Nakon potresa u Zagrebu prikupljeno je šest puta više građevinskog otpada nego inače, u Čistoći tvrde da je “sva ta šuta reciklirana”, ali nemaju procjenu koliko šute nije evidentirano i gdje je ona završila

Aleksandra A.V.:  “Izvještava se samo za one količine šute koje uđu u proces oporabe. Neke EU zemlje kontroliraju što građevinske tvrtke rade s tim otpadom i na koji način ga obrađuju. Građevinski otpad moguće je reciklirati u vrlo visokom postotku, no u RH tu postoji nekoliko problema – primjerice, ishođenje dozvole za mobilno postrojenje na gradilištu vrlo je komplicirano i dugotrajno, pa ponekad dok se ishodi dozvola gradilište bude zatvoreno”.  Mjesec dana nakon potresa u Zagrebu dobivamo prve brojke o razmjerima pričinjene štete. Nadležne gradske službe izvijestile su da je, u koordinaciji s ekipama Čistoće, Zagrebačkih cesta, Zrinjevca i vatrogasaca, sa zagrebačkih ulica nakon potresa “uklonjeno 10.000 tona građevinskog otpada i šute, s više od 600 lokacija, a od čega se 300 lokacija odnosi na područje Gornjeg i Donjeg grada”.

Na naš upit gdje je završila ta silna šuta, iz Čistoće nam je odgovoreno da se “sva građevinska šuta prikupljena na području grada Zagreba reciklira. Kako bi građanima Zagreba olakšali sanaciju domova oštećenih potresom, Zagrebački holding d.o.o. na lokacije u gradu koje su najviše pogođene nepogodom postavlja sanduke u koje građani mogu odlagati isključivo šutu nastalu sanacijom.

Osim u spremnike za odlaganje šute koji se odvoze do Zagrebačkih cesta (podružnica Zagrebačkog holdinga), ovu vrstu otpada – beton, opeku, crijep, pločice, keramiku i šutu privatni ili poslovni subjekti mogu dovesti u vlastitom prijevozu i besplatno odložiti unutar radne jedinice Recikliranje građevinskog otpada (RGO) Zagrebačkih cesta na Jakuševcu sve dok traje čišćenje grada od posljedica potresa, bez ograničenja u količini”.

Na Jakuševcu se građevinski otpad reciklira tako što ga usitnjavaju, prosijavaju, uklanjaju iz njega metale, a potom se koristi za nasipavanje pri rekonstrukciji prometnica za potrebe Zagrebačkih cesta i dnevnog prekrivanja na odlagalištu.

Međutim, tvrdnja da se u Zagrebu reciklira čak 100 posto šute visoko odskače od nacionalnog prosjeka. U Ministarstvu zaštite okoliša i energetsku učinkovitost (MZOE) rečeno nam je da “prema raspoloživim podacima te sukladno metodi koja se primjenjuje prema Okvirnoj direktivi o otpadu EU, izračunata godišnja stopa oporabe građevnog otpada u RH za 2018. iznosi 58 posto”.

Iz Čistoće nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanje, pa niti procjenu,  koliko se šute u Zagrebu uistinu reciklira, jer jedan dio sigurno ne završi u njihovim reciklažnim postrojenjima, nego na divljim odlagalištima.

Na pitanje koliko se šute reciklira u Zagrebu u MZOE nam je rečeno da ne raspolažu s podacima za razinu koja je niža od nacionalne. “Naime, obrađivači otpada ne prijavljuju podatke o obrađenom otpadu prema porijeklu i lokaciji nastanka, već se podaci prijavljuju za lokaciju postrojenja za obradu. Stoga, količine koje su obrađivači u Gradu Zagrebu zaprimili, obradili i prijavili, a koje smo naveli u odgovoru nisu nužno samo s područja Grada Zagreba, već je moguće i iz drugih općina odnosno gradova”, rečeno nam je.

U razdoblju od 22. ožujka 2020., kad je Zagreb zadesio potres, Zagrebačke ceste su prijavile preuzimanje 5918 tona mješavine betona, cigle, crijepa/pločica i keramike (šute), 1682 tona neopasnog miješanog građevinskog otpada i otpada od rušenja objekata, te 316 tona otpadnog betona. “U istom razdoblju prošle godine navedena tvrtka je preuzela 953 tona mješavine betona, cigle, crijepa/pločica i keramike (šute), što je značajno manja količina nego u promatranom razdoblju 2020.”, doznajemo u MZOE.

Preciznije rečeno – količina preuzete šute povećala se za 6,2 puta.

“Ukupna količina nastalog građevnog otpada za RH u 2018. procijenjena je na 1.243.642 tona. Prema procjeni, u tom građevnom otpadu Grad Zagreb sudjeluje s udjelom od oko 20 posto (248.728 tona), a Zagrebačka županija oko osam posao (99.491 tona). Na području Grada Zagreba za 2018. prijavljena je obrada ukupno 196.530 t građevnog otpada. Radi se najvećim dijelom o oporabi mineralnog građevnog otpada (miješani građevni otpad i dr.) na drobilici, recikliranju metala te nasipavanju građevnog otpada na odlagalište. U usporedbi s drugim županijama, najviše otpada oporabi se na području Grada Zagreba (27,5 posto ukupno oporabljenog građevnog otpada RH)”, rečeno nam je u MZOE.

Prijevoz, sakupljanje i obradu mogu raditi samo tvrtke koje imaju odgovarajuću dozvolu za sakupljanje i obradu te vrste otpada.

U Čistoći nam je potvrđeno da su sva reciklažna dvorišta otvorena, građani mogu na reciklažno dvorište, dovesti količinu građevinskog otpada koja je nastala održavanjem i manjim popravcima koje obavlja sam vlasnik, u uobičajenoj količini do 200 kilograma u šest uzastopnih mjeseci, a što je uređeno Pravilnikom o gospodarenju otpadom.

Međutim, i kad nema posebnih prilika kao što je potres, taj je maksimum od 200 kilograma premalena količina za bilo kakav ozbiljniji popravak u kući, a kako se deponiranje svake veće količine naplaćuje građani odlažu šutu na razne neprikladne lokacije, recimo – u prirodu.

Zašto je količina u reciklažnim dvorištima ograničena?

“Reciklažna dvorišta su namijenjena isključivo građanima za količine otpada koje nastaju u kućanstvu pri manjim popravcima te je zbog toga ograničena količina građevinskog otpada koji građani mogu dovesti u njih. Zbrinjavanje većih količine građevinskog otpada koji nastaju pri radovima u kućanstvu dužan je osigurati izvođač radova. Odbacivanje bilo kojeg otpada pa tako i građevinskog otpada u okoliš je zabranjeno. Zakonom o održivom gospodarenju otpadom su propisane novčane kazne za odbacivanje otpada u okoliš i to od 300.000 do 700.000 kuna za pravnu osobu, od 100.000 do 250.000 kuna za obrtnika i od 3.000 do 10.000 kuna za fizičku osobu odnosno građane”, napominju u MZOE.

Nadzor nad postupanjem s otpadom u nadležnosti je Državnog inspektorata.

Predsjednica Hrvatske udruge gospodarenja otpadom Aleksandra Anić Vučinić objasnila nam je razlog zašto je prijem građevinskog otpada na reciklažnim dvorištima ograničen. “Reciklažna dvorišta primarno se koriste za potrebe građana, a ne privatnih tvrtki. Što se tiče količine šute koju primaju, pod komunalnim otpadom se smatra sve ono što nastane u kućanstvu i to je ono za što plaćamo račun kao građani. S druge strane,  građevinska tvrtka koja se bavi profesionalno rušenjem dobiva građevinski otpad koji je posljedica njihove proizvodne djelatnosti i stoga oni za zbrinjavanje svog otpada moraju, baš kao i svaka druga proizvodna djelatnost, predati otpad ovlaštenom oporabitelju i za to platiti”, kaže naša sugovornica.

Dodaje kako EU praksa u izvještavanju količina otpada, kao niti komunalnog, nije ujednačena, pa tako dolazimo do neusklađenosti u statistici. “Izvještava se samo za one količine koje uđu u proces oporabe. Neke EU zemlje kontroliraju što građevinske tvrtke rade s građevinskim otpadom i na koji način ga obrađuju, dok neke i nisu tako revne. Postoje različite prakse. Neke EU zemlje recimo u izvještaju o količinama komunalnog otpada ubrajaju i građevinski otpad nastao renoviranjem stanova, dok neke to stavljaju u građevinski otpad zasebno”, kaže Aleksandra Anić Vučinić.

Građevinski otpad moguće je reciklirati u vrlo visokom postotku, no u Hrvatskoj tu postoji nekoliko problema. “Ishođenja dozvole za mobilno postrojenje na gradilištu vrlo je komplicirano i dugotrajno, pa ponekad dok se ishodi dozvola gradilište bude zatvoreno. Problem je i ukidanje statusa otpada, što znatno otežava ponovno korištenje građevinskog otpada nakon recikliranja. Sada se piše novi Zakon o održivom gospodarenju otpadom pa očekujem da će se ovi problem riješiti”, zaključila je naša sugovornica.