Gotovo da nema tjedna da se ne pojavi neka loša vijest iz hrvatskog poljoprivrednog sektora, što je sada već “epidemija loših agro vijesti” i poprilično zabrinjavajuće te pokazuje kako jedan po jedan padaju sektori hrvatske proizvodnje. To dovodi u pitanje efikasnost EU poljoprivredne politike, ali i našu sposobnosti i organiziranost da opstanemo na tržištu i budemo konkurentni.
Već drugu godinu za redom Hrvatska je suočena sa dramatičnim padom i problemima u proizvodnju šećerne repe, zbog čega je ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Josip Dabro nedavno održao sastanak s predstavnicima Hrvatske industrije šećera, na kojem se razgovaralo o pronalaženju modela potpore za ublažavanje učinaka katastrofalne elementarne nepogode koja je pogodila proizvođače šećerne repe u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji.
Proizvođači su ih upoznali s problemima s kojima se suočavaju zadnjih godina, od klimatskih promjena, oscilacija cijena šećera i ukidanja proizvodnih kvota te su upozorili na to da je industrija šećera u teškoj situaciji i da očekuje pomoć kako bi se ublažila trenutna situacija te nastavila daljnja proizvodnja.
Prema podacima Hrvatske industrije šećera (HIŠ) privremena proizvodnja šećerne repe u 2023./2024. godini je manja u odnosu na prethodnu godinu za 27,6 posto. Prošle godine je bila rekordno niska proizvodnja šećera, odnosno najniža u zadnjih 20 godina.
Kako bi se smanjio ovaj negativan trend u sektoru šećera u RH te povećale ukupne površine pod šećernom repom, Ministarstvo je izradilo Program potpore za proizvođače šećerne repe za razdoblje od 2023. do 2027. godine. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, u okviru ovoga Programa, potporu je u 2023. godini ostvarilo 319 korisnika u ukupnom iznosu od 1.299.848,00 eura.
U ime Hrvatske industrije šećera predstavnici su naveli da je od ključne važnosti oslobađanje obveze referentnog prinosa za šećernu repu u 2024. godini kao uvjeta za PVP plaćanja u dvije županije koje su pogođene katastrofalnom elementarnom nepogodom (suša) te mogućnost korištenja preparata SAFARI na šećernoj repi u 2025. godini. Formalno je zahtjev za korištenje preparata SAFARI dostavljen Ministarstvu krajem svibnja ove godine i u postupku je rješavanja.
Drastičan pad površina i odustajanje
Prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, šećerna repa bila je jedna od najprestižnijih ratarskih kultura u Hrvatskoj. Od početka 2000-ih godina površine pod ovom kulturom kontinuirano su se povećavale, sve do 2007. godine kada je njome zasijano čak 34.320 hektara. Šećerna repa, koja se često naziva kraljicom ratarstva, ovaj je naslov opravdavala dobrim financijskim rezultatima, jer je bila pet puta isplativijom od kukuruza. Ali se dogodio dramatičan obrat.
Splet okolnosti na hrvatskom i svjetskom tržištu uzrokovao je pad njezine važnosti u hrvatskoj poljoprivredi uz drastično smanjenje površina koje su prošle godine bile gotovo 80 posto manje u odnosu na rekordnu 2007. Od te 2007. godine kontinuirano se događa pad površina i proizvodnje šećerne repe, pa je tako prema podacima Eurostata, u 2023. u Hrvatskoj zasijano 8.010 hektara šećerne repe.
Najjednostavnije objašnjenje oscilacija proizvodnje šećerne repe vidljivo je iz promjene isplativosti njezine proizvodnje tijekom proteklih petnaestak godina. Hrvatska u novijoj povijesti nikada nije bila samodostatna u proizvodnji šećerne repe. Ipak, u proizvodnji šećera ostvarivala je visoku razinu samodostatnosti, dostigavši čak 237 % u 2017. Šećer je dugo godina bio vodeći hrvatski izvozni proizvod, no nažalost, pad proizvodnje šećerne repe doveo je do smanjenja proizvodnje šećera i samodostatnosti koja se trenutno kreće oko 80 posto.
Tijekom proteklih dvadesetak godina više je čimbenika utjecalo na nazadovanje sektora šećera i proizvodnje šećerne repe uz turbulentne promjene tržišnih čimbenika. Troškovi proizvodnje šećera u Europi su se povećali posljednjih nekoliko godina, ponajprije zbog rasta cijena goriva i drugih inputa, a probleme na europskom tržištu potencirao je i rat u Ukrajini jer je uvoz ukrajinskog (jeftinog) šećera u EU porastao s 25.000 tona iz 2020. godine na 350.000 tona u 2022. godini.
Smanjenje površina pod repom
Smanjenju europskih površina doprinijela je i zabrana korištenja insekticida štetnih za pčele i druge oprašivače. Oni su se do nedavno koristili za zaštitu od virusne žutice u šećernoj repi. Svi navedeni čimbenici doveli su do smanjenja površina pod šećernom repom. Ono je u Hrvatskoj značajno veće nego u vodećim europskim državama proizvođačima.
Ipak tijekom 2023. dogodila se promjena ma tržištu šećera koji je zasad obilježen eksplozivnim rastom cijena bijelog šećera koje u 2024. dolaze na rekordno visoke povijesne razine. Logično je bilo da će rast cijena bijelog šećera pratiti i rast otkupnih cijena šećerne repe što je trebalo dovesti i do porasta zanimanja poljoprivrednika za proizvodnju ove kulture u narednom razdoblju, ali očito ne i u Hrvatskoj.
U okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) postupno se ukidaju potpore koje su povezane s proizvodnjom određenih proizvoda. Potpore se, uglavnom, isplaćuju za korištene hektare poljoprivrednog zemljišta neovisno što se na njima proizvodi. Međutim, u slučaju kada su određeni sektori važni iz ekonomskih, socijalnih ili okolišnih razloga, ti sektori mogu ostvariti proizvodno vezanu potporu radi rješavanja specifičnih poteškoća s kojima se suočavaju. Ministarstvo poljoprivrede RH odlučilo je u 2024. isplaćivati proizvodne potpore za devet proizvoda.
Jedan od njih je i šećerna repa Kako bi ostvario PVP za šećernu repu poljoprivrednik mora u 2024. isporučiti minimalnu količinu šećerne repe od 40 t/ha. Planirani jedinični iznos potpore je 451,00 EUR/ha. Dodatan impuls poljoprivrednicima za proizvodnju repe trebao je biti i Program potpore za razdoblje od 2023. do 2027. godine koji je nastavak sličnog programa iz prethodnog programskog razdoblja, a njime je predviđena potpora od 530 eura po hektaru za prvih 40 hektara pod šećernom repom.
Čak ni taj stimulirajući program nije pomogao domaćoj proizvodnji jer je unatoč njemu ostvaren pad površina pod šećernom repom, neizvjesno je može li on u budućnosti dovesti do oporavka proizvodnje šećerne repe u Hrvatskoj. Iako se činilo da će ova godina biti nešto bolja jer su iz hrvatske industrije početkom godine izjavili da je ugovorena proizvodnja repe na 10.600 hektara u Hrvatskoj što je tridesetak posto više od površina iz prethodne godine, no očito klimatski uvjeti nisu išli na ruku proizvođačima.
Iako Hrvatska ima veliku tradiciju u proizvodnji šećerne repe, a nekadašnje tri šećerane uložile su velike napore u edukaciju proizvođača, organizaciju proizvodnje i osuvremenjivanje proizvodnih pogona, ukidanje šećernih kvota na razini EU imalo je velike posljedice na proizvodnju repe i šećera i dovelo je do gašenja proizvodnje u dvije šećerane.
Proizvodnja šećerne repe u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje do prije par godina činila je oko dva posto. U proizvodnji šećerne repe bili smo samodostatni između 80 i 88 posto, ovisno o godini, a proizvodnjom se prije ulaska u EU bavilo preko 1200 proizvođača, dok je danas taj broj znatno pao.
Negativan trend
U Hrvatskoj se repa sadila na površinama između 14 i 22 tisuće hektara. Najveća proizvodnja je bila 2007. – čak na 34.000 hektara. Nakon 2014., površine pod repom kreću se od 22.000 hektara u 2014., da bi zadnjih godina pale na 14.000 (2018. godine), a potom na tek 13.000 hektara, a sada je to palo već na spomenutih 8900 hektara lani. I očito padu proizvodnje nema kraja.
Tradicija proizvodnje šećera iz repe u Hrvatskoj duga je više od stotinu godina i bila je najprofitabilnija poljoprivredno-prehrambena proizvodnja, a šećer glavni izvozni proizvod u ukupnom izvozu hrane. Preradom šećera bavile su se kompanije koje su investirale u tehnologiju, razvoj poslovanja, odnose s kooperantima te suradnju sa znanstvenim institucijama, kako bi proizvodnju učinile konkurentnijom na europskom tržištu. Zato je ovaj sektor bio primjer dobre vertikalne integracije i suradnje primarnog i sektora prerade.
U proizvodnji šećera postizali smo uglavnom vrlo visoku samodostatnost koja je 2017. godine dosegnula čak 135 posto. No, zbog pada proizvodnje šećerne repe, došlo je i do pada proizvodnje šećera. Šećer je prilikom ulaska u EU bio najznačajniji hrvatski izvozni proizvod. Količine i vrijednost izvoza šećera su 2014. godine značajno narasle te smo tada imali izvoz od 91,64 milijuna eura.
Tijekom 2015. i 2016. godine vrijednost izvoza je rasla, pa je, primjerice, 2016. ostvaren izvoz od 148,2 milijuna eura. No, od 2017. izvoz pada. Tako je 2017. pao na 98 milijuna eura, potom na 72 milijuna eura, da bismo godinu kasnije došli tek na 53,59 milijuna eura. Tako je šećer na listi izvoznih proizvoda pao na trinaesto mjesto i taj će se pad očito nastaviti.