Nema dokaza veće lojalnosti prema tvrtki u kojoj radiš od one kada želiš da se u njoj zaposli i tvoje dijete jer time pokazuješ da vjeruješ u njezinu sadašnjost i budućnost.

Vezuješ za nju sudbinu vlastitog djeteta. To je u vrijeme prosperiteta bivšeg TLM-a bilo normalno i samorazumljivo pa su se u toj tvornici izmjenjivale generacije radnika iz jedne obitelji i nitko to nije nazivao nepotizmom. Potom je došlo vrijeme kada su zaposlenici te tvornice pokušali iz nje pobjeći glavom bez obzira i na pamet im nije padalo motivirati svoju djecu da u njoj pronađu posao.

  Situacija se, otkako je djelatnost TLM-a u Šibeniku preuzela slovenska tvrtka Impol, mijenja. Mladi, kvalificirani radnici žele ići stopama svojih očeva koji su unatoč svim nedaćama ostali u TLM-u  i dočekali konačno bolje dane. Bilježimo tri slučaja koja sigurno nisu i jedini. Upečatljiva je priča obitelji Ergić u kojoj je djed Božidar iz Gaćeleza radio u bivšem TLM-u u vrijeme kada Šibenik nije ni bio spojen mostom prema Vodicama; otac Milorad je skoro tri desetljeća zaposlen u održavanju u Trakama 3 u Valjaonici i izdržao je sve nedaće kroz koje je prolazio bivši TLM.

Danas je sretan što je zadržao posao, Impol – TLM-u koja je kupila Valjaonice od TLM-a, dobio posao i njegov sin Ivan jer je donedavno mislio da će i on ostati bez posla i da će TLM, kako kaže, biti očerupan do kraja. Ivanova priča jasno pokazuje zašto je Milorad tako zadovoljan. Otac je troje djece, bravar po struci koji je prije nego što je dobio posao u Impol – TLM-u radio za jednu privatnu tvrtku u kojoj je dobivao minimalac i onda još nešto, na ruke, iznad toga, ali sve sa zakašnjenjem.

Sada u Impol – TLM-u radi u smjenama i na tekući račun dobije oko 7500 kuna mjesečno. "Ovaj posao je neusporediv s onim što sam imao iako me otac dugo nagovarao da dam otkaz i javim se u Impol – TLM. No nisam požalio. Kod privatnika je plaća neredovita i mala, a ovdje se sve zna i poštuje. Plaća je redovita, a postoji i mogućnost napredovanja, ako si dobar radnik. Kada sam se ja javio na posao u Impol – TLM prije godinu i pol dana jedva da je stigla i jedna prijava, a danas dolazi 150 prijava za jedno radno mjesto. To je dovoljan argument, a ja najbolje znam koliko sam profitirao. I ne samo to, važno je i da možeš napredovati, ako si dobar radnik. Ja sam došao do pozicije upravitelja stroja", ističe Ivan. 

 Zanimljivo je da je Ivanov djed Božidar također radio u bivšem TLM-u još u vrijeme kada  nije bilo ni šibenskog mosta pa je najprije iz Gaćeleza, u kojima je živio, na posao putovao biciklom i pinicom preko Martinske da bi ubrzo našao podstanarsku sobu na otoku Prviću jer mu je bilo jednostavnije brodom dolaziti u Šibenik. Nakon toga je kupio zemljište u Ražinama i sagradio kuću u kojoj živi i Ivan pa mu je do posla sada jednostavno doći.

Obiteljski radni krug se, u svakom slučaju, zatvorio.  Vinko Mrčela, dugogodišnji je kolega Ivanovog oca Milorada u službi održavanja u Trakama 3 bivšeg TLM-a. I on je prošao "Scile i Haribde" posljednjih 10-ak godina u TLM-u dok Valjaonice nije preuzeo Impol. Sve to vrijeme očekivao je da će se naći na Zavodu za zapošljavanje, a nikako ne da će danas on imati siguran i dobro plaćen posao i da će u tvrtki Impol – TLM i njegov sin dobiti sigurnu egzistenciju. 

"Moj sin Toni ima 24 godine i po struci je prometni tehničar. Sada radi na jednom od strojeva u Valjaonicama i super je zadovoljan. Prije je radio kao poštar u Hrvatskoj pošti. Posao mu je bio puno lošiji i manje plaćen nego ovaj pa je zato moj kolega Vinko Paškalin u pravu kada kaže da su se vremena promijenila jer danas ljudi iz Hrvatske pošte priželjkuju posao u našoj tvrtki, a nekada su nama te državne tvrtke bile nedostižan san", kaže Vinko. Vinko Paškalin cijeli svoj radni vijek radi na toplo valjanoj traci V – 24, najmodernijoj u Valjaonicama, ali i on je već bio izgubio nadu da će ta tvornica opstati i da će zadržati posao, a kamo li da će to biti i budućnost za njegovog sina po struci komercijalistu.

A dogodilo se upravo to, nakon što je Valjaonice preuzeo slovenski Impol.  "Dugo mi je trebalo da nagovorim sina da se prijavi na natječaj, a ja sam znao da je to pravi put. Prošli smo u TLM-u prije puno toga lošeg, otkako je krenula ta privatizacija, ali dolaskom Impol-a sve se promijenilo. Vidi se da su ljudi koji tvrtku vode ozbiljni, da ulažu u modernizaciju proizvodnje, da im je stalo do radnika i zato sam sretan što je moj sin našao mjesto u ovoj tvrtki, a on je više nego zadovoljan jer se cijeni rad, može se napredovati i ukazuje se povjerenje radniku što je mog sina, koji ima samo 23 godine, preporodilo", kaže Vinko.