Bitka s pandemijom koronavirusa vodi se na dva fronta; s jedne strane za svaki ljudski život, a s druge za gospodarstvo. Dugo nakon što zdravstvo odnese pobjedu, diljem svijeta zbrajat će se milijuni izgubljenih radnih mjesta, ugašenih tvrtki, neplaćenih kredita i nabujalih javnih dugova.

Premda je zdravstvena skrb u ingerenciji članica, pandemija je ilustrirala da je neophodan zajednički odgovor, ali i da je Unija po već viđenom scenariju opet podbacila (pre)sporom reakcijom.

Najkonkretnija zasad je Europska središnja banka koja je najavila program kupnje obveznica vrijedan 750 milijardi eura. I pod palicom Christine Lagarde očito je da Frankfurt nastavlja s devizom ‘whatever it takes’ – porukom  da će pucati iz svih oružja – svog prethodnika Marija Draghija za spas eura i europskog gospodarstva.

Raspravlja se i o aktiviranju 500 milijardi eura iz Europskog stabilizacijskog mehanizma što bi vrijednost intervencije približilo 2 bilijuna eura. Predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli poručio je da bi to bila “najveća demonstracija snage europske solidarnosti ikad viđena, jača i od Marshallovog plana, programa koji nam je pomogao stati na noge nakon Drugog svjetskog rata“.

Novi zakoni

Europski parlament na današnjoj bi plenarnoj sjednici trebao prihvatiti zakone koji će omogućiti ublažavanje društvenih i gospodarskih učinaka krize koje je Europska komisija predstavila 13. ožujka. U prvom redu to je investicijska inicijativa kojom se članicama na raspolaganje stavlja 37 milijardi eura iz kohezijskih fondova.

Pred zastupnicima naći će se i prijedlog kojim se proširuje primjena Fonda solidarnosti EU-a kojim će se uključiti i krize javnog zdravlja, a namjerom da se pomoć usmjeri prema područjima teško pogođenim epidemijom.

Kao treće, EP će dati zeleno svjetlo za mjere u zrakoplovnoj industriji što bi trebalo zaustaviti ‘fantomske letove’, odnosno trend prometa praznih zrakoplova.

Za nacionalna gospodarstva EK je donijela privremeni okvir koji članicama omogućuje odstupanje od pravila o državnoj pomoći barem do prosinca 2020. Među njima izravna bespovratna sredstva, selektivne porezne olakšice i predujmovi pa će članice moći davati bespovratnu pomoć tvrtkama do 800.000 eura za  likvidnost.

Omogućuju se državna jamstva da banke nastave kreditirati tvrtke, subvencionirano financiranje poduzeća zajmovima javnog sektora, dodatna fleksibilnost u osiguranju izvoznih kredita te zaštitne mjere za banke koje preusmjeravaju državne potpore realnom gospodarstvu.

A popis 63 mjere hrvatske Vlade za ublažavanje posljedica epidemije privatni sektor dočekao je s razočaranjem uz širok konsenzus da su Banski dvori opasno podcijenili razmjere krize.

Odgode umjesto otpisa poreznih i svih ostalih obveza prema državi i plaćanje (tek) troška minimalne plaće, iako je izvjesno da mnogi mikro i mali poduzetnici neće preživjeti mandatorno zatvaranje poslovanja i pad prihoda zbog ograničenja kretanja, dočekani su na nož.

Posebice jer Vlada (osim protokolarnih izjava) ne pokazuje namjere rezova na rashodnoj strani proračuna. Epidemija udara na sve, država naređuje zaustavljanje poslovanja za zaštitu zdravlja svih građana, no trošak podnosi isključivo privatni sektor – situacija je koja neodoljivo podsjeća na krizu nakon 2008.

Iz tog vremena bilo bi se dobro sjetiti jedne ključne lekcije o investicijama, a to je da se one ne smiju rezati u krizi. U analizi o investicijama Hrvatske udruge banaka, na koju itekako vrijedi podsjetiti, autor Velimir Šonje ističe da je u 10 promatranih zemalja EU-a, prosječni udio državnih investicija u BDP-u povećan s 4,2% BDP-a (između 2001. i 2009.) na 4,3% BDP-a (gleda li se 2010.-2017.), dok je u Hrvatskoj smanjen sa 6% na 3,4% BDP-a.

Šonje zaključuje da su investirajući kroz krizu više nego Hrvatska, vlade u zemljama EU-10 uspjele ublažiti udar krize. “U Hrvatskoj je u kratkom roku od samo jedne godine na početku krize 2010. “nestalo” 2 do 3 postotna boda državnih investicija što se drugdje nije dogodilo. Propust Hrvatske u vođenju anticikličke fiskalne i investicijske politike jedan je od važnih faktora dubine i trajanja krize”, jedan je od bitnih zaključaka.

Državne investicije

Hoće li državna investicijska politika sada biti anticiklički as u rukavu Andreja Plenkovića? Ili će investicije biti prva žrtva ne diranja u stečena prava (ove godine su ipak izbori)? Iz Hrvatske udruge banaka ističu da su banke spremne na kreditiranje, bez obzira jesu li u pitanju zajmovi za likvidnost ili investicije.

“Banke su već dogovorile niz gospodarskih mjera u suradnji s predstavnicima javne vlasti i relevantnim institucijama te će svakako učiniti sve što je u njihovoj mogućnosti da zaštite svoje klijente i omoguće im likvidnost. Uloga banaka nakon krize bit će iznimno važna s obzirom na to će podržavati postojeće poslovanje poduzetnika, nove investicije i gospodarstvo Hrvatske u cjelini”, kažu u HUB-u.