Na HR Summit-u izlagat ćete o negativnim demografskim kretanjima i njihovu utjecaju na normalno funkcioniranje gospodarstva. Što će biti vaše glavne poruke?

Po ne znam koji put upozorit ću hrvatsku poslovnu, političku i inu javnost o tome kako je Hrvatska ušla u demografski slom, kako se negativni trendovi ubrzavaju, kako su svi, ali baš svi demografski pokazatelji i trendovi negativni, kako Hrvatska nestaje prirodnim putem i iseljavanjem i naravno kako državni sustav na sve to gleda benevolentno niti ne pokušavajući radikalizirati pristup demografskoj revitalizaciji. Kao da se to događa u nekoj drugoj zemlji, a ne onoj s kojom upravo oni upravljaju. Ne razumije se niti prihvaća uvjetovanost negativnih demografskih procesa i odnosa i ključnih sustava u zemlji, ali niti spoznaja o slamanju upravo tih osnovnih sustava pod utjecajem depopulacije, izumiranja i silnog iseljavanja mlade, obrazovane, radne i reproduktivne populacije. Zapravo politički sustav mirno promatra odlazak, zadovoljavajući se statusom vladajućih i okruženjem koje ih zadivljeno gleda i slijedi bespogovorno. Nastavak bi mogao biti ulazak hrvatske populacije u razinu iz koje nije moguća više revitalizacija domicilnim stanovništvom i izravno u uvjetovanost gospodarskog razvoja demografskim faktorima.

Nedostatak radne snage najprije se osjetio u djelatnostima vezanima za turizam, sada je to sve veći problem i u građevinskom sektoru. Kako smo se našli u takvoj situaciji?

Nedostatak radne snage je očekivana i logična posljedica dugo godina potpunog zanemarivanja demografske problematike i njezinog utjecaja na sustav radne snage, slijedeći isključivo i jedino model dohvata radne snage imigracijom, niti ne pomišljajući na plansku reprodukciju domicilnog stanovništva upravo u funkciji gospodarskog razvitka u kojem su ljudski resursi najvažniji faktor. Kako god to hoće ili neće priznati gospodarski planeri, stratezi, političko-gospodarski tzv. stručnjaci i ini majstori korelacija je izravna i trebala je biti dio ili čak bi rekli osnova planskog gospodarskog koncepta. Nije bila i sad imamo nedostatak radne snage u građevinarstvu, turizmu, poljoprivredi…, a slijedit će i u drugim djelatnostima. Drugi je aspekt te problematike sociološki i politički kroz društveni status (i sve što iz njega slijedi), koji ne prepoznaje tzv. radno-aktivne djelatnosti kao društveno i politički relevantne, pogotovo ako se razvijaju u ruralnim i društveno nerazvijenim područjima. Potpuno krivi razvojni koncept hrvatskog društva usmjerio je dominantno mlade izvan Hrvatske s vrlo malo nade u povratak. Iseljavanje, prirodni pad i društveni vrijednosni sustav smanjili su aktivno stanovništvo pa je nedostatak radnika očekivana pojava.

Što se može kratkoročno napraviti kako bi se 'pogasili požari' u najpogođenijim sektorima?

Kratkoročno nam preostaje samo uvoz radne snage i pritom moramo biti svjesni kako time započinje tiha supstitucija stanovništva, zato jer nismo na vrijeme reagirali na upozorenja znanstvenika niti slijedili Nacionalni program demografskog razvitka iz 1997. godine u kojem je već tada predložena selektivna imigracija u Hrvatsku. Procjenjuje se kako ćemo morati u kratkom roku izdati radne dozvole za nekoliko desetaka tisuća radnika, naravno nesvjesni svih posljedica imigracije koja u suvremenom razdoblju niti ne pokušava prihvatiti razvijeni način života sredine u koju useljavaju.

Koje bi po vama bilo najbolje dugoročno rješenje. Što bi vlasti trebale napraviti da se negativna demografska kretanja zaustave?

Hrvatska sasvim sigurno neće ništa napraviti ne postavi li tu problematiku u samo središte promišljanja i odlučivanja. Strateška je razina demografske revitalizacije naprosto nužna jer je počela zadirati i u temelje nacionalne sigurnosti, a uzori bi nam mogli biti npr. Izrael i Irska. Dalje, Hrvatska bi morala osnovati vladin ured za tu problematiku, odmah hijerarhijski ispod premijera, ali iznad ministarstava, na čijem bi čelu trebao biti potpredsjednik vlade. Zadatak bi takvog ureda trebao biti donositi tehničke revitalizacijske mjere, definiranje reda veličine značenja proračunskih usmjeravanja i korigiranje resornih prijedloga koji dijelom zadiru u demografsku problematiku. Tako bi se jedino pokazalo značenje, potvrdilo odlučivanje i jedino nešto moglo i napraviti. Sve je ostalo samo politička retorika i opravdavanje pred hrvatskom javnošću.

Ima li se Hrvatska uopće šansu normalno gospodarski razvijati uz postojeća demografska kretanja?

Demografski će slom i njegov nastavak zaustaviti i ukupni razvoj zemlje, kao što to predviđaju i u razvijenim zemljama koje su ušle u depopulaciju i prirodni pad stanovništva. Ponoviti treba kako bi svi shvatili; nema gospodarskog i ukupnog razvitka u uvjetima depopulacije i prirodnog pada stanovništva, a u Hrvatskoj još i iseljavanja, jer takav proces nije prisutan u razvijenim zemljama. Shvatit će to i cijela Europa vrlo brzo i morat će se vratiti na planiranje radne snage i klasičnu stimulativnu populacijsku politiku ili destabilizirati vlastita društva velikom i neplanskom imigracijom.

 Kakva je sudbina hrvatskog gospodarstva izostane li sustavna borba protiv negativnih demografskih kretanja?

Posljedice promatramo danas kroz slamanje gospodarskih stupova Hrvatske i svih njezinih gospodarsko-političkih promašaja u posljednjih 25 godina, a nastavak će biti slamanje poljoprivrednih djelatnosti uglavnom u ruralnim prostorima, ne razvijanje djelatnosti sukladnih hrvatskom prostornom potencijalu i dovođenje u pitanje proizvodnosti i konkurentnosti. Uvijek postavljam ekonomskim mudracima jedno te isto pitanje: Zašto u Hrvatskoj ne potičemo djelatnosti koje su naši iseljenici razvili u drugim zemljama i podigli svije robe i usluge na svjetsko tržište? Zašto gospodo majstori? Kad to čine sve zemlje koje imaju bogatstvo u svom iseljeništvu.

Je li za demografsku obnovu dovoljno isplaćivati određenu sumu novca za novorođenu djecu ili pomoći stambeno zbrinjavanje mladih? 

Nije. Demografska revitalizacija u funkciji ukupnog razvoja Hrvatske mora počivati na sustavu mjera koje zahvaćaju financijske poticaje, zaposlenost, sigurnost majki, djece i obitelji, njihovo stambeno zbrinjavanje, promjenu radnog prava, gradaciju obaveza prema društvu prema broju djece ili članova obitelji, prema istom principu selektivni porezni sustav, komunalne razrede itd. itd. To je moguće samo ako se shvati važnost problematike i jasno procjeni što se iz proračuna ne može više financirati i što usmjeriti prema demografskoj revitalizaciji i opstanku Republike Hrvatske.

 Postoji li primjer neke zemlje koja je imala sličan problem u demografskim kretanjima kao mi i koja ga je donekle uspješno počela rješavati? 

Postoji. Irska je npr. pokazala put Hrvatskoj od depopulacije, prirodnog pada i izumiranja do najmlađe države u Europi. Istovremeno je pokazala i kako gospodarski uzletjeti na krilima vlastitog potencijala i spoznaje, bogatstva i iskustva svojeg iseljeništva. Ali je znala što hoće i donosila odluke u interesu Irske. Mogli bi i mi kad bi Hrvatskom upravljali s najboljima.