Iako će u nekim segmentima globalna farmaceutska industrija imati financijsku korist od pandemije, koronakriza zahvatila je i ovaj sektor. Domaće farmaceutske tvrtke osjećaju je kroz usporavanje rasta i kašnjenje odobrenja novih lijekova, usporenu opskrbu, ali i usporavanje potrošnje kronične terapije zbog restrikcija u zdravstvenom sustavu.

Otkriva to u razgovoru za Poslovni dnevnik Jerko Jakšić, predsjednik uprave PharmaSa koji je od kraja prosinca na čelu Udruge proizvođača lijekova pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (UPL). S Jakšićem smo razgovarali o tome što planira u svom jednogodišnjem mandatu na toj poziciji, o aktualnoj krizi s cjepivima protiv covida-19, ali i kroničnim problemima hrvatskog zdravstvenog sustava koji utječu na poslovanje domaće industrije lijekova.

Koja će biti najvažnija pitanja kojima će se UPL baviti za vrijeme vašeg predsjedanja? Što trenutno najviše muči domaću industriju?

Farmaceutska industrija u RH jedna je od najsnažnijih industrijskih grana i od strateške je važnosti za gospodarstvo s obzirom na to da više od 60 posto svojih proizvoda izvozi na šezdesetak tržišta na gotovo svim kontinentima. Zdravstvena i gospodarska kriza u kojoj se nalazimo, dodatno je ukazala na važnost ove industrije koja je, usprkos svim izazovima, cijelu 2020. godinu osiguravala neometanu opskrbu lijekova pacijentima i kao više puta do sada se dokazala kao pouzdan partner zdravstvenom sustavu. U idućem razdoblju nužno je naglasiti važnost industrijske proizvodnje u Hrvatskoj i ulaganja, kao i bolju iskoristivosti EU fondova kako bi se povećala otpornost industrije. To je u skladu i s nedavno donesenom Farmaceutskom strategijom na razini EU koja je još jednom istakla važnost zadržavanja i razvoja proizvodnje lijekova i aktivnih farmaceutskih supstancija za održivi sustav opskrbe u Europi.

Radit ćemo na unapređenju dijelova mehanizma javnih natječaja za nabavu lijekova, gdje cijena ne bi nikako smjela biti jedini parametar jer takav mehanizam ima dugoročne negativne posljedice na održivost sustava kao i proizvođače. Upravo zbog takvih stvari se događa da se proizvodnja seli u primjerice u daleke zemlje izvan Europske unije koje imaju jeftiniju radnu snagu, kao i manje ekološke zahtjeve. Također, nadamo se dugoročno konstruktivnom dijalogu vezanim uz rokove plaćanja lijekova, pogotovo u bolničkom sustavu, jer taj problem utječe na sve dionike u lancu proizvodnje i opskrbe, ali u konačnici i na pacijente.

Uvjereni smo kako je pozitivne pomake moguće postići kroz bolju komunikaciju s nadležnim institucijama, prenošenjem pozitivnih iskustava drugih europskih zemalja i sagledavanje potreba dugoročne održivosti sustava.

Kako iz pozicije proizvođača komentirate aktualnu krizu na svjetskom tržištu cjepiva, tko je napravio pogrešan potez? Kako to riješiti?

Farmaceutska industrija zajedno s nizom istraživačkih institucija pokazala je veliko znanje i predanost i u svega nekoliko mjeseci razvila potpuno nova cjepiva kao odgovor na nezapamćeni opseg pandemije uzrokovane Covid-19. To je bilo moguće zahvaljujući ostvarenom tehnološkom napretku i znanjima u proizvodnji cjepiva, osobito mRNA, ali i velikim ulaganjima EU-a, SAD-a i drugih zemalja u sam razvoj cjepiva. Ova ulaganja bazirala su se u prvom redu na povjerenju u znanost i industriju, ali su time istodobno postignuti dogovori s nekim proizvođačima o tome da se cjepiva neće prodavati po komercijalnim cijenama, što je omogućilo pokretanje proizvodnje velikih razmjera radi zaštite zdravlja stanovništva u različitim zemljama. No razvoj i proizvodnja cjepiva, kao uostalom i bilo kojeg drugog lijeka, podložni su strogim procedurama kako bi se u prvom redu zaštitili ljudski životi i osigurala što veća djelotvornost.

Ne mogu komentirati pojedinačne dogovore ili proizvođače, ali iz pozicije farmaceutske industrije mogu naglasiti kako u proljeće 2020. godine, kada su započeli pregovori s proizvođačima, nitko nije znao koje će cjepivo biti uspješno u smislu sigurnosti i učinkovitosti i u kojem roku pa nije bilo moguće dogovarati pojedinosti. Svjedoci smo da postupci odobravanja u nekim zemljama idu brže, a u nekima sporije, ovisno o regulativi i dogovorenim procesima.

Možemo li očekivati da problem bude riješen prije ljeta?

Očekivanja stanovnika, osobito obzirom na trajanje pandemije i posljedičnog zatvaranja ili drastičnog usporavanja brojnih gospodarskih aktivnosti su velika jer se većina želi cijepiti odmah, no cjepiva koja su trenutno odobrena za upotrebu dostupna su u ograničenim količinama, a postupak proizvodnje ima svoje zakonitosti i naravno, za velike količine potrebno je vrijeme. Problem nastaje kada, od trenutka odobrenja cjepiva, svi, pogotovo oni koji su prethodno investirali, žele odjednom dobiti velike količine, dok proizvođači moraju poštovati strogo kontrolirane procese koji jamče sigurnost i usporedno dizati volumene proizvodnje.

Kao industrija, vidimo pozitivne pomake posljednjih dana s obzirom da razumijemo kako je za podizanje dodatnih kapaciteta proizvodnje nužno kratkoročno usporiti neke druge procese. Vjerujemo kako će se početni problemi riješiti i kako će cijepljenje biti moguće za sve one koji ga žele tijekom sljedećih mjeseci. Treba naglasiti da dosad nikada procesi razvoja i odobravanja nisu bili tako brzi jer nikada do sada nismo imali toliko veliku potrebu za određenim cjepivom ili lijekom i siguran sam da svi predano rade na brzom otklanjanju prepreka.

U Hrvatskoj se zaziva oživljavanje Imunološkog zavoda u smislu proizvodnje cjepiva. Bi li Republika Hrvatska mogla imati konkurentnog igrača na tom tržištu, koliko bi to koštalo da se uspostavi?

Imunološki zavod je tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća imao izniman značaj i utjecaj. Na žalost, na prelasku stoljeća, uglavnom kao posljedica podinvestiranja u razvoj tehnologija i znanja, što je u nadležnosti vlasnika, izgubio je relevantne licence i proizvodne dozvole.

Proizvodnja cjepiva specijalizirana je grana unutar farmaceutske industrije, a što smo mogli uočiti kod cjepiva za Covid-19. Sastoji se od dva temeljna segmenta: jedan je razvoj samoga cjepiva, a drugi njegova proizvodnja u industrijskom razmjeru. Danas postoje specijalizirani istraživački centri za razvoj cjepiva poput odijela na Oxfordskom sveučilišnu, često u malim biotehnološkim tvrtkama poput BioNtech-a ili Moderne, dok se njihova proizvodnja odvija u velikim farmaceutskim kompanijama. Iz te perspektive, oživljavanje IMZ danas se čini prilično zahtjevnim projektom jer se radi o izuzetno visokim financijskim ulaganjima, razvoju znanja i know-howa koji treba biti praćen sofisticiranim tehnologijama.

Mislim da je važnije usredotočiti sredstva i aktivnosti na održiv model farmaceutske proizvodnje u EU te ukloniti probleme i prepreke koje današnji proizvođači imaju kako bi dugoročno osigurali stabilnu opskrbu za što se snažno zalaže EU.

Kako je korona kriza utjecala na sektor i opskrbu lijekova?

Bez obzira na izazovne okolnosti, cijelo vrijeme trajanja pandemije pa i u vrijeme potpunog zatvaranja u proljeće, više od 5.000 radnika u farmaceutskoj industriji RH sustavno je radilo, osiguravajući neprekinutu i sigurnu opskrbu lijekovima. Ova kriza je snažno utjecala, na razini cijele EU, na promjenu potražnje i potrošnje lijekova, reviziju propisa, promjene u procesima istraživanja i razvoja kao i u nizu drugih djelatnosti. Posljedično, ono što kao industrija osjećamo je usporavanje rasta i kašnjenja odobrenja nekih novih lijekova usporedno s nastojanjem da jamčimo neprekinuti lanac proizvodnje i opskrbe. Vidimo i da se usporava dijagnosticiranje novooboljelih radi značajnih restrikcija u zdravstvenom sustavu, smanjeno je uzimanje kronične terapije i dijela bezreceptnih lijekova, što su izazovi koji utječu na našu industriju, ali i na cjelokupni zdravstveni sustav i čije ćemo posljedice vidjeti tek naknadno.

Hrvatska je jedna od malobrojnih zemalja EU koja ima izrazito snažnu domaću farmaceutsku industriju od istraživanja i razvoja, proizvodnje aktivnih farmaceutskih supstanci do proizvodnje gotovih oblika lijekova. I upravo stoga je naša farmaceutska industrija jedna od rijetkih koja nije imala značajnije probleme u opskrbi. U skladu sa strateškim interesom EU, Republika Hrvatska trebala bi još snažnije poticati njezino jačanje i daljnji razvoj.

Kako je PharmaS radio u 2020? Kakvi su planovi za ovu godinu?

Za PharmaS, kao i za farmaceutsku industriju općenito, 2020. bila je vrlo izazovna godina. Već u prvom tromjesečju uslijed zabrinutosti građana krenula je velika potražnja za lijekovima. Korisnici su punili kućne ljekarne uslijed strahova od nestašica, što je uzrokovalo veliki pritisak na lanac opskrbe. Nažalost, kratko vrijeme neke su granice bile i zatvorene, a dobavljači pojedinih supstanci nisu isporučivali zbog zabrane svojih zemalja. Usprkos svemu, uspjeli smo zadržati opskrbu i potaknuti nove razvoje proizvoda prije svega u segmentu jačanja imuniteta kroz Dieptharm brand koji smo pripojili početkom godine. Proizvodnja kompanije kao ni prodaja nisu stali ni na jedan dan, osiguravajući kvalitetnu opskrbu tržišta.

Zadovoljni smo postignutim prošle godine jer smo pad na bolničkom segmentu, koji je nastupio uslijed smanjenog intenziteta rada bolnica na ne-COVID bolesnicima, nadomjestili rastom u dodacima prehrani. U tom smo segmentu lansirali više od 20 proizvoda u razdoblju od pola godine. Iako smo svjesni da će COVID utjecati još bar na prvu polovicu 2021. godine, okrenuti smo snažnom razvoju prije svega na Dietpharm brandu i Muiltivita brandu u Rusiji, što bi u konačnici trebalo rezultirati daljnjim rastom kompanije.

Koja je važnost nove Farmaceutske strategije EU, sto donosi hrvatskoj farmaceutskoj industriji?

Prije svega, valja naglasiti da je Farmaceutska strategija EU donesena kako bi djelovala u korist pacijenata i zdravstvenih sustava u Europi. Strategija će kroz provođenje mjera dati potporu inovacijama, te ojačati europske proizvodnju lijekova i aktivnih farmaceutskih supstanci, a time će se unaprijediti i osigurati mogućnost pacijenata da dobiju sigurnu, pravovremenu i pristupačnu terapiju.

Nova farmaceutska strategija EU poseban naglasak stavlja na osiguravanje dostupnih terapijskih rješenja, daje potporu konkurentnosti, inovacijama i održivosti uz razvoj visokokvalitetnih, sigurnih, učinkovitih lijekova kroz ekološki unapređene proizvodne procese. Strategijom se želi potaknuti razumijevanje toga da najniža cijena gotovog lijeka nije jedini kriterij, iako će uvijek biti značajan, te se želi osnažiti mehanizme za pripravnost i odgovor na krizne situacije, poput pandemije, uz razvoj diverzificiranih i sigurnih lanaca opskrbe.

Najvažniji cilj strategije je upravo jačanje domaće europske farmaceutske proizvodnje, a Hrvatska tu ima značajnu ulogu – samo članice Udruge proizvođača lijekova pri HUP-u godišnje opskrbljuju dvije trećine ukupnih potreba za lijekovima u Hrvatskoj.

Kako komentirate izlazak dijela članstva iz HUPa, koji stav su zauzele članice UPL?

HUP je jedan od tri stupa Gospodarsko socijalnog partnerstva Vlade Republike Hrvatske, sindikata i poslodavaca, koji aktivno sudjeluje u rješavanju gospodarskih i društvenih pitanja. Iza HUP-a je svakako intenzivno razdoblje kao posljedica generacijskih promjena ali i ukupnih gospodarsko socijalnih kretanja u društvu.

HUP predstavlja platformu, koja je bazirana na sustavu dobrovoljnosti, u kojoj svaki član ima pravo i mogućnosti ostvariti svoje legitimne interese, te time svaki član ima pravo procijeniti želi li participirati ili ne ovisno o percepciji mogućnosti realizacije svojih interesa. Siguran sam da će iz ovog razdoblja promjena HUP izaći snažniji i kompaktniji. Kao udruga ostajemo aktivni u HUP-u jer smo zadovoljni s postignutim i vjerujemo da zajedno možemo raditi u interesu naših članica.