Direktiva o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu Europske unije je transponirana u prijedlog novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji je upravo u proceduri pred Saborom, i vjerujem da će uskoro biti uvršten na plenarnu sjednicu u prvom čitanju, navodi izvanredna profesorica dr. sc. Romana Matanovac Vučković s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja će o temi “Novosti autorskopravnog uređenja u medijskoj industriji” izlagati na današnjoj besplatnoj online radionici u organizaciji HGK.

Posebno ističe da Komora svojim članovima daje vrlo aktualne edukacije, kako bi bili spremni na provedbu zakona čim stupe na snagu, u konkretnom slučaju već u idućim mjesecima.

Jednom ste izjavili kako nema alternative tome da stvaratelji sadržaja zarađuju od toga što rade, jer u suprotnomu slučaju već za kraće vrijeme govorit će se o izumiranju kreativnih medijskih profesija. Mislite li isto i danas te je li i na tom planu korona ‘okidač’ promjena?

Mislim isto i danas. Stvaratelji u kreativnim i kulturnim industrijama, kojima pripadaju i mediji, moraju na internetu moći ostvarivati zarade od svoga rada, što se danas baš ne događa. Samo rijetki zarađuju neke pristojne iznose, a to nije definicija održivosti za cijeli sustav i sve njegove dionike. Ta se situacija svakako mora popraviti i nije stvar samo u prilagodbi propisa, već se mora promijeniti uvriježeno shvaćanje da su glazba, filmovi i medijski sadržaji na internetu besplatni.

Korona je još produbila problem jer se prebrzo sve prebacuje na internet – nisu se pravodobno formirali sustavi naplate sadržaja, sve se daje besplatno ili uz vrlo male pretplate, a veće zarade ostvaruju se uglavnom od oglasa i reklama. No, zahvaljujući poslovnim modelima koji se primjenjuju na internetu, od tih prihoda profitiraju uglavnom internetske platforme te do stvaratelja sadržaja dolaze samo mrvice.

To se treba promijeniti jer bez stvaratelja nema sadržaja. Nećemo se valjda pouzdati u to da će za koju godinu glazbu, film i medijske sadržaje kreirati umjetna inteligencija – nekako mi se to ne čini dobrim scenarijem.

Koji je ‘crni’ scenarij ako se nešto ne učini sada?

Ako se ne stvori okružje na internetu koje će biti održivo za kreativne, kulturne i medijske industrije vrlo je zamislivo da više neće biti profesionalnih glazbenika, filmskih djelatnika, novinara i novinskih izdavača jer jednostavno te stvaralačke profesije više neće biti održive. Ili će ih biti malo pa nećemo više imati ovu raznolikost sadržaja u kojoj danas uživamo i koja nam uljepšava i ove dane zatvaranja i povlačenja u domove.

Što je glavno kod pravila patentne zaštite koja su na snazi vezano uz cjepiva protiv Covid-19 bolesti?

Često kažem da je intelektualno vlasništvo ušlo u sve pore naših života i naše svakodnevice pa je tako i pitanje efikasnog i konačnog suzbijanja ove pandemije usko povezano s intelektualnim vlasništvom – patentima na lijekove. Slušamo i gledamo vijesti u kojima nam objašnjavaju mehanizme djelovanja pojedinih cjepiva. Sve te formule pojedinih cjepiva su nova rješenja – izumi koji se štite patentima.

Patent je najsloženije i najskuplje pravo intelektualnog vlasništva. Ono daje monopol na ova cjepiva, no da bi ostvarile taj monopol, farmaceutske kompanije moraju registrirati patente u svim državama u kojima će ih distribuirati. Postupci registracije patenta su vrlo složeni i vrlo skupi, ali u konačnici mogu biti vrlo isplativi.

U slučaju ovih cjepiva bit će ekstremno isplativi jer za vrijeme od idućih 20 godina niti u jednoj državi u kojoj je pojedina farmaceutska kompanija registrirala ili će registrirati patent za svoje cjepivo, nitko drugi neće smjeti proizvoditi takvo isto cjepivo. Takvu poziciju dat će im pravni sustav jer su uložile velike iznose u pronalazak cjepiva, s neizvjesnim ishodom – nisu na početku istraživanja znale hoće li uspjeti. I sad kada su uspjele, pravni sustav im daje monopolnu poziciju na proizvodnju i distribuciju svojih cjepiva kroz razdoblje od 20 godina.

Kao predsjednica Radne skupine za izradu našega novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kako biste ocijenili implementaciju europskih pravila o zaštiti autorskog i srodnih prava, te mogu li se u konkretnom propisu isključiti određena nacionalna odstupanja u korist unifikacije pravila?

Čini mi se da smo uspjeli napraviti balansiran tekst koji na primjeren način uzima u obzir interese svih dionika ovog složenog ekosistema. Kod europskih direktiva postoje određene slobode država članica u pogledu načina implementacije, no često i nema baš previše manevarskog prostora. Svakako da država treba prvenstveno voditi računa o interesima vlastitih dionika, onih koji najviše pridonose nacionalnom gospodarstvu te nacionalnoj kulturi, umjetnosti i medijima, ali ujedno mora voditi računa i o zajedničkim europskim vrijednostima. Glazbeni, vizualni i medijski sadržaji nisu samo proizvodi ili roba na tržištu, oni su nositelji i drugih važnih vrijednosti: kulture, umjetnosti, jezika, demokratskog društva, stila života.

Što biste istaknuli kao glavne novosti u dijelu reforme autorskog prava kako glede zaštite novinskih izdavača i novinara, tako i subjekata za emitiranje na internetu?

U medijskim industrijama donedavno autorsko pravo nije imalo tako važnu ulogu kao danas, prvenstveno zbog načina distribucije medijskih sadržaja. Tehnologija je medijima, poput novinskih nakladnika, televizije i radija, donedavno davala mogućnosti relativno jednostavne zaštite i kontrole distribuiranja sadržaja koje su kreirali i zato u pravilu nisu posezali za zaštitom kroz autorsko pravo ili druga prava intelektualnog vlasništva.

No, internet je sve to promijenio i omogućio vrlo lako kopiranje, preuzimanje i distribuiranje tuđih sadržaja. Reformom autorskog prava u EU nastoji se za medije stvoriti nove i prikladnije oblike pravne zaštite kroz autorsko pravo. Nova pravila trebala bi im omogućiti puno efikasniju zaštitu a time i kontrolu nad korištenjem njihovih sadržaja na internetu.

Financijski gledano, koji su novi rizici od povreda na tom području i koje će nove učinke nova pravila proizvesti kroz primjenu?

Nova pravila trebala bi omogućiti novinskim nakladnicima, novinarima i fotoreporterima da u pregovorima s medijskim agregatorima, pružateljima usluga praćenja medijskih sadržaja i drugim pružateljima usluga informacijskog društva koji te sadržaje koriste, agregiraju, preslaguju i kao takve nude na internetu – ostvare određene naknade.

Nedavno je Google ponudio milijardu dolara novinskim nakladnicima za korištenje njihovih sadržaja na internetu kroz uslugu Google News Showcase, praktički za cijeli svijet. To se na prvi pogled čini puno novca, no vrijednost medijskih sadržaja na internetu je, čini se, ipak puno veća, s obzirom na suzdržanost nakladnika prema toj ponudi.

Kakva su vam iskustva zastupnice za žigove i patente i europske patentne zastupnice? Koje je stanje intelektualnog vlasništva u RH?

Bavim se intelektualnim vlasništvom na razne načine i u raznim okolnostima dvadesetak godina.

Tržište u Hrvatskoj se razvilo, svijest o važnosti intelektualnog vlasništva se također razvila. Imamo dobar pravni okvir, dobar sustav zaštite i provedbe. No, ipak, naše gospodarstvo ni približno ne iskorištava potencijale sustava intelektualnog vlasništva i još uvijek većinom funkcionira po zastarjelim modelima. To treba unaprijediti jer je to budućnost – trgovanje pravima u virtualnom svijetu. Države s jakim inovacijskim i kreativnim kapacitetom su generatori razvoja sveukupnog društva i stvaratelji nove vrijednosti – a pravni oblik zaštite tog inovacijskog i kreativnog kapaciteta od neovlaštenog kopiranja i nelojalne utakmice je intelektualno vlasništvo.

S obzirom na značajne projekte u području intelektualnog vlasništva u kojima ste bili angažirani od strane Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo te Europske patentne organizacije, što su konkretne pouke iz te suradnje?

U projektima ovih institucija pisala sam propise, sudjelovala u izradi strategija i stvaranju sustava za efikasnu provedbu prava intelektualnog vlasništva te za komercijalizaciju znanstvenih istraživanja i transfer tehnologije. Ono što sam naučila u tim svim projektima jest da se samo sustavnim i dosljednim dugogodišnjim usmjerenim i posvećenim djelovanjem mogu na razini države postići rezultati.

Postoji velika mogućnosti da se čak i oni koji su bili najtvrdokorniji protivnici intelektualnog vlasništva u jednom trenutku obrate kad u intelektualnom vlasništvu uoče mogućnost ostvarenja i oslobađanja vlastitih inovacijskih i kreativnih potencijala. Pogledajte samo Kinu – iz države u kojoj se najviše krivotvorilo, kopiralo i zlorabilo tuđe intelektualne tvorevine polako se pretvara u državu koja poštuje intelektualno vlasništvo. Prvenstveno u vlastitom interesu, jer se njihovo gospodarstvo pretvara u inovacijsko i kreativno.

Istaknuti ste i kao prva ravnateljica u 200 godina postojanja Hrvatskog glazbenog zavoda. Kako je voditi HGZ; koji su izazovi, pravni status i perspektiva?

Hrvatski glazbeni zavod je moja mladenačka ljubav. To je glazbena institucija koja je kolijevka glazbenog života građanske Hrvatske i kao takva ima izuzetno značenje. To je jedna od najljepših i akustikom ponajboljih koncertnih dvorana u Hrvatskoj. Ja sam preuzela ulogu predsjednice prije dvije godine u nezavidnim financijskim okolnostima, kada se razmišljalo o prodaji dijela zgrade radi preuređenja u hotel.

Uspjela sam, zajedno s ravnateljstvom, ostvariti financijsku konsolidaciju i lijepo nam je krenulo nakon godine dana truda. Onda se dogodila korona, pa razorni potres pa tri poplave za redom. Uspjeli smo sve sanirati i dovesti zgradu u funkciju, uz ogromnu podršku i pomoć mnogih poklonika HGZ-a koji su dali donacije u tu svrhu. Naime, HGZ nije državna institucija već udruga i simbol građanske inicijative. Izazovno je raditi projekt cjelovite obnove i iznaći novac za takvu investiciju. No, budući da volim izazove i volim HGZ, vjerujem da ću zajedno sa svima koji dijele tu ljubav uspjeti u tome zadatku. Veselilo bi me kad bi 200. rođendan HGZ dočekao obnovljen: 2027. godina će skoro, zato moramo požuriti.

Uz sve navedeno predajete i na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i Muzičkoj akademiji pa stoga što nedostaje na našem tržištu za mlade umjetnike u području autorskih prava u umjetnosti kojom se bave?

Danas mladi umjetnik ne može biti više samo umjetnik već mora znati i kako preživjeti od svoje umjetnosti. S obzirom na to da je autorsko pravo najprikladniji način pravne zaštite umjetničkih tvorevina, mladi se umjetnici moraju obrazovati i u tome području.

Ja nastojim na obje ove akademije prilagoditi program kolegija koje vodim području umjetnosti na koju se odnose i naučiti studente što je moguće više praktičnih stvari, kako bi u svom profesionalnom djelovanju znali pravilno postupati. Ne samo u području autorskog prava već i u drugim pravnim pitanjima.

Vjerujem da će se iz ovih akademija razviti pojedinci koji će nastaviti u svojem djelovanju učiti o autorskom pravu te o drugim pravnim aspektima umjetnosti kojom se bave i kao savjetnici, menadžeri, agenti, nakladnici i producenti svojim kolegama u tome smislu pružati savjete i usluge. Takvih profesija, znanja i usluga na tržištu u ovome trenutku nedostaje.