S Julijem Domcem, ravnateljem Regionalne energetsko-klimatske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), razgovarali smo o stanju hrvatskog energetskog tržišta, preprekama koje koče njegov razvoj, potezima koji bi ubrzali zelenu transformaciju te planovima REGEA-e u 2024. godini.

Kako biste ocijenili energetsku sliku Hrvatske 2023. i koji su po vama najvažniji događaji koji su obilježili godinu iza nas na ovom području?

Na razini proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, u 2023. bilježimo neke pozitivne pokazatelje. Sunčane elektrane su u 2023. godini proizvele 297 GWh električne energije, što je jednako ukupnoj proizvodnji ostvarenoj u razdoblju od 2019. do 2022. godine, a sa sadašnjim izgrađenim kapacitetima, njihov udio u ukupnoj proizvodnji mogao bi u 2024. doseći i do 4,4 posto. To je dobra vijest nakon višegodišnjeg čekanja na investicije, ali stanje na kraju godine od oko 400 MW instaliranih sunčanih elektrana daleko je od onoga što smo mogli i trebali napraviti. Po instaliranom kapacitetu po glavi stanovnika i dalje smo debelo na začelju Europske unije.

Hrvatska se ni u definiranju zakonskog okruženja nije previše pokazala – svi podzakonski akti još uvijek nisu dovršeni čime je nastavljen pravni vakuum za obnovljive izvore koji traje više od 7 godina. Najvažniji dokument koji definira razvoj energetike, ažurirani Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. – 2030. (NECP), ispao je prilično neambiciozan. Hrvatska je u novom NECP-u svoj cilj za sunčane elektrane postavila na samo 960 MW instaliranog kapaciteta do 2030. godine što predstavlja porast od samo 25 posto u odnosu na prijašnji cilj koji je postavljen još 2019. godine (prije COVID pandemije te rata u Ukrajini). Neke druge zemlje, a s puno manje Sunca nego Hrvatska, bile su puno ambicioznije – Litva je povećala svoj cilj za 508 posto u usporedbi s prethodnim NECP-om i to na 5,1 GW. Finska, Portugal, Slovenija (3,5 GW) i Švedska više su nego udvostručile svoje prethodne ciljeve, dok je Španjolska povećala svoj cilj za 94 posto.

Prošla 2023. godina bila je obilježena i žestokim subvencioniranjem cijena energije čime su se uz nešto krajnjih kupaca najviše okoristili trgovci energijom. Europska komisija je u nekoliko navrata kroz godinu opominjala Vladu da to nije najbolja ideja, ali bez rezultata. Tako smo tijekom zime 2022/23. samo za subvencioniranje cijene plina spalili oko 5 posto hrvatskog nacionalnog dohotka, a subvencioniranjem cijene električne energije svima jednako, HEP doveli do ruba bankrota. Pogrešno je u državi od 3,8 milijuna stanovnika subvencionirati potrošnju na 2,2 milijuna mjernih mjesta, to je praktički cijela populacija, svi mi, bez obzira na imovinu i prihode. Pritom u 2023. i dalje nismo donijeli obvezu ugradnje sunčanih elektrana na krovove, energetske zajednice su zakočene lošom regulativom, velike investicije stoje, strukturnih reformi u energetici nema, HEP i nadležno ministarstvo bili su većinom u nekoj čudnoj pat poziciji, a INA je i dalje pod tuđim upravljanjem suprotno zakonu… Godinu su obilježile i plinske afere u HEP-u i INI. U Saboru i u medijima se o energetici raspravljalo kao nikada prije.

Koje su kritične točke sustava koje koče bržu energetsku transformaciju?

Čini se da u prvom redu nedostaje jasna vizija. Zašto vizija Hrvatske u 21. stoljeću ne bi bila mala, ali učinkovita i uspješna zemlja koja svoj gospodarski napredak i geopolitičku stabilnost gradi na čistoj energiji koju ima dovoljno i za vlastite potrebe i za izvoz? Upravo suprotno, danas niti jedan hrvatski strateški dokument Republike Hrvatske iz područja energetike nije više relevantan niti je predvidio stanje u kojem se nalazimo.

U takvoj situaciji konstantno gledamo kako se donose pojedinačne mjere, često bez velike vizije energetskog sustava što onda ne dovodi do željenog poboljšanja stanja, a mjere ponekad imaju i kontradiktoran učinak. Kritične točke sustava su u prvom redu institucije – nadležno ministarstvo koje nema dovoljni kapacitet, HERA koju treba ekipirati, ali i energetske tvrtke – HOPS kojem treba financijska, regulatorna i legislativna podrška kako bi mogli graditi mrežnu infrastrukturu usporedo s napretkom zelene tranzicije. Uloga prijenosne i distribucijske mreže je ključna u ovom procesu energetske tranziciju u Hrvatskoj. HEP se treba baviti velikim projektima poput reverzibilnih hidroelektrana, baterijskom pohranom energije, sustavom i infrastrukturom kako bi omogućio da se u proces proizvodnje energije što više uključuju poduzetnici i građani.

Što biste predložili kao brza rješenja i s kojim rezultatima? Što biste savjetovali novom ministru?

Većina problema u hrvatskoj energetici ne događa se od jučer, mnogi su započeli i prije mandata sadašnje Vlade. Ipak, za Hrvatsku bi bilo iznimno korisno da ih riješimo ili barem započnemo rješavati upravo sada. Novi ministar bi trebao dovesti u red Hrvatsku energetsku regulatornu agenciju (HERA). Potrebno je imenovati predsjednika Upravnog vijeća i kompletirati samo Upravno vijeće, osigurati neovisnost djelovanja po načelu trodiobe vlasti i stručno i kadrovski ekipirati Agenciju da bude dorasla odgovornosti zadaća koje mora poduzimati. Zatim treba urediti okvire rada Hrvatskog operatera prijenosnog sustava (HOPS). Potrebno je potpuno razdvojiti HOPS i HEP (vlasnik HOPS-a), jer smo trenutno u pat poziciji. Važno je naći rješenje za bržu gradnju mreže, ali i implementaciju drugih ‘pametnih’ tehnoloških rješenja. Dodatno treba potpuno otvoriti energetsko tržište – operator prijenosnog sustava i operator distributivnog sustava trebaju biti otvoreni svim proizvođačima energije, transparentno i bez diskriminacije. Posebno bi važno bilo i revidirati politiku subvencioniranja cijena električne energije bez kriterija i otkočiti investicije u velike projekte za što treba dovršiti probleme nedostajućih podzakona i dugotrajnih procedura za obnovljive izvore energije koje uključuju i državnu i županijsku razinu. Važan zadatak je i reformirati HEP i financijski ga stabilizirati kako bi povećao ulaganja u potrebne proizvodne objekta te postao nositelj investicija vezanih za stabilnost sustava te glavni pokretač građanske energije. Treba pokrenuti masovnu solarizaciju krovova – propisati obvezno postavljanje sunčane elektrane na krovove zgrada u javnom vlasništvu kao i na krovove novih zgrada bez obzira na tip investicije.

Svaki ministar energetike koji drži do sebe trebao bi preuzeti i izgraditi novu Inu koja će uz postupno napuštanje ugljikovodika kroz iduće desetljeće, fokus na početku imati na rafinerijskom biznisu za domaće tržište, korištenju domaćeg plina i razvoju velikih nacionalnih projekata obnovljivih izvora i vodika. Na kraju, a puno više nego do sada, treba poticati toplinarstvo na koje, usprkos svim europskim i hrvatskim strategijama i zakonima, u praktičnom i operativnom smislu, hrvatsko zakonodavstvo djeluje destimulirajuće. Trenutna situacija na energetskom tržištu izrazito je nepovoljna za tvrtke iz sektora toplinarstva koje su ključne za brzu i učinkovitu dekarbonizaciju gradova, a cijeli je sektor dugi niz godina neopravdano zanemarivan u odnosu na ostatak energetike.

Ušli smo u super izbornu godinu. Što bi po vama trebao sadržavati svaki ozbiljan politički program kada govorimo o temama energije i klime?

Do sada je svaka politička opcije trebala shvatiti koliko je energetika važna za gospodarstvo, ali i za ukupnu političku stabilnost pa i demokraciju. Ozbiljan politički program morao bi prepoznati vrijednost struke, ali i da se energetski projekti trebaju provoditi u kontinuitetu i u nacionalnom konsenzusu. Politika treba shvatiti da nam trebaju jake i hrvatske energetske tvrtke koje baš mi kontroliramo i koje rade isključivo za dobrobit građana Hrvatske. Politički zadatak je i osigurati dovoljno vlastite energije po stabilnim i predvidivim cijenama za domaće gospodarstvo i građane, ali i iskoristiti prednosti geopolitičkog položaja Hrvatske.

Očekujete li veće i ambicioznije iskorake od novog ministra, ali i nove uprave HEP-a?

Uvijek to očekujem od svakog ministra. Pitanje energije i energetike je pitanje zaštite klime i opstanka na Zemlji, pitanje političkog i gospodarskog suvereniteta i pitanje napretka jedne nacije. Za malu zemlju poput Hrvatske i njezine građane, za Europsku uniju, ali i globalno – ove su teme od presudne važnosti. Nažalost već su se čule najave da u super izbornoj godini nije trenutak za velike iskorake i reforme. To je loše, kratkovidno i kukavičko razmišljanje, nama treba bitno veća ambicija u energetici.

Koji su planovi REGEA-e u 2024.?

U 2024., a vjerujem i na duži rok, REGEA će trebati igrati svoju ulogu onoga koji potiče, pokreće, savjetuje, razvija i unapređuje. Trudit ćemo se i dalje inovirati i u Hrvatsku donositi nove tehnologije, nove načine rada i najbolju europsku praksu. U proteklih 15 godina, REGEA je potaknula ili vodila investicije od preko 500 milijuna eura i danas nema napredne tehnologije koju ne možemo pokazati na našim projektima. Pokretali smo energetsku obnovu škola prije svih, obnavljali javnu rasvjetu kroz energetske uštede, ali i povezivali projekte više gradova i općina. Inovativni načini financiranja kao što su zelene obveznice, ESCO, JPP-u, Design-and-Build, PPA, energetske zajednice i sl. postali su tijekom godina zaštitni znak REGEA-e. Time ćemo se baviti i u budućnosti.