Edukacijske potrebe 21. stoljeća postavljaju pred nas profesore ozbiljne probleme, kaže prof. dr. sc. Mislav Ante Omazić, jedan od sudionika najveće konferencije o obrazovanju – "Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska".

>>> Najavite svoj dolazak ovdje 

Profesor na katedri za organizaciju i menadžment na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na konferenciji 12. listopada u Hrvatskoj obrtničkoj komori obrazložit će zašto unificirani programi ne mogu zadovoljiti potrebe svih učenika te kako od ‘bubanja’ doći do programa koji svakom učeniku pružaju priliku za uspjeh. A dobar obrazovni sustav, prema Omaziću, ovisi o razini obrazovanja.

– Ovisno o razini obrazovanja. Dakle, obrazovanje na vrtićkoj razini bi nas trebalo najviše kapacitirati da se kroz život možemo nositi sami sa sobom, dok bi obrazovanje na fakultetskoj razini trebalo pripremati ljude da su sretni s onime što jesu i da je to u ravnoteži s onime što predstavljaju za svoje okruženje. Naravno to nikako ne znači da se ne možemo baviti sa sobom kada smo odrasli, čak štoviše – ističe Omazić, koji upozorava i kako se sveučilišta nisu bitno mijenjala od svog nastanka, a 21. stoljeće je stoljeće stalnih promjena.

– Nažalost obrazovna praksa koja se do danas fokusirala na transfer statičnog znanja ne može se nositi s tim promjena. Ta nova praksa se bazira na brzoj adaptaciji i reakciji, ali to i dalje nije dovoljno. Današnje učenje se mora fokusirati na ono što želimo postati, paradoksalno ne znajući što će nam budućnost donijeti.

Obrazovna praksa koja se do danas fokusirala na transfer statičnog znanja ne može se nositi s promjenama, kaže i ističe kako je naučen u svemu vidjeti priliku.

– Individualni pristup je poželjan jer je svatko od nas jedinstven, s druge strane neke od stvari na koje smo kao civilizacija najponosniji rezultat su zajedničkog napora ljudi koji su se organizirali. Jedna od ključnih sposobnosti 21. stoljeća jest emocionalna inteligencija. Emocionalna inteligencija sugerira intrapersonalnu i interpersonalnu kapacitiranost pojedinca. Dakle bilo bi sjajno kada bismo, simultano mogli raditi na studentima prilagođavajući obrazovni proces njihovim partikularnim potrebama ali jednako tako radeći i na njihovoj sposobnosti interakcije s drugima. Ili kako je jednom Henry Ford napisao, ako misliš da možeš ili misliš da ne možeš, uvijek si u pravu. Oni koji misle da ne mogu dobiju jako puno signala na svom putu koji sugeriraju da su u pravu – pojašnjava Omazić, ističući kako je ključno biti otvoren za promjene kada govorimo o bilo kojem sustavu obrazovanja, pa tako i hrvatskom.

– Dakle, prije svega trebamo prepoznati koje je hrvatska strategija i što želimo biti kao zemlja, te onda trebamo zajedno obrazovni sustav staviti u funkciju ostvarenja tog cilja. Ja sam se osobno uvjerio 999 puta da taj isti obrazovni sustav, sa svim svojim manjkavostima, utječe na mlade ljude na način da su oni globalno konkurenti. Osobno sam pomogao zaposliti ih u najkonkurentnijim globalnim kompanijama, da ne govorim da su mnogi od njih i doktorirali. Ono što vidim kao nedostatak hrvatskog sustava jest fokus na multiplikaciju izvrsnosti, pri čemu trebamo biti svjesni da izvrsnost ima puno definicija. Ona ne znači da netko mora ostvariti moje ciljeve, već svoje. Prema mom shvaćanju idealan obrazovni  bi trebao prepoznati gdje su talenti svakog pojedinca i onda mu/joj omogućiti da ih ostvari – mišljenja je Omazić.

O ovim temama s Mislavom Antom Omazićem moći će razgovarati svi gosti konferencije "Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska", a takve inicijative naš sugovornik smatra iznimno važnima za aktualiziranje ključnih tema. Iako smatra izrazito lošim politizaciju teme obrazovanja, Omazić zaključuje kako se kao predavač bavi najljepšim poslom na svijetu te je zahvalan na svakoj prilici koju može pretvoriti u priliku da nešto promijeni nabolje.

– U razvijenim društvima, društvima koja nam često služe kao primjer, ključno pitanje jest upravo pitanje obrazovanja. Dovoljno je da otvorite novine i shvatite kako je obrazovanje tema koja se u hrvatskom društvu nalazi na marginama. A čak kada se i probije do naslovnica onda se najčešće piše o negativnim slučajevima, pa se čak i ključna tema poput obrazovne reforme do kraja ispolitizirala. Nas kao da recentna povijest nije ništa naučila pa isključivo gledamo kako da se međusobno optužujemo i dijelimo, a to posebno vrijedi za teme od ključnog nacionalnog interesa. Mišljenja sam da se bavim najljepšim poslom na svijetu i zato sam zahvalan na svakoj prilici koju mogu pretvoriti u priliku da nešto promijenim nabolje. Svjestan sam kako moram biti dio problema kao bi postao dio rješenja. Stvari je jednostavno nemoguće promijeniti izvana – zaključuje Omazić.

Partneri konferencije su: FOI, WBAF, Obrtnička komora Zagreb, e-student, Raiffeisen banka, Vipnet, HEP i INA.