Usklađivanjem našeg zakonodavstva s EU Direktivom 2021/2167, prema Vladinom prijedlogu konačnog Zakona o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja, dužničko ropstvo odlazi u povijest, dok nova pravila jamče strogu regulaciju tržišta okupa dugova i zaštitu potrošača.

Uz novi registar servisera potraživanja i kratak rok za usklađivanje rada agencija s novim pravilima, tu djelatnost čeka ubrzano licenciranje i stavljanje tržišta pod nadzor središnje banke i Financijskog inspektorata. Pored toga Hrvatska narodna banka postaje jedinstvena točka komunikacije u svrhu razmjene informacija između nadležnih tijela država članica EU.

Nova pravila pozdravljaju u Uniji potrošača koja s 10 udruga djeluje na nacionalnoj razini pa, kako navodi njihov predsjednik Igor Vujović, novi zakon je dobar korak u smjeru zaštite potrošača. “Smatram ipak i da će uslijediti izmjene i dopune zakona jer će potrošačke udruge pratiti primjenu i upozoravati na nepravilnosti”, kaže Vujović.

Kako ne ponoviti povijest
U EU je već oko 15 posto potrošača prezaduženo, i nova su rješenja ključna, a kod nas dizajnirana su s fokusom na unaprjeđenju zaštite potrošača, uključujući olakšavanje položaja dužnika u drugim propisima o stambenom i potrošačkom kreditiranju.

Direktivi je cilj ne ponoviti povijest nagomilavanja u bilancama banaka stavke neprihodujućih kredita (NPL nastaje protekom roka nakon 90 dana neplaćanjem rata i kamata) kao što je to bilo uslijed financijske krize iz 2008. Namjera je i poticanje razvoja sekundarnih tržišta NPL-ova u EU, prodaja takvih kredita i međugranično poslovanje na zajedničkom tržištu.

Rok za prenošenje Direktive u nacionalne pravne sustave ističe 29. prosinca 2023., pa će, kako stvari stoje, Hrvatska svoju obvezu ispuniti usvajanjem novog regulatornog okvira koji ima 100-tinjak članaka. Vladin prijedlog je upućen u Sabor, i nakon 15-ak godina pravnog vakuuma, njime se detaljno propisuje jedna vrlo osjetljiva materijala, ali pritom s neobično velikim brojem prekršajnih odredbi i propisanim sankcijama u slučaju kršenja zakona: naime, gotovo se trećina zakona odnosi na povrede i sankcije, a najviše zapriječene kazne penju se i do 130 tisuća eura.

Primjerice novčanom kaznom do 70.000 eura kaznit će se za prekršaj vjerovnik ako najmanje 30 dana prije kupoprodaje ugovora o drugom potraživanju dužniku ne dostavi obavijest o ukupnom stanju duga na datum slanja obavijesti. Isto i ako u obavijesti ne navede strukturu duga, informaciju kako se navedeni iznosi mogu platiti, kao i namjeravani datum kupoprodaje, ili ako se obavijest ne dostavi ugovorenim putem komunikacije između vjerovnika i dužnika.

Faktor iznenađenja
Velik broj predviđenih prekršaja, po nekima, upućuje koliko je to novo pravo veliko, ali s druge strane se pokazuje kao mogući propust to što se nije preventivno osigurala najveća moguća pravna sigurnost kroz odredbe o informiranju dužnika o mogućoj prodaji duga.

U tom smislu očekuje se da će uznemiravanje potrošača koje je u proteklom razdoblju bilo obilježeno nizom slučajeva novim regulama ovime nestati, no po mišljenju dijela pravnika moglo bi biti zamijenjeno s faktorom iznenađenja. To bi značilo da su ponovo izgledni problemi na strani dužnika koji nisu znali da se njihovi dugovi mogu prodati.

Naime, zakon traži da se komunikacija odvija pisanim putem i to putem pošte, elektroničke pošte, telefaksa ili kratkih tekstualnih poruka (SMS poruke), a obavlja se isključivo radnim danima u razdoblju od 8:00 do 20:00 sati. Dužnika se ne smije kontaktirati više od jednom mjesečno za isti kredit, uz određene iznimke, a zabranjeno je kontaktiranje dužnikova poslodavca.

Dužnika se ne smije posjećivati u njegovom domu, bez njegovog izričitog pisanog pristanka. Takve odredbe ukazuju da nije realno očekivati ni uznemiravanje niti probleme s GDPR-om (neke od najvećih kazni AZOP je zbog toga izrekao upravo pojedinim agencijama za otkup potraživanja), ali minus je kako dio pravnika smatra, a među njima i zagrebački odvjetnik Mićo Ljubenko, to što će potrošači i dalje ostati u jednom sistemskom neznanju da njihov dug može biti prodan.

To je uvijek problem s aspekta prava potrošača koje traži da potrošač u trenutku sklapanja ugovora o kreditu ili drugom potraživanju bude upoznat sa svim važnim informacijama. Naravno da je važno imati i informaciju o mogućnosti prodaje, jer na to upućuje područje u kojem se donosi novi zakon, a pritom se nedostatnom tumači obavijest o mogućoj prodaji sitnim slovima npr. u općim uvjetima banaka.

Rizik cesije
Jasno je da se ne može zakonski zabraniti prodaju, kažu naši sugovornici, no stava su da se može zakonski regulirati veće obveze za vjerovnike u trenutku sklapanja ugovora, tj. početka same usluge, i to u smjeru informiranja i svojevrsne privole dužnika da pristaje na rizik cesije.

Ako to ostane dilema, upozoravaju da bismo mogli jednog dana ponovo imati potrošačke sporove zbog pitanja jesu li dužnici bili svjesni na početku da mogu biti prodani, a to tim više što se u ovim ocjenama navodi da se u zakonu legalizira praksa tzv. post festum obavještavanja jer manjka onaj prvi korak – da potrošač potpisuje suglasnost da pristaje biti prodan ako kasni s plaćanjem. Zakon bi morao inzistirati na tome kako bi se osiguralo na najtransparentniji način da je potrošač na to unaprijed pristao, zaključuju naši sugovornici.

U prvim komentarima u redovima potrošačkih udruga o tome se ne izjašnjavaju, no ističu da bi potrošači morali biti dobro informirani da se njihov dug može prodati u slučaju neplaćanja pa i zato što se sa serviserima potraživanja može prije postići dogovor, kažu, nego s bankom.