Iako se umalo dogodilo iznenađenje, u prvom krugu izbora za Predsjednika Republike Hrvatske (PRH) na kraju smo ipak dobili samo relativnog pobjednika. Aktualni predsjednik Zoran Milanović osvojio je više od 49 posto glasova, a Dragan Primorac kao kandidat s podrškom HDZ-a i koalicijskih partnera manje od 20 posto.

Ni u ovom izbornom ciklusu nije se dogodilo “razbijanje duopola” HDZ-a i SDP-a koje su zazivali neovisni i izazivači iz manjih stranaka. Iako se razlika čini nedostižnom, tek za dva tjedna vidjet će se slijedi li nastavak “tvrde kohabitacije dvaju brda” ili će na Pantovčaku Vlada dobiti mnogo “suradljivijeg” sugovornika.

Na ishod prema kojem bi HDZ praktično sve poluge vlasti imao u rukama trenutno bi se malo tko kladio. Kako bilo, uz geopolitičke napetosti kojima svjedočimo svakako je poželjno više dijaloga i konstruktivnosti, barem u najvažnijim područjima zajedničke nadležnosti, od vojske i sigurnosno-obavještajnih službi do vanjske politike.

Neki su promatrači prije samih izbora bili mišljenja da scenarij novog Milanovićeva mandata Vladi donosi dodatni pritisak jer na treći ne može ići pa bi se mogao usmjeriri na premijerske aspiracije koje je pokazao za proljetnih parlamentarnih izbora. U tom bi smislu i za poslovnu zajednicu ovi izbori mogli potencijalno zanimljiviji nego što su to sami po sebi.

Tvrtke zanimaju lokalni
Uz neizvjesno vanjsko okruženje u poslovnom sektoru danas se, naime, s većim nestrpljenjem očekuje siječanjska inauguracija Donalda Trumpa i prvi potezi vezani uz najave promjena carinske politike.

Mnogi poduzetnici, naročito izvozno orijentirani, vjerojatno su neposredno zainteresiraniji i za skore prijevremene izbore u Njemačkoj kao najvećem odredištu hrvatskih izvoznika (12% ukupnog robnog izvoza), gdje izvoz u prvih devet mjeseci 2024. stagnira, dok ukupni bilježi rast. Jednako tako, dio mikro i malih poduzetnika zacijelo je izravnije zainteresiran za ishod domaćih lokalnih izbora u svibnju nego za predsjedničke.

U prilično kratkoj predsjedničkoj kampanji, doduše, spektar tema bio je znatno širi od glavnih neposrednih ovlasti PRH-a jer s izbornim legitimitetom od milijun ili više izravnih glasova građana on može nametati za društvo važne teme i inicijative i time utjecati na šire društvene procese.

Koliko je tko to dosad koristio i s kakvim rezultatima, druga je priča. Ali svakako nije neobično što su se u programima i/li porukama kandidati bavili i migracijama, tržištem rada, mirovinama, zdravstvom, poljoprivredom, stambenom politikom i sl.

“Utjecaj PRH nesumnjivo se proteže šire od njegovih najvažnijih izravnih ovlasti. Osim što ni one same nisu baš male, u javnosti se stekao pogrešan dojam da moralni apel Predsjednika RH nema utjecaja. Ima. To što su u Hrvatskoj politički i javno podreprezentirane velike mase radno aktivnog stanovništva propust je sudionika hrvatskog političkog života, slabost njihova autoriteta”, kaže Željko Ivanković, analitičar koji je svojedobno sedam-osam godina radio i u diplomaciji, u Japanu i Australiji.

Ipak, konkretnih i koliko-toliko strukturiranih inicijativa s pozicije PRH-a, posebice onih vezanih uz društveno-ekonomske teme, dosad nije bilo previše. Većina hrvatskih predsjednika u protekla dva desetljeća zapravo nije imala previše afiniteta za gospodarstvo.

Neki će se primjerice sjetiti da je svojedobno Mesić na poticaj svog ekonomskog savjetnika Stjepana Zdunića na neko vrijeme javni prostor uvelike ispunio temom devalvacije. Bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila je aktivnija od drugih u diplomaciji i putovanjima, a uz njezin se mandat veže i strateška Inicijativa triju mora, koju je zagovarao Donald Trump u prvom mandatu u Bijeloj kući.

Proračun od 9,8 mil. eura
Milanović se pak u svom mandatu pozicionirao kao glavna oporba Vladi Andreja Plenkovića, najčešće optužujući HDZ i premijera za “zarobljavanja institucija”. Njegov posebni savjetnik za ekonomiju Velibor Mačkić, kao i Julije Domac za područje energetike, nisu se previše eksponirali, a predsjednik je nedavno viđenje politike izvršne vlasti rekapitulirao kroz listu 10 ekonomskih propusta Vlade.

Istodobno, oko gotovo svih važnijih odluka u područjima podijeljenih izravnih ovlasti proteklih pet godina bilo je mnogo natezanja. To vrijedi i za područje vanjske politike što se, uz ostalo, očituje i u blokiranom rješavanju niza veleposlaničkih mjesta. A to sigurno ne pridonosi ni dometima gospodarske diplomacije, uključujući i one vezane uz npr. suradnju u području vojne opreme.

Ivanković će u vezi s gospodarskom diplomacijom kako je načelno Predsjednik Republike u inozemstvu uglavnom prihvaćan kao jamac. Dakle, i sam ima utjecaja na uspostavu i održavanje gospodarskih odnosa, a diplomatska mreža pritom mu treba služiti.

“U vrijeme deglobalizacije, kad bilateralne veze sve više dobivaju na značenju, to je velika manjkavost hrvatske pozicije u svijetu. Plenković je aktivan u EU, no to je multilateralna diplomacija. Kako su bilateralne veze sve važnije, hitno je za Hrvatsku i nužno uspostaviti efikasnu vezu PRH i diplomatske službe”, smatra on.

Inače, Ured predsjednika ove je godine raspolagao proračunom od 6,8 milijuna eura, a za iduću je planiran na 9,8 milijuna. Primorac kao izazivač u kampanji je potencirao svoje međunarodne veze i aktivniju diplomatsku aktivnost. Njemu je ovo drugi pokušaj osvajanja Pantovčaka, Milanoviću pohod na drugi mandat. Prvi mu se očito svidio iako je prije desetak godina tu funkciju smatrao nebitnom i govorio kako “ne vidi njezin smisao bez većih ovlasti”.