide u povijest. Trenutno stanje na tržištu posljedica je niza okolnosti, pa dijelom i nespretne tranzicije na OIE koji “gura” EU, u kojoj nije planski osmišljeno osiguranje stabilnosti u tom prijelaznom razdoblju upravo plinom.

Davor Štern, energetski znalac, kaže kako treba poći od toga da situacija nije normalna i više nema jeftinog plina, te već na srednji rok treba tražiti rješenja poput jačanja skladišnih kapaciteta. Jednu od solucija vidi i u transformaciji ispražnjenih Ininih plinskih u skladišta plina, koja je Ina kupila od Talijana, a više ne služe svrsi.