Izabela Baketarić 22-godišnja je studentica iz Zagreba, no njena životna priča izdvaja se od onih njenih vršnjaka. Iako rođena zdrava, nastradala je u požaru i od tada prošla preko 100 operacija , a od toga i dvije amputacije podlaktice i jedne potkoljenice.

Danas je tjelesni invalid, no uspješno se bori sa stigmom i ostvaruje zavidan akademski uspjeh i volontersku angažiranost na kojoj bi joj mnogi mogli pozavidjeti.  Još kao maturantica našla se na prekretnici života, no za razliku od njenih razrednih kolega morala je svoje želje ostaviti po strani. Danas je uspješna studentica druge godine preddiplomskog studija međunarodnih odnosa i diplomacije na Sveučilištu Libertas, te govori kako je svjesna činjenice da privatno obrazovanje u Hrvatskoj nije dovoljno zastupljeno, no o susretljivosti nastavnog kadra govori sa smiješkom na licu.

Problemi s upisom na fakultet
"To da me doživljavaju drugačije doživjela sam još prilikom odabira fakulteta, kada su me nažalost prozvali nesposobnom za upis željenog fakulteta, a iako sam htjela upisati medicinu ili neki od zdravstvenih studija nisam to uspjela i morala sam se okrenuti alternativama. Upisala sam studij ekonomije u Zagrebu, ali zbog zdravstvenih problema nisam ga završila. Tada sam se odlučila okrenuti privatnom obrazovanju, koje je imalo više razumijevanja za moju situaciju, pa danas studiram Međunarodne odnose i diplomaciju jer smatram da mi studij takve vrste omogućava da širim svijest o ljudima poput sebe.

U profesionalnoj karijeri želim se ostvariti u području ljudskih prava ili sigurnosti", govori na početku Izabela Baketarić. U Hrvatskoj još nemamo sustavno istraživanje o volontiranju, a uključenost pratimo kroz volonterske centre i komunikaciju s organizatorima volontiranja. Naši volonterski centri demantiraju nagađanja o pasivnosti mladih ljudi, a s obzirom na to da oni regionalni izvještavaju kako upravo oni čine najveći udio aktivnih volontera smatra se kako su time upravo mladi inicijatori pozitivnih promjena i solidarnog društva.  Važnost volonterstva vidi i Izabela koja je aktivna članica Volonterskog centra Zagreb. Na pitanje zašto volontira osvrće se i na statistike, a s obzirom na to da Hrvatski zavod za zapošljavanje 31. ožujka ove godine izvještava o trenutnom stanju od 6543 nezaposlene osobe s invaliditetom,  smatra kako je volontiranje način da ne postane dio crnih brojki i izdvoji se u ukupnoj populaciji, ne samo osoba s invaliditetom, već svih mladih ljudi. 

"Volonterski sam aktivna već duže vremena i to trenutno doživljavam kao sigurnu zonu. Smatram da je to jedan dobar način da se ljudi poput mene izbore za svoje mjesto pod suncem u Hrvatskoj. Iako u nekim stvarima ograničena, živim u sportskom duhu. Sudjelovala sam na nekoliko sportskih događanja kao što  su Hrvatske svjetske igre ili Hanžekovićev memorijal. Tijekom 2017. volontirala sam u Institutu za razvoj obrazovanja gdje sam volonterskim ugovorom u razdoblju od godine dana dokazala da iako sam osoba s invaliditetom, to ipak nije nužno moja prepreka.

Može biti i prednost i to zato što sam spremna dati 110% od sebe za nešto što netko drugi obavi s 50% kapaciteta utrošene energije. Nakon godinu dana boravka u IRO-u, odlučila sam se na praksu u Documenti-Centru za suočavanje prošlošću gdje radim u istraživačkom timu, a omogućuju mi se i stalne edukacije, te mogućnost usavršavanja znanja iz područja ljudskih prava", dodaje Izabela koja je i aktivna članica nekoliko udruga kao što je ELSA Zagreb, Diplomatski klub Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i Hrvatskog društva za ujedinjene narode.

Na volonterske aktivnosti odlučuje se jer smatra da tako stječe potrebno samopouzdanje koje će joj pomoći u kasnijoj participaciji u poslovnoj zajednici. "Od prvog dana kad sam upoznala Izabelu znala sam da ima nešto posebno u toj djevojci – nešto što rijetki imaju, a to ja zovem snaga življenja. Ničim nije odavala da je drugačija i konstantno mi je dokazivala da može sve i uvjerila me, a vjerujem da će i druge. Uvijek će ostati vječna inspiracija u tome da je bitno kako nešto radiš, a manje što radiš", govori o Izabeli Romana Marković, koordinatorica komunikacija i obrazovnih projekata i Izabelina mentorica iz IRO-a istaknuvši Izabeline manire i dozu odgovornosti koje među mladima nerijetko nedostaje.

Nedostatak projekata
Ne propušta ni trenutak i nastoji uvijek imati uvid u tržište rada, tako ova mlada djevojka progovara i o poslodavcima koji su spremni platiti umjesto zaposliti osobu s invaliditetom. Kaže da je to zato što smo konzervativni, a Izabelina nagađanja potvrđuje i činjenica da je unatoč zakonskim regulativama u 2017. godini čak 7954 poslodavaca plaćalo naknadu od 982 kune umjesto da zaposle osobu s invaliditetom, a u prethodnoj godini to je iznosilo čak 197 milijuna kuna.

"Pokušala sam se i studentski zaposliti i osjetiti autoritet, no Hrvati nisu naklonjeni tom činu. Svjesna sam problema na tržištu i smatram da nedostaje projekata koji nas nevidljive nastoje približiti poslodavcima. Ja sam uvjerena da ja mogu obaviti posao jednako kvalitetno kao i netko od mojih kolega i zbilja mi smeta što invaliditet poistovjećuju s mojim identitetom. Ja sebe ne doživljavam tako, ne dopuštam stvarima da me ograničavaju i pokušavam dokazati tko sam zapravo", kaže Izabela Baketarić. ''Završit ću preddiplomski studij u Hrvatskoj, no za diplomski ću aplicirati u inozemstvu, ali tamo ne namjeravam i ostati. Želim u Hrvatskoj stvarati nove stvari i poticati ljude da zajedno stvaramo pozitivno okružje'', zaključuje Izabela Baketarić o svojim planovima koja pred sobom ima aktivno ljeto, a osim volonterskog angažmana u Documenti, unatoč znanju engleskog i španjolskog, kreće i na tečaj arapskog jezika.