Nakon Rusa i Amerikanaca čini se da i Talijani ozbiljno razmišljaju o napuštanju sisačke Željezare. Kako doznajemo proizvodnja se prekida, ovih dana počeli su otkazi, a najkasnije do sredine prosinca bit će raskinuti ugovori s 90 posto radnika, a pogoni konzervirani. Proizvodit se neće barem do lipnja iduće godine kada bi vlasnik, kompanija ABS u vlasništvu talijanskog Danielija, trebala odlučiti o konačnoj sudbini njihove hrvatske tvrtke – zatvaranju, nastavku proizvodnje ili prodaji.

Stotinjak radnika ostaje dakle ovih dana bez posla, menadžmentu je ponuđeno da ide raditi u sjedište tvrtke u Udine, a u Sisku će ostati samo najnužnije osoblje u financijama i održavanju. A sve je ispočetka izgledalo odlično. Nakon šokatnog i naprasnog odlaska američkog CMC-a, koji je u Sisku bio od 2007. do 2011. godine, pojavio se 2012. kao kupac nekadašnjeg sisačkog giganta ugledni Danieli. Uložio je u Sisak desetke milijuna eura, među kojima je i 20 milijuna eura kredita EBRD-a dobivenog upravo za obnovu i modernizaciju sisačkih pogona.Lani je ABS Sisak tako utrostručio prihode na 311 milijuna kuna, gotovo sve je izvoz, a broj zaposlenih povećao sa 130 na 220 no tržište se, izgleda,  promijenilo.

Velika količina jeftinog čelika iz Kine i Turske, ali i Ukrajine koji je zbog rata umjesto u Rusiji završio u Europi, doveo je do toga da je proizvodnja u Sisku trenutačno postala neisplativa. Iako nam iz Uprave ABS-a u Italiji još nisu odgovorili na upit o situaciji, to nam potvrđuje naš izvor iz ABS-a u Sisku. "ABS kao odgovorni vlasnik nastoji smanjiti štetu rezanjem troškova. Stanje na tržištu nije dobro, no ne idemo u prodaju pogona. I menadžment smo odlučili povući u Italiju kako bi se mogli vratiti u Sisak. Želimo sačuvati kičmu tvrtke kako ih ne bi izgubili na tržištu rada." – kazuje nam izvor iz ABS-a. Ocijenio je i same raskide ugovora radnicima štetnim za tvrtku, obzirom da će se dio njih, do moguće ponovne proizvodnje u lipnju, sigurno zaposliti drugdje.

Iako to znači da će tada ABS morati obučavati nove radnike, ocijenili su to neizbježnim u trenutačnoj situaciji. Tražili smo u Hrvatskoj model koji postoji u Italiji gdje država, na kraće vremenske rokove, financira veći dio plaće radnika, koje imamo obvezu opet zaposliti. Nažalost u Hrvatskoj takav mehanizam ne postoji pa smo prinuđeni raskidati ugovore" – dodaje naš sugovornik. No s druge strane, doznajemo, kako redukcije radne snage u talijanskim pogonima ipak nema, unatoč stvarnim problemima na tržištu. No, sve to malo znači radnicima. Početkom listopada raskinut je već ugovor sa stotinjak radnika na određeno, a dio radnika na neodređeno dobio je ultimativnu ponudu da se prebace u slavonskobrodski Avis, koja će kao "outsourcing" raditi za ABS.
 

Oni su tim prebacivanjem u drugu tvrtku izgubili i sva stečena prava iz starih ugovora poput otpremnina. Sada će i oni, a i preostali zaposlenici ABS-a, po tko zna koji put, na burzu rada.  Nastavlja se tako neizvjesnost u nekadšnjoj osnovici industrije širog sisačkog područja. Prije Domovinskog rata u sisačkoj željezari i njezinim pogonima u okolici bilo je gotovo 14.000 radnika. U Domovinskom ratu u željezarinim pogonima radilo se i oružje, a netom nakon rata Željezara se dijeli na 15-ak tvrtki i ima 5.500 zaposlenih. Mnoge izdvojene tvrke, poput maloprodaje, propadaju krajem devedesetih, no proizvodnja u matici se i dalje odvija.

Vlada Ivice Račana 2001. godine odlučuje privatizirati željezaru, a najpovoljnijom ponudom ocijenjena je ona ruskog Trubo Impexa, jer je pristao zadržati svih tadašnjih 1700 radnika. Problemi s Trubo Impexom počinju ubrzo, vlasnik se povlači, plaće kasne, radnici prosvjeduju te 2003. dolazi drugi ruski vlasnik – Mečelj. I on odlazi krajem 2006. godine te se Željezara vraća opet u državno vlasništvo. Traži se novi vlasnik te se kao kupac pojavljuje američki CMC. Promjenom Uprave tvrtke u SAD-u CMC se 2011. godine također povlači iz sisačke avanture, a nakon godinu dana kao spasitelj se pojavljuje talijanski Danieli. No, broj rdadika od tada u Željezari nikada nije bio veći od 250.  Hoće li se opet u Željezari proizvoditi vidjet će se u lipnju 2016. godine kada će Danieli donijeti konačnu, sudbonosnu, odluku za Sisak.