Da projekt Iskustvo zlata vrijedi zbilja ispunjava svoju svrhu dokazuju studenti koji nakon odrađene prakse spremno stupaju na tržište rada.

Jedna od njih je i studentica Fakulteta za međunarodno poslovanje i ekonomiju Sveučilišta Libertas Marija Miljković koja je stručnom praksom dobila potrebno samopouzdanje za pronalazak željenog posla i napredak u karijeri. Kako ističe, strahovi su izgubili na intenzitetu, a čini se da želja za napretkom nikad nije bila veća.

Zašto ste se odlučili prijaviti na projekt Iskustvo zlata vrijedi? 
Moj invaliditet se dogodio kasnije u životu, pred kraj školovanja. Nisam ga planirala niti mi je ikada bilo rečeno da bi bilo moguće da ću izgubiti vid. Nekoliko puta, dok sam se liječila, morala sam mijenjati poslove radi odlazaka u bolnicu i nemogućnosti obavljanja posla. Stoga sam bila spremna raditi bilo kakav posao koji bi mi donio stabilnost i omogućio plaćanje školovanja.  Nakon tri godine provedene na poslu koji nije bio adekvatno plaćen, razmišljala sam na koji način promijeniti posao. Bojala sam se da me nitko neće zaposliti kao invalida i nisam znala mogu li se snaći u nekom drugom okruženju. Bilo me strah reći poslodavcima “Da, ja sam prava osoba za vas i mogu uspješno obavljati posao”, kada sama nisam bila sigurna u to. Moj plan je bio prijaviti se u neku tvrtku na volontiranje kako bih provjerila mogu li se uklopiti u drugo okruženjem i raditi na drugim programima na računalu. I tada sam na fakultetu dobila obavijest o projektu Iskustvo zlata vrijedi. Smatrala sam da bi mi taj projekt omogućio da ostvarim upravo svoj cilj – provjerim mogu li se uklopiti u neku drugu sredinu bez obzira na invaliditet.

Gdje ste odradili praksu?
Praksu sam odradila u hrvatskoj tvrtki Lentismed. Lentismed se bavi proizvodnjom katetera. Uvijek mi je drago vidjeti da hrvatske tvrtke mogu pružiti inovacije u različitim poljima i da mogu konkurirati velikim svjetskim kompanijama. Oduševljena sam kvalitetom njihovih proizvoda, dizajnom i inovacijama koje su uveli. Po tome se vidi njihova usmjerenost na korisnike i njihovu sve veću sigurnost. Moja praksa je obuhvaćala rad na području marketinga – istraživanje tržišta, osmišljavanje načina na koji pristupiti korisnicima, pisanje članaka. Pokazali su mi kako se održava CRM – ne samo s krajnjim korisnicima već i s kupcima. Saznala sam što je SEO i kako raditi kampanje. Iako ne mogu reći da većinu tih vještina koristim na svom sadašnjem poslu, praksa u Lentismedu mi je pomogla da dobijem širu sliku kako plasirati proizvod na tržište. Nije poanta razviti distribucijsku mrežu i prodati proizvod veleprodajama, već i poruka koja se prenosi prema krajnjim korisnicima. Poruka je da su sva pomagala koja čuvaju naše zdravlje i sigurnost tu kako bi nam poboljšali kvalitetu života. Bez obzira na naše fizičke nedostatke ili poteškoće, svatko može voditi sretan život težeći prema ispunjenju svojih snova.

Koja ste znanja i vještine ste stekli za daljni profesionalni razvoj?
Mislim da je najveća vrijednost koju sam dobila samopouzdanje da se mogu snaći u bilo kojoj situaciji. Iako marketing nije polje kojim bih se bavila, naučila sam osnove koje mi danas pomažu kod toga kako nešto tražiti od kolega iz marketinga, kako mogu pomoći da se krajnji kupci upoznaju s proizvodima, kako da se poveća prodaja… To mi pomaže i kod vremenskih okvira koji su potrebni kolegama, tako da im ne stvaram dodatne pritiske. Naučila sam i kako se fokusirati pri istraživanju tržišta – pronaći informacije koje su relevantne za izradu marketinške strategije. Mogu reći da mi ovo znanje najviše i pomaže kada radim s inozemnim tvrtkama čije su internet stranice na jezicima koje ne pričam (kineski, japanski, korejski). Nakon iskustva u ljudskim resursima, financijama i prodaji, marketing mi je pomogao upotpuniti općenitu sliku kako jedna tvrtka posluje.

Koji je Vaš najveći strah prilikom stupanja na tržište rada?
Prije sudjelovanja u projektu Iskustvo zlata vrijedi imala sam puno strahova. Prvenstveno je tu bio osjećaj manje vrijednosti u odnosu na konkurente koji se prijavljuju za iste pozicije. Mislim da je država puno napravila u tom segmentu i pomogla mi da unatoč invaliditetu uspijem potencijalnim poslodavcima dati dovoljno razloga zašto zaposliti osobu s invaliditetom. Moj drugi najveći strah bio je da neću moći obavljati svoj posao onako kako bih voljela. Bojala sam se da zbog vida neću moći raditi u različitim programima i biti uspješna u poslu.

U kojem profesionalnom smjeru biste htjeli rasti?
Kada je završio projekt, ohrabrila sam se i počela prijavljivati na različite poslove u segmentima upravljanja ljudskim resursima i prodaje. Neke od mojih jačih karakteristika su analitičnost, organiziranost, usmjerenost na rješavanje problema i snalažljivost.  Stoga sam i tražila poslove gdje bi te karakteristike mogle najviše doći do izražaja. Bila sam pozvana na puno intervjua i u roku mjesec dana dobila pet različitih ponuda za poslove. Na kraju sam se odlučila za radno mjesto asistentice u nabavi, koje mi omogućava da svakodnevno na stranim jezicima komuniciram s inozemnim dobavljačima, plasiram brendove na šest tržišta na kojima moj sadašnji poslodavac posluje. Imam sreću što radim za poslodavca koji mi pruža priliku da sudjelujem i na posebnim projektima koji nisu usko vezani uz moj posao. Tako pišem procedure, organiziram team buildinge, istražujem naša tržišta i razvijam prodajnu strategiju za brendove koje zastupamo na našim tržištima. Voljela bih se i dalje usavršavati u segmentu prodaje i jednoga dana biti voditeljica određene kategorije. Nakon što mi se vid pogorša, ukoliko me tvrtka u kojoj ću raditi neće moći pričekati dok ne prođem rehabilitaciju, utoliko ću se posvetiti predavanjima na različitim fakultetima ili srednjim školama.