Zbog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, 24-godišnjem Vinku Sičaji iz Gašinaca ne preostaje drugo nego – odseliti se iz Hrvatske. Ima čak i priliku za to. Može otići u Ameriku, gdje ga čeka radno mjesto. No, taj student pete godine osječkog Poljoprivrednog fakulteta, kojega od titule diplomiranog inženjera ekološke poljoprivrede dijeli samo pola godine, želi ostati na selu i baviti se poljoprivredom. Osmislio je već i plan – uzgajat će ekološke žitarice i crnu slavonsku svinju.

– No, takvo što mi trenutačno zakon ne dopušta jer je pravilnikom utvrđeno, ako se želi izaći na natječaj za zemlju, potrebno je imati vlastiti OPG minimalno dvije godine – navodi on.

U njegovoj općini Satnici Đakovačkoj iduće godine raspisuje se natječaj za zakup zemlje koja mu je nužna za proizvodnju. Potrebno mu je oko 50 hektara. No, ako natječaj propusti, ostat će bez zemlje idućih 50 godina! Jedina mu je prilika “ugrabiti” koji hektar ako netko u međuvremenu od onih koji trenutačno zemlju obrađuju – umre.

– Želim završiti studij u roku, odnosno ove godine. Otac mi nije u mogućnosti uplaćivati doprinose, a ni ja nemam mogućnosti otvoriti svoj vlastiti OPG. Znači, automatski ne mogu dobiti zemlju idućih 50 godina – ogorčen je Vinko, čiji se otac Slavko također bavi poljoprivredom. Ne želi da mu on prepiše njegov OPG jer, pita se, od čega će onda otac živjeti.

– Zanima me hoće li se Zakon promijeniti ili sam prisiljen nakon školovanja, a koje je platila Hrvatska kao i većini mojih kolega, potražiti pomoć u susjednim zemljama – pita se taj student, kojemu nijedan poljoprivredni posao, priznaje, nije stran jer je u tome od malih nogu. Odrastao je na očevoj farmi koja broji 250 ovaca. Ustaje se ujutro da bi ih nahranio, a poslije toga odlazi na fakultet.

– Upisao sam studij jer sam znao u što se upuštam i bilo bi žalosno da ovih 17 godina koje sam proveo u školskoj klupi samo tako padne u vodu jer je zakon donijela neka osoba koja nije upućena u problem hrvatske poljoprivrede – smatra Vinko.

Još pred kraj prošle godine stvar je odlučio uzeti u svoje ruke. Na adresu Ministarstva poljoprivrede uputio je nekoliko dopisa kako bi im skrenuo pozornost na zakonski propust. No, ni na jedan mu nitko dosad nije odgovorio.

– Želim ostati na zemlji. Budući da mi fakultet dobro ide, želim upisati i doktorat o vlastitom trošku. Ne želim uzimati poticaje, nego samo imati dovoljno za sebe i život – kaže on te predlaže da se zakonska odredba promijeni.