Natječaji za državno poljoprivredno zemljište, koji se očekuju početkom 2023., izvjesno će biti novi kamen spoticanja na hrvatskom selu te bi mogli u ovim nestabilnim gospodarskim i geopolitičkim okolnostima dodatno smanjiti proizvodnju hrane te nas učiniti još ovisnijima o globalnim silnicama.

Naime, kako smatraju u konzultantskoj tvrtki Smarter, proces bi mogao biti dodatno izazovan jer je država prenijela nadležnost za zemljište gradovima i općinama.

U nepovoljnoj poziciji
Posljednjih dana javnost je doznala o raspisivanju pojedinih natječaja te donošenja odluke o dodjeli poljoprivrednog zemljišta u zakup koji su izazvali veliku buru, nevjericu i nezadovoljstvo kod znatnog broja poljoprivrednih proizvođača te nije isključena nova “seljačka buna”.

Stočari su shvatili da su u nepovoljnoj poziciji, dok su dugogodišnji zakupci počeli gubiti poljoprivredno zemljište koje su godinama obrađivali, ulagali u njega i brinuli o kvaliteti. Na temelju te zemlje dobivali su i potpore iz fonda ruralnog razvoja, kao i kredite banaka, koje sada treba vraćati, ali možda bez nužnog poljoprivrednog potencijala.

Generalni je zaključak Smartera kako je hitno potrebno da se svi poljoprivredni proizvođači krenu kvalitetno pripremati za nove natječaje. “Važno je da se na vrijeme prikupi sva moguća dokumentacija, koja je obimna, te da se za svaku katastarsku česticu ili proizvodno-tehničku cjelinu pripremi Gospodarski program.

Nužno je natječajima pristupiti ozbiljno i promišljeno jer i najmanji propust u dostavljenoj dokumentaciji može dugogodišnji trud u proizvodnji u jednom trenu dovesti do potpunog kolapsa proizvodnje i života”, navode iz Smartera.

Njihova glavna konzultantica Zvjezdana Blažić upozorava da situacija sa zakupom poljoprivrednog zemljišta postaje sve kompliciranija jer brojne općine i gradovi godinama nisu provodili natječaje za zakup, a proizvođači su zemlju koristili temeljem kratkoročnih ugovora ili tzv. potvrda koje su sada, zbog isteka roka, prestale važiti te posjednici više nemaju pravnu osnovu za korištenje zemlje.

“Postavlja se pitanje što da rade poljoprivredni proizvođači u ovom pravnom vakuumu? Da li da siju i obrađuju zemlju koju trenutno koriste, ali ‘bez valjane pravne osnove’ i zbog toga plaćaju kazne ili čekaju da ih se ‘deložira’?”, ističe Blažić.

Strah i nevjerica
Procjenjuje da će od raspisivanja pojedinih natječaja trebati proći dosta vremena da se provede cjelokupna komplicirana procedura. Zato ovih dana na hrvatskim selima vlada ogromna nervoza, strah i nevjerica, ne zna se što će sutra biti i tko će moći koristiti zemlju koju sada ima u posjedu.

Dodatan bi problem mogla biti činjenica da mnoge općine u Slavoniji imaj propisan “zemljišni maksimum”, što je relikt socijalizma, a koji propisuje maksimalnu veličinu zemljišta koje se može jednom proizvođaču dati u zakup – najčešće se radi o 50 hektara.

”Smatramo kako bi se hrvatskoj poljoprivredi moglo dogoditi da uništimo kvalitetne poljoprivredne proizvođače, koji ostvaruju rezultate na europskoj razini s odličnim prinosima te su konkurentni na EU tržištu poljoprivrednih proizvoda.

Pritom se možemo dovesti u situaciju da ćemo teško ‘stvoriti’ nove uspješne poljoprivrednike, jer za uspješnu poljoprivredu potrebno je puno znanja i kapitala, a tim resursima naša poljoprivreda ne obiluje. Logika da će na istoj površini koju je izvrsno obrađivalo jedno poljoprivredno gospodarstvo, ostvariti istu količinu proizvodnje, kvalitetu i prinose 10 poljoprivrednika, naprosto nije točna.

Stvaramo mrtve kapitale, a imamo ogroman broj napuštenih farmi ostalih još iz nekadašnjih, propalih Operativnih programa. Čini se da ćemo opet jako skupo plaćati loše političke odluke u poljoprivredi”, zaključuju iz Smartera.