Toniju Milunu, profesoru matematike, poduzetniku i vlogeru, uspjelo je gotovo nemoguće – masi približiti matematiku i teme financijske pismenosti.

Uspjelo mu je to jer matematičke i ekonomske teme objašnjava na svima razumljiv, jednostavan te, ključno, zanimljiv, način. Tako su i edukacije koje su spontano krenule Milunu postale posao te ga “natjerale” da uđe u poduzetničke vode.

Za Poslovni dnevnik, uoči Konferencije financijske pismenosti koju organizira drugu godinu zaredom, govori o mnogim temama. Tako ističe da Hrvati po pitanju financijske pismenosti gotovo uopće ne napreduju.

Za razliku od nas susjedni Slovenci, kaže, znaju raspolagati novcem. Prošli smo s njim i dobre prilike za ulaganja te kako si pomoći te postati racionalniji potrošač. Milun otkriva i da je poduzetnik postao “zahvaljujući” kreditu u švicarcima.

Pripremate inspirativan govor kao uvod u konferenciju financijske pismenosti. Govorit ćete i o svojim financijskim pogreškama, a otkrili ste da je to kredit u švicarcima. Kažete i da ste tu pogrešku ipak uspjeli okrenuti u svoju korist – kako?
Važno je što više pričati o svojim pogreškama i tako poslati poruku da su greške sastavni dio života. Ali važno je iz njih učiti, a po mogućnosti okrenuti ih u dobrobit. Prije skoro 20 godina uzeo sam stambeni kredit u švicarcima, jer za eurski nisam bio kreditno sposoban. Kad mi je mjesečni obrok počeo rasti dao sam se na proučavanje – zašto mi je banka povećala kamatnu stopu i zašto je švicarski franak toliko narastao.

A onda sam počeo i dalje proučavati svijet financija, investiranja, štednje, mirovinski sustav. Zahvaljujući kreditu u švicarcima naučio sam toliko o financijama da sam počeo snimati videa, potom dobio i svoju TV emisiju Financijalac koja se emitirala četiri godine na HTV-u, a evo sada s mojim timom organiziram već drugu konferenciju financijske pismenosti.

Hrvati su, poznato je, loši i što se tiče potrošnje i što se tiče štednje. Trošimo nerazumno i previše, pa smo prezaduženi. Istovremeno kada imamo nešto ušteđeno, ne ulažemo pametno, već to najčešće držimo na računima. Koliko je za takvu situaciju kriv obrazovni sustav i naša financijska nepismenost?
Rekao bih da je odgovornost obrazovnog sustava ogromna. Zato i jesam za uvođenje financijske pismenosti u škole. Znam da u jednom velikom sustavu, kao što je obrazovni, nije lako unijeti promjene, ali financijska pismenost je previše bitna da bi se čekala neka bolja vremena.

Napredujemo li uopće po pitanju odnosa prema novcu?
Nema nekog napretka. Od 2016. kad je napravljeno prvo istraživanje do ovog posljednjeg ove godine i dalje je odnos na istoj razini – vrlo loše. To znači da mi Hrvati smatramo da je novac za trošenje, a ne za ulaganje u budućnost i radije trošimo sada nego štedimo za poslije.

Kako možemo popraviti svoj odnos prema novcu te postati racionalniji potrošači – imate li neki praktičan savjet?
Prvo bih rekao da je u ovo doba visoke inflacije jedan velik dio građana s nižim primanjima zapao u velike probleme i oni teško mogu racionalnije trošiti. Njima treba pomoć države. A za ostale evo jedan praktičan savjet: vođenje evidencije troškova barem mjesec dana.

Moje iskustvo i iskustvo svih koji su vodili evidenciju jest da su uvidjeli gdje im to novac klizi kroz prste i smanjili su troškove. Ja sam osobno shvatio da trošim tri puta više na slatkiše nego što sam mislio. Tko god hoće može mi se javiti na mail, poslat ću vam exelicu troškova koju sam ja sebi vodio, pa možda pomogne.

Postoji li nacija čiji se građani izdvajaju po svom odnosu prema novcu?
Slovenci su u odnosu prema novcu odlični, daleko bolji i od Nijemaca i Austrijanaca. Mi smo nažalost u donjem dijelu tablice s Bugarima, Makedoncima i Rusima, ali ipak nešto bolji od Crnogoraca ili Kolumbijaca.

Što je s onima koji su uspjeli nešto staviti sa strane? Naime, ušteđeni novac građani najčešće drže na računima, a banke nam za to daju vrlo malu kamatu. Kada još uračunamo inflaciju, u principu smo na gubitku. No, u što bi bilo danas najpametnije uložiti (nekretnina, zlato, investicijski fondovi…)?
Na to pitanje ne postoji jednoznačan odgovor. Ako netko ulaže dugoročno (na više od 15 godina) i zna da se u prosjeku svakih četiri do pet godina događaju padovi na burzi, ali da u ostalim razdobljima rast nadoknadi gubitak, onda takva osoba ulaže više u dioničke indeksne ETF-ove (fondove s niskim upravljačkim naknadama).

Ali ako netko želi uložiti na kratko vrijeme, npr. godinu dana, onda se dionice ni dionički fondovi ne preporučuju, pa su kratkoročni obveznički fondovi prikladniji. Mnogi vole imati nešto opipljivo, pa kupuju zlatne poluge. Danas postoje i aplikacije – robosavjetnici koji vam postave nekoliko pitanja i na temelju odgovora preporuče optimalan omjer ulaganja u dionice, obveznice, itd.

Zašto banke ne povećavaju kamate na depozite?
Banke imaju previše novca i ne treba im naš novac. Mi imamo više od 33 milijarde eura na štednji na tekućim, žiro računima, oročenoj i stambenoj štednji. Sve to nama donosi nisku kamatu, uglavnom do jedan posto godišnje. Srećom za nas građane koji želimo štedjeti na kraći rok postoje fintech aplikacije koje ulažu u kratkoročne obveznice i imaju vrlo niski rizik, a godišnji prinos veći je od tri posto.

Također nadam se da će uskoro država izdati trezorske zapise za građane. To je nešto poput narodnih obveznica, ali na kraći rok, do godine dana. Očekujem da će kamatna stopa biti iznad 3% i to je prilika građanima da pametnije ulože svoje novac.

Kakvi su uvjeti što se tiče dizanja kredita jer svjedočimo rastu kamatnih stopa?
Kamatne stope na kredite su narasle u zadnju godinu dana. Primjerice, za stambene su prije godinu, dvije bile svega 2 do 2,5%, a sad su oko 4%. Moramo znati da unatoč rastu imamo niže kamatne stope od gotovo svih država u EU, čak i od Nijemaca, a Mađari plaćaju i više od 8%. Ono što trenutno banke nude su krediti s fiksnim kamatnim stopama za cijelo razdoblje otplate. To znači da će vaš mjesečni anuitet ostati nepromijenjen do kraja otplate kredita.

Prvenstveno se bavite edukacijom, kroz snimanje videa, ali i održavanje radionica financijske pismenosti. Radionice su do prošle godine bile namijenjene prvenstveno tvrtkama koje ih uplaćuju za svoje zaposlenike. Od prošle godine omogućili ste ih i građanima – kakav je interes građana za radionice financijske pismenosti? Koliko su Hrvati volji učiti o financijama?
Interes za radionicama je velik jer su izuzetno praktične. To znači da na radionicama konkretno saznaju kako procijeniti kolika će im biti mirovina iz 1. i 2. stupa, koliko im iznosi kreditna sposobnost, jesu li optimalno rasporedili djecu na svojim poreznim karticama, koji je optimalan oblik štednje i investiranja za njih, s obzirom na njihovu dob i sklonost riziku.

Prošle ste godine edukaciju odlučili proširiti i kroz organizaciju konferencija. Zašto? Jeste li bili zadovoljni odazivom na lanjsku konferenciju?
Željeli smo građanima ponuditi još jedan dodatni oblik edukacije – konferenciju uživo i online. I pokazala se kao velik uspjeh. Prošle je godine odaziv bio izvrstan. Bilo je više od 500 posjetitelja uživo i više od 200 online. To je više nego što smo očekivali.

Ove ste godine proširili konferenciju na više dana, točnije dva, i više lokacija – zašto?
Prošle godine smo organizirali konferenciju u tri dvorane istovremeno i mnogi nisu uspjeli biti na svim radionicama ili predavanjima na kojima su htjeli prisustvovati. Zato smo ove godine odlučili odvojiti i imati posebno poslovne financije petkom, a osobne financije za građane subotom. Također smo odlučili konferenciju ponuditi i u drugim gradovima. Krećemo sa Zagrebom 8. i 9. rujna, potom smo u Splitu 15. i 16. rujna, Osijeku 22. i 23., a u Rijeci 29. i 30. rujna. Vjerujem da će i u ostalim gradovima građani pokazati interes za financijskom pismenošću.

Od profesora matematike postali ste poduzetnik – kako je u poduzetničkim vodama? Što su vam najveći izazovi?
Još uvijek sam predavač matematike na Visokom učilištu Algebra, ali sam uplovio i u poduzetničke vode tako sto sam otvorio obrt. Biti poduzetnik jedan je posve drugačiji svijet, neki drugi izazovi, ali mi pružaju zadovoljstvo. Nisam osoba koja može stalno raditi isto, vesele me novi projekti, a to mi poduzetništvo omogućava.

Jeste li zadovoljni poslovanjem obrta?
Zadovoljan sam, sviđa mi se ta opcija koja postoji – paušalni obrt. Time se potiče samozapošljavanje i mnogi poduzetnici početnici poput mene kreću u svijet poduzetništva upravo tako.

Predajete matematiku, snimate videa, organizirate konferencije. Kako sve to stižete?
Naravno da to ne mogu sam, imam sjajan tim ljudi koji sve to organizira. Moj bivši student Nikola Mujdžić Reščić i njegovo poduzeće Meritum komunikacije mi vodi i organizira sva događanja, a medijska specijalistica Anita Cvetnić pomaže u izradi scenarija, objava za društvene mreže i direktorica je konferencije. Bez njih ne bih mogao ni pola ovoga postići.