Uvažavajući visok pad BDP-a u 2020. i dolazak anti-covid cjepiva na tržište, jasno da će i hrvatsko i svjetsko gospodarstvo u 2021. zabilježiti pozitivne stope rasta. Ovisno o scenarijima pesimističnih i optimističnih faktora i pretpostavki, možemo govoriti o stopi rasta od 3 do 5 posto.
Međutim, nije bit samo u kvantitativnim pokazateljima jer se putanja rasta neće odvijati po inerciji kao da smo iz pred-pandemijskog razdoblja ušli u post-pandemijsko.
Nismo u razdoblju procesa tranzicije kojim ćemo tijekom 2021. i 2022. prijeći iz stanja A u stanje B i nastaviti po starom. Na globalnoj sceni događa se proces značajne ekonomske transformacije s dugoročnim učincima. Stare globalne lance nabave i prodaje zamijenit će novi, ekonomski protekcionizam je u porastu, formiraju se novi trgovinski blokovi multipolarnog svijeta, a rast hrvatske ekonomije ovisit će o mjerama ekonomskih politika u cilju povećanja konkurentnosti gospodarstva i dosegu učinaka strukturnih promjena koje ćemo biti spremni provesti.
Ujedno to nisu promjene koje se mogu provesti u kratkom roku, a vizija i strategije scenarija prilagodbe globalnim zbivanjima za srednji i dugi rok u Hrvatskoj ne postoje.
Sredstva europskih fondova nisu dovoljno u funkciji ostvarivanja većih stopa rasta, što znači nastavak stagnacije hrvatskog gospodarstva i pod pretpostavkom stabilnijih i izvjesnijih uvjeta te veće mobilnosti rada, roba i kapitala na globalnoj sceni.
