Kako je nekada bilo živjeti u Strizivojni, a kako je danas? Koliko je tehnologija utjecala na kulturu življenja pa i na samu poljoprivrednu proizvodnju, glavnu djelatnost u općini, na konferenciji Poslovnog dnevnika “Digitalno selo” dočarala su dva lokalna poljoprivrednika i stanovnika ovog malog slavonskog mjesta.
Svoj pogled na prošlost i sadašnjost dao je Mato Damjanović, pučki pjesnik i kroničar sela, koji nas je podsjetio kako je nekada bilo živjeti i raditi na selu, konkretno u Strizivojni. Koliko su se, u samo pola stoljeća vremena promijenila, dočarao je mladi, 21. godišnji poljoprivrednik Antun Degmečić, koji već upravlja farmom od 150 junadi te obrađuje 130 hektara zemlje.
Degmečić danas u proizvodnji i vođenju svoje farme na raspolaganju ima čudesa tehnologije. Koristi dron, navigaciju te stroj za samodoziranje pesticida, a želja mu je imati i autopilot u traktoru, kaže. Njegovom nešto starijem sumještaninu Damjanoviću ovakvi su alati prije 50 godina bili nezamislivi. Baviti se poljoprivredom bez njih bilo je, naravno, mnogo teže.
Ipak, Damjanović gledajući današnje prilike niti najmanje ne žali za prošlim vremenima. Jednako tako ambicioznom mladom poljoprivredniku nezamislivo je da mora raditi i poslovati na “stari” način. Razlike su, naravno, ogromne. Pučki pjesnik i kroničar sela prisjeća se kako ga je otac budio ranom zorom kada je trebalo orati zemlju. “Posjeo bi me na kola te bi se odvezli na zemlju.
Otac bi ispregnuo konja, a ja sam bio zadužen da ga vodim kako ne bi skrenuo s puta. Onako malom činilo mi se da taj posao nikada neću završiti koliko se polje činilo velikim”, govori Damjanović. Objašnjava i da se gnojilo ručno, iz kante. Trava se, također, kosila ručno. Ručno se i skupljala i spremala. Danas pak postoji mehanizacija za svaki od navedenih poslova.
Sve je brže i jednostavije
Ne čudi stoga da mladi poljoprivrednik Degmečić hvali moderna vremena. “Tehnologija i strojevi ovaj posao čine mnogo lakšim. Sve je brže i jednostavnije”, ističe. Ipak, poljoprivredna proizvodnja niti danas nije mačji kašalj, posebno ne mladom čovjeku.
“Posao je to u kojem nema radnog vremena”, kaže Degmečić koji od projekta Digitalno selo ima velika očekivanja. “Želim da u njegovu realizaciju krenemo što prije kako bih dobio nova znanja i uvid u dodatne digitalne alate koje bih mogao koristiti”, ističe.
Pučki pjesnik Damjanović pak kaže da mu nije žao što kao dijete nije imao sve današnje strojeve. “U tom bih slučaju bio uskraćen za radosno djetinjstvo kakvo sam imao. Najviše nas je veselio prolazak svatova selom kada bi kum bacao novac, a mi bismo, skupljali sitniše. Lijepo je bilo i otići po jaje na gnijezdo, a posebna bi radost bila naranča za Božić koju bi dijelilo nas sedmero”, iznosi Damjanović.
Malo ih živi od zemlje
Osim što se promijenio način življenja promijenila se i sama Strizivojna. Prije pola stoljeća ova je općina imala 300 obitelji i sve su se bavile poljoprivredom i od nje živjele. Danas Strizivojna ima 30-ak obitelji i 15-ak OPG-ova, objašnjava kroničar sela i pučki pjesnik.
Kako se mijenjaju vremena mijenjaju se i sela, općine i gradovi. Nove promjene sigurno čekaju i Strizivojnu, a hoće li one pozitivno ili negativno utjecati na slavonsku općinu, poznatu i po najdužoj ulici u Hrvatskoj od 7,2 kilometara, ovisit će o njezinim stanovnicima i samim upravljačima.
