Zaštitne i integrativne radionice su ustanove ili trgovačka društva koja osobama s invaliditetom osiguravaju zapošljavanje na radnom mjestu koje je prilagođeno njihovim radnim sposobnostima i potrebama.

Integrativna radionica mora imati zaposleno najmanje 40 posto osoba s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih. Minimalan broj zaposlenih osoba s invaliditetom u integrativnoj radionici je pet. Osobe s invaliditetom se zapošljavaju na temelju Nalaza i mišljenja o zapošljivosti, koji izrađuju stručni timovi centara za profesionalnu rehabilitaciju.

Trenutno ih je 37
“Integrativne radionice moraju ispuniti kadrovske, tehničke i organizacijske uvjete. Osobama s invaliditetom zaposlenim u integrativnim radionicama mora se, u obavljanju poslova, osigurati stručna podrška, nadzor i vodstvo stručnih radnika koji su zaposleni u integrativnim radionicama”, objašnjavaju iz Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, (ZOSI).

Zaštitna radionica osigurava zaštitna radna mjesta za osobe s invaliditetom za koje je nalazom i mišljenjem centra za profesionalnu rehabilitaciju utvrđeno da su zapošljive samo na zaštitnim radnim mjestima, a zbog svog invaliditeta mogu postići od 30 do 70 posto očekivane radne učinkovitosti. Zaštitna radionica mora imati najmanje pet zaposlenih, a od ukupnog broja zaposlenih najmanje 51 posto moraju biti osobe s invaliditetom, od kojih 20 posto mora biti zaposleno na zaštitnim radnim mjestima.

“Zaštitno zapošljavanje je zapošljavanje osobe s invaliditetom na radnom mjestu i u radnoj okolini koji su prilagođeni radnim sposobnostima i potrebama osobe s invaliditetom koja nije zapošljiva na redovnom radnom mjestu. Zaštitna radna mjesta nastaju kada se redovno radno mjesto razdijeli na više funkcionalno povezanih zaštitnih radnih mjesta. Na jednom zaštitnom radnom mjestu radi jedna osoba s invaliditetom”, pojašnjavaju iz ZOSI-ja.

Zakonskom regulativom donesenom tijekom 2018. donesen je i novi Pravilnik o zaštitnim i integrativnim radionicama za zapošljavanje osoba s invaliditetom (NN 75/2018). Pravilnik je riješio neke zakonske prepreke, te se nakon toga bilježi veliki interes poslodavaca za osnivanje integrativnih radionica, čiji se broj iz godine u godinu vidljivo povećava.

Zaštitnu ili integrativnu radionicu može osnovati jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, trgovačko društvo, centar za profesionalnu rehabilitaciju, Hrvatski zavod za zapošljavanje, udruga osoba s invaliditetom, udruga poslodavaca, sindikat, humanitarna udruga, vjerska zajednica ili druga fizička ili pravna osoba, uz pribavljeno njihovo mišljenje, a rješenje o statusu izdaje ministarstvo nadležno za rad.

Trenutno u Hrvatskoj djeluje šest zaštitnih radionica, dok je integrativnih 31. “Iako je naš primarni cilj zapošljavanje osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada kad god je to moguće, potrebno nam je što više integrativnih/zaštitnih radionica, koje će lokalno i regionalno pokriti potrebe za takvom vrstom zapošljavanja.

Jedna od zadaća Zavoda je i poticanje osnivanja zaštitnih/integrativnih radionica na području cijele Hrvatske ravnomjerno, odnosno jednake mogućnosti i dostupnost takvog načina zapošljavanja osoba s invaliditetom u cijeloj zemlji”, ističu iz ZOSI-ja u kojem smatraju potrebnim da svaka županija ima takve poslovne subjekte, jer je od velike važnosti da osobe s invaliditetom imaju radno mjesto što bliže mjestu stanovanja.

Stručni radnici centara za profesionalnu rehabilitaciju ovdje imaju veliku ulogu u smislu motiviranja poslodavaca u svojoj regiji, oni pružaju poslodavcima neposredno informacije o mogućnostima i benefitima koje mogu ostvariti ako se odluče za takav oblik poslovanja.

“Za daljnji razvoj modela profesionalne rehabilitacije ključan je model integrativnog zapošljavanja u velike tvrtke na otvorenom tržištu rada – kako bi se olakšalo ispunjenje zamjenske kvote. Velike tvrtke koje već sada zapošljavaju više od pet osoba s invaliditetom bi trebalo motivirati na osnivanje trgovačkih društava, koji bi bili uvjetima primjereni zapošljavanju osoba s invaliditetom u široj zajednici.

Poslodavci na taj način mogu zaposlenike osobe s invaliditetom, koji imaju poteškoće u dostizanju norme ili više nisu dovoljno učinkoviti na svojim poslovima zbrinuti na da isti rade u različite poslove putem kojih bi se ostvariti zamjenska kvota”, smatraju u ZOSI-ju.

Posao za 6000 osoba
U evidenciji HZZ je oko 6000 nezaposlenih osoba s invaliditetom, koje bi se mogli zapošljavati kod takvih poslodavaca (s obzirom na to da se radi o dugotrajno nezaposlenim osobama većinu njih moguće zaposliti samo u posebnim uvjetima). Na području EU uz svaku veću tvrtku postoje takve jedinice ili zasebna trgovačka društva gdje se na primjeren način omogućava osobama s invaliditetom koje više nisu učinkovite u svom poslu ostanak u svijetu rada (kao primjer u Sloveniji trenutno djeluju 153 integrativne radionice, a u Hrvatskoj 31).

Vezano za navedeno potrebno je kontinuirano senzibilizirati i poticati poslodavce na osnivanje integrativnih/zaštitnih radionica. “Jačanje okvira za ovakav oblik društvenog poduzetništva kao što su integrativne/zaštitne radionice učinilo veliki iskorak u zapošljavanju osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom zaposlene u integrativnim/zaštitnim radionicama rade zajedno sa svim zaposlenicima na različitim radnim mjestima, sukladno sposobnostima, a ne u zasebnim prostorima, te nisu getoizirani.

Zbog svega navedenog možemo reći kako je oblik rada u integrativnim/zaštitnim radionicama osoba s invaliditetom i s težim poteškoćama, najviši mogući oblik uključenosti u svijet rada na zapravo otvorenom tržištu rada, a da istovremeno imaju osiguranu primjerenu stručnu pomoć i podršku, kao i prilagodbu radnog mjesta u svakom smislu”, zaključuju u ZOSI-ju.