Anđelko Leko, pionir hrvatskog hotelijerstva nedavno je privukao pažnju kad se počelo pričati da prodaje HUP Zagreb. Leko je još tada pojasnio da traži strateškog partnera koji će kompaniji s devet hotela u Zagrebu i Dubrovniku donijeti svježu krv i kapital, kako bi se nakon značajnog investicijskog ciklusa nastavili razvoj i ulaganja, moguće i na novim destinacijama i tržištima.

Osim što otkriva da razgovori s potencijalnim partnerima traju te pojašnjava uvjete partnerstva, Leko u razgovoru za Poslovni turizam ne krije nezadovoljstvo što se odluke Hrvatskog sabora ne donose u skladu s proklamiranom politikom razvoja turizma i ekonomije, čime se, tvrdi, ugrožava konkurentnost Hrvatske na globalnom turističkom tržištu i poslovanje hotelskog sektora. Ipak, zahvaljujući ulaganjima u kvalitetu i kadrove, HUP Zagreb i dalje posluje s dobiti, ove će godine premašiti prihod od 400 milijuna kuna, što je za oko 1500 dioničara vrlo dobar rezultat.

Koliko nam možete otkriti o potrazi za strateškim partnerom? Zašto ste se odlučili na taj korak i u kojoj ste fazi? 
Ustrajemo na konceptu daljnjeg rasta i razvoja društva, što je osnovni razlog zbog kojeg smo otvoreni za uvođenje strateškog partnera. Ne radi se o nikakvom hitnom ili nužno potrebnom strateškom potezu, niti smo u intenzivnoj potrazi za partnerima kako se to iz pitanja može iščitati. Nakon ulaganja viših od 100 milijuna eura u nekoliko godina i trajnog usmjerenja na daljnji rast i razvoj, prigodu za ostvarenjem ciljeva vidimo u uvođenju strateškog partnera koji nam može dati novu dimenziju kroz financijsku i prizmu znanja i iskustva. Imamo projekte koje nismo realizirali, prije svega lokaciju Bundek u Zagrebu. Na ovom tragu smo i vodili više razgovora no, do danas nisu rezultirali konkretnim dogovorima, no vjerujemo da će oni uslijediti jer je HUP Zagreb financijski i u svakom drugom pogledu stabilno društvo i interesantno za investitore.

Investitori tvrde da okolnosti na tržištu nikad nisu bile bolje, od uvjeta financiranja do turističkog prometa? Zašto naprosto ne uzeti kredit?
Netko će reći da sam konzervativan, ali sam stabilan. Naša politika je bila da nismo uzimali velika zaduženja, željeli smo ići stabilnijim korakom iako smo imali signale da treba ići brže naprijed. Neki događaji oko nas pokazuju da nije dobro srljati i dovoditi se u preveliku ovisnost o bankama i u neizvjesnost. Želimo li naprijed, imamo opcije, ili se zadužiti ili uzeti partnera s kojim ćemo se razvijati. Kamate jesu prihvatljive, no u ovom poslu uvijek morate gledati kakve će biti buduće tržišne okolnosti, hoćete li moći pokrivati kredite. Naš je cilj zadržati ovo pozitivno i stabilno stanje koje nikakvim potezima ne želimo dovesti u pitanje, ni stabilnost firme ni dio kapitala koji su dioničari uložili. Sve opcije su otvorene. Treba nam partner koji je siguran.

Čemu takav oprez, pa Hrvatska se hvali sjajnim rezultatima u turizmu?
Treba priznati da je puno uloženo u turizam, ali do ovih rezultata još više su nas dovele okolnosti u svijetu koje ne smijemo zanemariti. Kako su se pojavile, te će se okolnosti i promijeniti, kad se Sirija i Turska smire, kad se oporavi Egipat, političke trzavice u Španjolskoj, oni će se svi vratiti na scenu, na kojoj je i Grčka kao naš konkurent. Okolnosti nam sad idu na ruku, a i pitanje za analizu je jesmo li ih dobro iskoristili. Ne treba se previše hvaliti.

Spomenuli ste da je u HUP Zagreb uloženo oko 100 milijuna eura, što je obuhvaćeno tim investicijama? 
Iza nas je vrlo intenzivno razdoblje, budući da se trendovi i zahtjevi gostiju mijenjaju, potrebno je pratiti ih kroz stalna poboljšanja kvalitete. Neke od investicija nisu vidljive sa svih aspekata i nisu sve vezane uz ulaganja u 'zidove', zbog čega često ne rezultiraju pažnjom javnosti, međutim gosti koji odsjedaju u našim hotelima ih vide, neovisno jesu li to ulaganja u tehnologiju, ponudu ili obrazovanje osoblja koje diže razinu usluge ili u konačnici ulaganje u 'hardvere' objekta. U cijelosti smo preuredili hotel Jadran, dovršili investiciju u Sheraton Zagreb koji je u cijelosti preuređen, preuredili smo javne prostore i dio smještajnih jedinica u Westinu, a prije toga je tamo realizirana opsežna investicija u zamjenu stolarije. Imamo i daljnje planove, upravo dovršavamo projektnu dokumentaciju za preuređenje Panorame te provodimo intenzivne investicije vezane uz tehnologiju u svim hotelima. Na području Dubrovnika smo pri kraju investicije više od 80 milijuna eura. Danas naši Hoteli dubrovačka rivijera raspolaže s gotovo 750 smještajnih jedinica, okosnica programa je Sheraton Dubrovnik u sklopu kojeg smo na tržište stavili i najveću hotelsku kongresnu dvoranu u Hrvatskoj.

Spomenuli ste Bundek, gdje se nalazi vaš najzapušteniji objekt, Hotel Zagreb. Kakvi su planovi?
Tržišne okolnosti na toj su se lokaciji u nekoliko godina značajno promijenile na bolje, i to želimo iskoristiti. Na toj parceli je moguća gradnja objekta od 36.000 kvadrata, a ideja je tamo napraviti hotel koji neće biti visoke kategorije, no komforan, a uz njega želimo graditi dio poslovnog ili stambenog prostora, i sve povezati u mali centar. Imamo i idejnu skicu za projekt koji želimo razviti u suradnji s novim partnerom, a ako ga prije toga ne pronađemo u investiciju ulazimo sami. Ulaganje na Bundeku odgodila je kriza u kojoj nismo htjeli riskirati s gradnjom hotela od 150 soba koje nećemo moći dobro prodavati.

Branša muku muči s radnom snagom? Zašto ljudi ne žele raditi u turizmu u Hrvatskoj?
Poslovi u turizmu su jako teški, radi se praznicima, vikendima, čak i po noći, za ne baš stimulativan novac, koji se dobrim djelom ne može ostvariti i zbog visokih nameta države. I zato dio radnika odlazi van. U ovim okolnostima, kad bismo mi u turizmu isplatili stimulativne plaće, kompanije ne bi opstale, pa nam radnici ne bi ni trebali. Iako smo korigirali plaće, i mi imamo puno problema, ove godine nam je otišlo više od 80 ljudi. Dosta ih je otišlo van. Dio će se vratiti, jer ako će tamo upražnjavati život kakav su imali tu, i neće živjeti u barakama, onda neće ništa zaraditi. Dio će ostati, zasnovati obitelji. To se već događalo u povijesti, išli su u Ameriku, Njemačku… I ja sam mogao otići, ali nisam. Iseljavanje ima i negativan utjecaj na društvo, ali morali smo biti svjesni da ulazimo na otvoreno tržište rada EU-a i to uzeti u obzir. Država, pak, gdje god vidi uzima jer treba novac, ali ako želi zadržati kadrove, mora smanjiti davanja poslodavaca na rad. Kad gledamo prosjek plaće i davanja, državi dajemo nešto manje od 100 posto.

Nikad se niste glasno priključili ostalim hotelijerima u kritici države zbog uvjeta poslovanja, PDV-a, poreza na nekretnine… Znači li to da nemate primjedbe ili vi odabirete neki drugi put?
Nesporno je da imamo stalnih poteškoća i da nam je potreban jasan pravni i gospodarski okvir za poslovanje, odnosno daljnji rast i razvoj. Nestalni uvjeti poslovanja jedan su od osnovnih razloga zašto smo u stalnim raskoracima. Uzmite u obzir da posljednjih godina s jedne strane bilježimo stalan rast turističkog prometa i interesa međunarodnog turističkog tržišta za Hrvatsku (dakle snažan rast prepoznatljivosti) dok istodobno ne postoji interes međunarodnih investitora za ulaganjem u Hrvatsku. Dakle, nešto definitivno nije u redu i potrebne su nam promjene. Svaka zemlja usmjerena na razvoj turizma donosi poticajne mjere za ulagače jer su svi direktni i indirektni efekti turizma u funkciji rasta investicija, prihoda i zaposlenosti. PDV i druga fiskalna opterećenja su kod nas znatno veći nego u većini turističkih zemalja u Europi. A baš su stabilni uvjeti poslovanja i razina poreznih davanja osnova za privlačenje i zadržavanje investitora. Što se tiče komunikacije ovih problema, tu imamo drugačiju situaciju. Napravili smo određene propuste na razini sektora slijedom čega je, primjerice, udruga hotelijera izgubila na prepoznatljivosti unutar nacionalnog gospodarskog i političkog prostora. Aktivnosti su splasnule, a kontinuirano osnivamo nove udruge, što dovodi do raspršivanja fokusa, te izostaje aktivna i konstruktivna komunikacija prema javnom sektoru, temeljena na snazi argumenata. Uvjeti poslovanja nisu optimalni, posljednje promjene dodatno pogoršavaju situaciju što sam višekratno i isticao. Možda ste stekli pogrešan dojam, jer nisam pristalica neselektivne kritike bez argumenata i to kroz medije. Smatram da se na takav način ne može postići rezultat.

Dugo ste u ovom biznisu, što se promijenilo u zagrebačkom turizmu u zadnjih deset godina?
Zagreb se snažno razvio i isprofilirao na turističkom tržištu. Godinama turizam nije bio u fokusu razvojne politike grada, no to se mijenja. Uz sve poteškoće koje imamo, postajemo priznato odredište koje kontinuirano bilježi rast, iako ni on nije uvijek pozitivan. Svjedočimo da se struktura tržišta radikalno mijenja te da i Zagreb pod utjecajem ukupnih kretanja u Hrvatskoj postaje sezonska destinacija, što dugoročno može imati negativne učinke. Zato Zagreb treba pristupiti izradi ozbiljne strategije razvoja turizma. Cilj mora biti pozicionirati se kao srednjeeuropska metropola na tragu Beča, Budimpešte i Praga. Velik volumen ljeti mora postati isključivo nadogradnja, a ne okosnica razvoja kao što je danas. Radi se prvenstveno o niskoplatežnim poslovima na kojima ne možemo graditi održivi razvoj. Vjerujem da će Grad u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zagreba to i prepoznati.

Kako na vaše poslovanje utječe procvat privatnog smještaja, otima li Airbnb promet hotelima? Hrvatska ima turističku strategiju koja predviđa stagnaciju privatnog smještaja i rast hotelskog, ali imamo obrnutu situaciju?
Za razliku od većine zemalja gdje je privatno iznajmljivanje smještaja 'novi trend' te ga većina globalnih hotelijera ne smatra ekonomski  pozitivnim, u Hrvatskoj smo se morali naučiti na suživot s ovakvom vrstom smještaja. Istina, Strategija je predvidjela rast hotelskog smještaja te zadržavanje volumena privatnog, uz podizanje kvalitete no, to se nije dogodilo. Pogledamo li u prošlost, imamo poražavajuće podatke. Od 1980. do danas broj soba u hotelima u Hrvatskoj je porastao za oko 25 tisuća, što je za 35 godina vrlo mali rast, a broj soba u privatnom smještaju za gotovo 500 tisuća, dakle 20 puta više. Samo 2015. na 2016. broj soba u hotelima je porastao za 1900 jedinica, a u privatnom smještaju za 94 tisuće. Evidentno je da imamo velik problem. Za privatni smještaj se u Hrvatskoj često koristi termin 'socijalna kategorija'. Došlo je vrijeme da napravimo otklon od ovoga i pretvorimo ga u ekonomsku kategoriju. To što se privatni smještaj razvija ovakvim tempom manje je problematična od činjenice da se taj rast događa bez učinkovite kontrole i regulative. Usto, radi se o proizvodima koji su na Jadranu i Zagrebu izrazito sezonskog karaktera, što izrazito negativno utječe na održivi razvoj turizma, svjedočimo problemima s infrastrukturom i trenutno stanje u 'špici' sezone je neodrživo.

Zašto takva politika države ugrožava hotelski sektor? 
Radi se o konkurenciji koja ne posluje pod istim uvjetima niti u kontekstu davanja niti u kontekstu obveza odnosno ukupne regulative, uzimajući u obzir korist koju država ima od hotelijerstva kroz zaposlenja, PDV te ostala davanje za razliku od privatnih iznajmljivača. Razvoj takve vrste smještaja snižava cijene hotelskog smještaja i nas u negativnom pravcu. Ako se situacija vrlo brzo ne promijeni, ozbiljno ćemo ugroziti hotelski sektor, što za državu može imati nesagledive negativne posljedice. Temeljne mehanizme smo postavili, donijeli zakone i pravilnike, međutim razvidno je da ih se ne pridržavamo.

Rijetki su naši hoteli koji su brendirani, zašto se vlasnici teško odlučuju na suradnju s globalnim brendovima? Što je suradnja sa Starwoodom donijela vama?  
Suradnja je počela 1991. kada je HUP Zagreb potpisao prvi ugovor o upravljanju s međunarodnom hotelijerskom korporacijom na području RH, te je tako predstavio Starwood Hotels & Resorts Worldwide lokalnom tržištu. Dovođenje tog brenda početkom devedesetih može se ocijeniti važnim i iznimno pozitivnim. Time je HUP Zagreb utjecao na prepoznatljivost grada i države u Europi i svijetu u vremenima kada je to bilo najpotrebnije. I prepoznatljivost Starwoodovih brendova, uz kontinuirani razvoj i stručnost kadrova, doprinijela je tome da su naši hoteli danas središte gospodarskih, političkih i sportskih događanja Zagreba i Hrvatske. Zahtjevi potrošača se mijenjaju iz dana u dan i istima se moramo prilagoditi. Vjerujem da smo kroz ovo partnerstvo to učinili kvalitetnije i brže. S jedne strane je ulazak stranih brendova izrazito bitan jer daje kritičnu razinu legitimiteta našim destinacijama. Kroz njih dobivamo strateški marketing i njihova nazočnost utječe direktno na prepoznatljivost zemlje u svijetu. No, postoje zemlje u kojima koncentracija stranih brendova nije previsoka, iako se radi o turističkim velesilama, najbolji primjer je Austrija. Treba razvijati i domaće brendove koji trebaju napraviti iskorak u području standardizacije i marketinških platformi.

Kako se Marriottovo preuzimanje Starwooda odrazilo na vaše partnerstvo? 
Proces spajanja Starwooda s Marriottom još traje.  S obzirom na to da je ovim spajanjem nastala najveća globalna hotelska kompanija, vjerujemo da ćemo imati dodatnih koristi i novih tržišnih prigoda. U odnosu se zasad nije promijenilo ništa, upravo suprotno, dobili smo većeg i snažnijeg partnera i mislim da s pravom očekujemo i kvalitetnije rezultate u budućnosti.

Je li nastavak suradnje s Marriottom uvjet za strateškog partnera?
Naravno, tko god dođe te ugovore treba poštivati.

Dugo se priča da vas srpski poduzetnik Mišković traži da mu prodate Westin, da u tom objektu opet otvori Intercontinental?  
Mislim da se u ovom slučaju radi isključivo o, kako ste naveli, priči.  Osobno istu nisam čuo, niti sam imao prigodu razgovarati s gospodinom Miškovićem ili s bilo kime o ovakvom aranžmanu. Westin je jedan od najsnažnijih poslovnih brendova u hotelijerstvu zbog čega smo ga i odabrali upravo za ovaj hotel.

'Naravno da sam surađivao s Todorićem. I to vrlo uspješno'

Jedan medij nedavno vas je stavio na popis brojnih suradnika Ivice Todorića, od kojeg ste kupili današnji Westin, tada Operu. S Todorićem ste svojedobno ušli i u dokapitalizaciju adriatica.neta. Imate li danas neke poslovne veze s Todorićem i kako vidite utjecaj te cijele priče na ekonomiju u Hrvatskoj?
Naravno da smo surađivali i to vrlo uspješno dugi niz godina. Istina je da smo 2004. kupili Operu, današnji Westin od Agrokora te bili uključeni u dokapitalizaciju Adriatica net-a, to smo u tom trenutku prepoznali kao poslovni interes. Iz tog aranžmana smo se povukli prije više godina jer smo se fokusirali na neke druge projekte. Nemojmo zaboraviti činjenicu da je Agrokor godinama bio nezaobilazan i vrlo značajan dio nacionalnog gospodarstva. To je i danas, bez obzira na poteškoće s kojima se suočava.

'Svi su dobrodošli – ako plate'

Poznati ste kao simpatizer i sponzor HDZ-a, čiji se članovi rado okupljaju u Sheratonu. Što poduzetnici imaju od sponzoriranja politike?
Nikad nisam bio član niti jedne stranke i uopće nisam politički aktivan. Osobno sam, a ovo prenosim i na tvrtku, apolitičan. Uspješno surađujemo sa institucijama države neovisno o tome koja je stranka u određenom trenutku na vlasti. Dakle, poštujemo institucije i tako ćemo se ponašati i nadalje. U ozbiljnom poslu a posebno hotelijerstvu ne vidim previše prostora za bavljenje politikom. Kod mene u hotel su svi dobro došli, ako plate. Kažu da smo baza HDZ-a, činjenica je da nedaleko imaju središnjicu i da smo im mi najbliži, a ja ne stojim na ulazu i ne provjeravam tko ima kakvu člansku iskaznicu. To što kažu da sam sponzor HDZ-a, bio sam u nekom manjem iznosu, ali bilo je to davno i odnosilo se na neku kompenzaciju. Kod nas u predsjedničkom apartmanu je bila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dok još nije imala ured, neki su pričali da je tu spavala i da nije platila. Predsjednica je uredno podmirila račun. Ja da uđem u politiku, odmah bi se sa svima posvađao, ja volim raditi konkretan posao. A što se HDZ-a tiče, volio bih da uspiju napraviti ovo što su sami obećali.