Direktorica tvrtke Hauska&Partner Daria Mateljak, ujedno i članica Upravnog vijeća Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HRPSOR) pozdravlja aktualne izmjene Zakona o računovodstvu jer će regulirati obvezu nefinancijskog izvještavanja. 
Ova obveza se tiče svih subjekata od javnog interesa te onih koji imaju više od 500 zaposlenika, što znači da obuhvaća i državne tvrtke od posebnog interesa, dok će nadzor nad izvješćivanjem obavljati Ministarstvo financija. 

Može li se zaključiti da raste značaj izvješćima nefinancijskog karaktera? 
Da. Postoji cijeli niz razloga tome u prilog, a glavni je da informacije u financijskim izvještajima ništa ne govore o okolišnim, društvenim i upravljačkim aspektima poslovanja, iako oni imaju sve veći utjecaj na sposobnost poduzeća za suočavanje sa sve složenijim izazovima poslovanja i stvaranjem vrijednosti na kratki, srednji i dugi rok. S druge strane ta pitanja postaju sve važnija i za procjenu različitih skupina javnosti, uključujući dioničare i vlasnike kapitala, u kojoj mjeri poduzeće uspješno njima upravlja.

Hoće li 2017. po tom pitanju biti izazovna čak i za poduzeća koja već objavljuju izvještaje o održivosti? Naime, kod nas se najčešće koriste smjernice Globalne inicijative za izvještavanje (GRI), no objavljen je i njihov novi globalni standard za pripremu izvještaja o održivosti; stoga što savjetujete?
Preporuka poduzećima je da posebno razmisle na koji način će organizirati prepoznavanje materijalnih pitanja ili tema, kako će o njima razgovarati sa svojim dionicima i na koji način će provjeriti koliko su ta pitanja zastupljena u poslovnim strategijama. Određivanje ciljeva održivosti i odgovornosti te procjene rizika i opisi na koje načine poduzeće upravlja tim rizicima je drugo važno područje. Dakle, ovdje se radi o procesima i uključenju, a ne o ispunjavanju tablica s podacima. Načelno, novi standard pokazuje kvalitetni pomak u jednostavnosti indikatora, ali i snažnije propisuje onaj dio u izvještavanju koji je i do sada poduzećima bio najteži – određivanje materijalnih pitanja i uključenje dionika. To su složeni i zahtjevni procesi i ako se dobro provode mogu imati višestruke koristi. Iz njih proizlazi uvijek zbližavanje s dionicima, otvaranje dijaloga i rasprave o zajedničkim materijalnim pitanjima i propitivanje koliko su ona zaista uključena u strateške planove poduzeća. To je menadžerski posao i traži podršku uprava.

Je li u javnom sektoru potrebno educirati nove kadrove za ova pitanja?
Svakako. Dvije su česte zablude vezane uz nefinancijsko izvještavanje. Prva je da to mogu raditi oni koji izrađuju financijske izvještaje, jer oni imaju "brojke". Druga je da se nefinancijski izvještaji koriste kao promocijsko sredstvo. Obje su vrlo opasne. 

Što to konkretno znači u našim uvjetima? 
Primjeri iz prakse, uključujući i hrvatska poduzeća, pokazuju da su najbolji izvještaji oni u čijoj izradi sudjeluju predstavnici svih vitalnih segmenata poduzeća, jer nefinancijski izvještaji pokrivaju mnoga područja te su interdisciplinarni. Naša su iskustva da se u radu na izvještajima često događa zanimljiva interna dinamika između raznih sektora i odjela, da u procesu izrade izvještaja nastaju prijedlozi za poboljšanje poslovnih procesa, ideje za nove proizvode i usluge, kao i zamisli na koji način kompanija može biti odgovornija. Uz to, zajednički rad širih timova poboljšava i internu komunikaciju, kao i jaču uključenost zaposlenika. To su razlozi zašto poduzeća trebaju adekvatnu edukaciju i stručno vođenje kroz proces, podršku u kreativnom osmišljavanju sadržaja izvještaja, koji su uvijek individualni i niti jedan ne može biti isti. Podrška je bitna i za razvoj vještine pisanja takvih izvještaja. 

No, postoje i drugačija mišljenja, pa primjerice dio financijaša u ovome vidi priliku za stvaranje novih tzv. parazitskih radnih mjesta u javnom sektoru. Što mislite o tome te kako razbiti predrasude da je financijsko izvješćivanje dostatno te da je ovo nefinancijsko za marketinške svrhe? 
Financijski izvještaji su namijenjeni prije svega investitorima, kreditorima i osiguravateljima kapitala. Nefinancijski izvještaji su namijenjeni svim dionicima. Europska komisija je dugo radila na direktivi, i ona je nastala upravo sa svrhom da se osigura odgovore na sva pitanja koja pokazuju utjecaj poduzeća na ekonomiju, društvo i okoliš te da ojača transparentnost poduzeća. Financijski izvještaji to ne pokazuju. Međutim, već sada je jasno da su upravo dioničari, investitori i kreditori oni koji su najviše zainteresirani za nefinancijske izvještaje, jer ih zanima kako poduzeća upravljaju svojim kapitalima osim financijskoga, znači društvenim, intelektualnim i okolišnim, svojim rizicima, a posebno neopipljivim rizicima, a to sve ne nalazimo u financijskim izvještajima. Zato su nefinancijski izvještaji uistinu potrebni. 

Kako se konkretno potvrđuje značaj nefinancijskog izvještavanja?
Već sada je praksa međunarodnih kreditnih institucija da svoja ulaganja uvjetuju izdavanjem nefinancijskih izvještaja, a pitanje je kad će i komercijalne banke početi tražiti to isto. Međutim, ostaje otvoreno pitanje kvalitete izvještaja. Nije jasno kako će nova zakonska obveza osigurati kvalitetu. U Hrvatskoj imamo jako dobrih primjera, posebno poduzeća koja su članovi HR PSOR-a i većih poduzeća. Ali imamo i loših primjera. Mislim da se struka mora strože postaviti prema kriterijima kvalitete i o tome otvoreno razgovarati. Nefinancijski izvještaji nisu promotivni materijali niti bi se trebali koristiti u marketinške svrhe. Oni su sredstvo bolje komunikacije i dijaloga s dionicima, otvorenog pružanja relevantnih informacija. I zato poduzeća u svojim izvještajima moraju progovoriti i o temama koje su za njih bolne ili s kojima su imali negativnih iskustava. A to, složit ćete se, nije odlika marketinške brošure. 

Koliko će u tome pomoći najavljena inicijativa EK da do 6. prosinca 2016. izrade i objave neobvezujuće smjernice o metodologiji izvješća o nefinancijskim informacijama, uključujući opće i sektorske nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti? 
Nažalost, na DOP konferenciji nas je Erik Nooteboom, voditelj odjela za računovodstvo i financijsko izvještavanje EK informirao da će smjernice biti objavljene tek u ožujku sljedeće godine. Prema njegovim riječima, treba im nešto više vremena da testiraju konačnu verziju i da donesu smjernice koje će zaista biti dobra pomoć poduzećima. Naglasio je da se poduzeća moraju koncentrirati na svoje upravljačke procese, na indikatore kojima će mjeriti svoje utjecaje i na pripremu za što kvalitetnije izvještavanje. Sigurno, svi ćemo smjernice očekivati s nestrpljenjem, ali već i sada imamo dovoljno standarda i uputa da znamo kako i o čemu trebamo izvještavati, bez obzira koje standarde za izvještavanje koristimo. Ono što bih posebno preporučila poduzećima je da pogledaju Globalne ciljeve održivosti i da razmišljaju o svojim poslovnim politikama u tom kontekstu.