Prvi čovjek interesne grupacije banaka i dalje vjeruje da Zakon o potrošačkom kreditiranju, u obliku u kojem je poslan u Sabor, neće proći parlamentarnu proceduru. U intervjuu Poslovnom dnevniku Zoran Bohaček, direktor Hrvatske udruge banaka, pojašnjava što je sporno u predloženom zakonu, što HUB predlaže kao rješenje te koje bi posljedice nastale ako se zakon ipak izglasa bez traženih promjena. 

Unatoč brojnim pritužbama Vlada je u Sabor poslala izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju. Što je sporno u zakonu?
Konačni prijedlog Zakona ima niz manjkavosti. Predložili smo Vladi, uz detaljno obrazloženje, da se prijedlog povuče, svi dionici sjednu i odluče koji bi bio najbolji način riješiti pitanja koja Vlada njime želi urediti. Ovakav prijedlog protivan je odredbama Ustava i njegovo prihvaćanje dovest će do eskalacije pravne nesigurnosti u zemlji. Ključni problem je kršenje načela zabrane retroaktivnosti i ignoriranje obveze poštivanja sklopljenih ugovora. Zakon u nejednak položaj stavlja štediše i dužnike, a ujedno diskriminira ne samo zajmoprimce u jednoj valuti u odnosu na zajmoprimce u drugim valutama, nego stavlja u nejednak položaj i dužnike u istoj valuti, ovisno o okolnostima u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

Banke smatraju da je ograničavanje visine rasta kamata ograničavanje tržišta. Činjenica je da takva zaštita klijenata postoji i u SAD-u?
Ograničavanje kamatnih stopa ne donosi zaštitu klijentima. Uzemljama u kojima postoji cilj mu je sprečavanje lihvarenja. Suprotno je praksi EU i preporukama Europske komisije, ako intervenira u tržišne mehanizme, tj. ako je granica postavljena prenisko. U takvim slučajevima isključuje dio potrošača s tržišta i gura ih na crno tržište, te vodi do nestanka određenih rizičnijih kreditnih proizvoda. HUB već godinama predlaže da se to pitanje riješi posebnim propisom, na tržišnim principima. Jedino u takvom slučaju štitit će se potrošači. 

HNB je izračunao da će banke izgubiti oko 760 milijuna kuna ponajviše zbog refundiranja klijenata koji su podigli kredite u švicarskim francima. Što je s dužnicima u eurima, jesu li oni diskriminirani?
Upravo to je ono što naglašavamo cijelo vrijeme, činjenica da se ovakvim Prijedlogom najviše štiti samo određena minorna grupa korisnika kredita. Banke su svjesne problema u kojima se našao dio korisnika kredita u CHF, ali i u drugim valutama. Kako bi olakšale teret otplate anuiteta klijentima, banke od početka recesije nude niz mjera, svaka u okviru svojeg poslovanja. Dodatno, i prije prvostupanjske presude, banke su ponudile pravedno olakšanje položaja svim dužnicima u CHF temeljem zakonski predviđenog slučaja izvanredno promijenjenih okolnosti, koje ne bi bilo diskriminatorno.

Zatraže li i oni hipotetski isti tretman kao dužnici u franku, možete li procijeniti o kojem bi se financijskom efektu za banke radilo?
Ako bi se ovakav zakon i nakon svih pravnih postupaka morao početi primjenjivati, otvorio bi vrata dodatnim stotinama tisuća mogućih sporova, tako da nitko niti ne želi o tome sada razmišljati. No, izvjesno je da bi nastala nemjerljiva šteta za cjelokupno gospodarstvo i dovela u pitanje održivost sustava.

Spominju se moguće milijunske tužbe za državu zbog pravne nesigurnosti?
Ne samo zbog pravne nesigurnosti, nego i zbog izravne štete donošenjem ovakvog propisa. Ako Vlada i Sabor ignoriraju upozorenja sa svih strana i zakon ne bude povučen ili bitno izmijenjen, bilo bi korisno da se u proračunu već predvide sredstva za sudske postupke i odštete.

Bude li zakon ipak donešen, hoće li banke dizati Ustavnu tužbu? Najavljuje se obraćanje sudu u Luksemburgu i tužba pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu?
Kao što smo najavili, u sljedećem koraku obratit ćemo se zastupnicima Hrvatskog sabora jer se nadamo da će razumjeti da određena pitanja treba riješiti kroz druge propise ili koregulacijom, a u svakom slučaju na pravno održiv način. Već sada je izvjesna ustavnopravna upitnost nekoliko odredbi ovog zakonskog prijedloga, a vjerujemo da je svima u interesu izbjeći pravnu nesigurnost i daljnje destimuliranje investicija u Hrvatskoj. Naravno da svaki pravni subjekt ima pravo tražiti pravnu zaštitu kad smatra da je oštećen od svih institucija u Hrvatskoj i izvan nje.

Kakvog će konkretnog efekta zakon imati na odobravanje budućih kredita?
Teško je reći, jer ipak ne vjerujemo da ovakav zakon može proći. U najmanju ruku, kreditiranje će biti otežano, kao što je naglasio i HNB. Vjerojatno će se postrožiti uvjeti odobravanja kredita, nestat će dio bankovnih proizvoda, crno tržište, koje se navodno želi suzbiti, doživjet će novi procvat.

Stječe se dojam da su ministar financija Slavko Linić i Vlada u tihom ratu s bankama, a HNB se puno ne miješa. Kakvom ocjenjujete komunikaciju na relaciji banke – Vlada?
Ne bih rekao da su Vlada, ministar financija i banke u tihom ratu. Hrvatska udruga banaka surađuje i spremna je surađivati sa svim relevantnim tijelima, regulatorima i ministarstvima, ali se zalažemo da se rasprava vodi argumentima i egzaktnim podacima, a ne paušalnim ocjenama i neutemeljenim procjenama. HUB je naveo 40-ak razloga protiv desetak članaka zakona, pa bi bilo bolje da oni koji se ne slažu s našim prijedlogom, pokušaju pobiti razlog po razlog, a ne to činiti jednom generalnom izjavom.

Kako komentirate opasku premijera Milanovića da se ZPK-om ograničava arbitrarnost banaka i ekstra profiti?
Arbitrarnost banaka je subjektivno viđenje. Banke su uvijek poslovale po propisima, ako su ih kršile, postoji sudbena vlast koja to treba sankcionirati. Ako su propisi loši i dopuštaju pretjeranju "arbitrarnost" onda ih treba popraviti, ali tako da jačaju pravnu sigurnost u zemlji. Izraz "ekstra profit" se često koristi, ali bilo bi bolje da svi koji ga spomenu pogledaju njegovo značenje, pa će im biti jasno da toga nema u jednoj jakoj tržišnoj utakmici kakva postoji u Hrvatskoj. Kad smo kod zarade banaka, one u Hrvatskoj imaju povrat na kapital daleko ispod prosjeka banaka srednje i jugoistočne Europe. Trenutni povrat od 3,5 posto daleko je ispod cijene po kojoj se zadužuje država, što je neodrživo i ne pomaže oporavku gospodarstva i državnih financija.

Mogu se čuti kritike da je HNB prilično tih u burnoj javnoj raspravi koja prati ZPK, ali i izmjene zakona o stambenoj štednji? Jeste li očekivali veću potporu HNB-a?
HNB je nezavisna i stručna institucija koja je uvijek do sada imala objektivne činjenice i baratala argumentima zasnovanim na analizi podataka. Vjerujemo da bi bilo bolje da postoji redovna komunikacija i razmjena mišljenja između ministarstva financija i HNB, ali na to ne možemo utjecati. Ako se pažljivije iščita završni dio osvrta HNB-a, u njemu je snažno upozorenje o negativnostima prijedloga i ozbiljnijim posljedicama za zemlju nego što je smanjenje prihoda za 760 milijuna godišnje.

Jesu li jednogodišnja suspenzija isplate državnih poticajnih sredstava zapravo kraj stambenih štedionica?
Ukidanje državnih poticaja na razdoblje od godine dana proizvodi jednake posljedice kao i trajno ukidanje poticaja, predstavlja grub i neopravdan prekid zakonskog kontinuiteta protivan Ustavnim načelima, a uslijed kojega štediše gube povjerenje u sigurnost stambene štednje i prinosa koje očekuju. To za posljedicu ima smanjenje novih ugovora o stambenoj štednji, značajan broj raskida ugovora i odljeva postojećih sredstava stambene štednje te obustavljanje kreditne aktivnosti sustava, odnosno potpuni kolaps sustava stambene štednju u vrlo kratkom roku.

Bankama se u javnosti zamjerava svojevrsno nastupanje s pozicije sile: jednostrano mijenjanje kamata, ukidanje prekoračenja po tekućim računima u kratkim rokovima… Jesu li po vašem mišljenju banke same djelomično krive za negativnu percepciju u javnosti?
Hrvatske banke posluju sukladno svim zakonima i propisima, ostvaruju dodanu vrijednost, plaćaju poreze i doprinose te posluju konkurentno poštujući sva pravila tržišnog natjecanja. Činjenica je da, od kada postoje, banke se svugdje u svijetu percipiraju kao krivci za loše stanje u gospodarstvu i otežani život građana, pogotovo u trenucima gospodarske krize. Naš regulatorni okvir u potpunosti je usklađen s pravnom stečevinom EU, te slijedi sve regulatorne izmjene.

Banke će postupati po presudi u slučaju 'franak'

Postrožavanje regulative i ta dva zakona imat će značajan financijski efekt. Je li realno da najveće banke ovu godinu ne završe s dobiti?
Ne možemo predviđati poslovne rezultate banaka, ali očito je da je sve moguće.

Banco Popolare najavila je povlačenje iz Hrvatske, navodno o tome razmišljaju još neke. Prijeti li Hrvatskoj povlačenje banaka?
Da, u jednom trenutku vlasnici – domaći ili strani – mogu reći dosta i ne ulagati više kako bi zadovoljili regulatorne ili zakonske zahtjeve koji ih pritišću sa svih strana.

Očekujete li uskoro pravomoćnu presudu u slučaju "švicarski franak"? Izgube li banke presudu, što onda?
Ne, do pravomoćnosti presude može biti još nekoliko koraka, jer drugostupanjski sud ima na izboru cijeli spektar odluka, a svaka od njih opet može dovesti do novih koraka bilo koje strane u sporu. Naravno, kad presuda postane pravomoćna, banke će postupati po presudi.