Gotovo niti jedan poljoprivredni sektor u RH nije tako drastično pao kao onaj proizvodnje mlijeka. Jedna od najkompleksnijih poljoprivrednih proizvodnji tako jasno dočarava stanje u sektoru u kojem rijetki vide razlog za optimizam. Količine proizvedenog mlijeka, kravljeg, ovčjeg i kozjeg, kao i broj onih koji se bave proizvodnjom, kontinuirano, od devedesetih godina, padaju. Samo od 2013. do 2023. količine proizvedenog kravljeg mlijeka smanjene su 41%, a broj proizvođača čak 76%. Silaznu putanju bilježimo i u proizvodnji ovčje i kozjeg mlijeka. Naravno da zbog svega navedenoga ne možemo zadovoljiti vlastite potrebe te smo po samodostatnosti na tek 40% (prosjek EU-a u samodostatnosti je 117%, a gora je od nas u EU jedino Grčka). Istovremeno, država smišlja nove mjere i potpore kako bi preokrenula poražavajuće trendove. Nakon što je lani donesen Program razvoja sektora mljekarstva do 2030. vrijedan gotovo 600 mil. eura, od 2025. proizvođači mlijeka mogu računati i na nešto izmijenjeni program potpora za obnovu narušenog proizvodnog potencijala.

Natječajem, koji se nalazi u javnom savjetovanju, država s 8 milijuna eura godišnje, ukupno 24 milijuna do 2027., planira povećati proizvodnju kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka, ali i broja grla, od 10 do 40% onih gospodarstava koji će potporu koristiti. Rano je za reći hoće li sav taj novac padove pretvoriti u rast, no sugovornici nisu previše optimistični. Jer, ne mijenja osnovni problem – prenisku otkupnu cijenu mlijeka.

Igor Rešetar, predsjednik Odbora za mljekarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), naglašava da program koji bi trebao biti raspisan 2025., donosi jednu važnu i pozitivnu novost.

Država ne može narediti

“Ovo je prva potpora koja je usmjerena uzgajivačima i kojom se potiče proizvodnja iz vlastitog stada. To do sada nije bio slučaj”, kaže Rešetar. Ipak, iznosom potpore, koja bi trebala iznositi oko 300 eura po grlu (najviše 80 tisuća eura po korisniku u sektoru proizvodnje kravljeg mlijeka te 30 tisuća u proizvodnji ovčjeg i kozjeg mlijeka), nije zadovoljan.

“Iznos potpore pokriva samo troškove bez mogućnosti dodatnog ulaganja”, navodi. Istovremeno, troškovi proizvodnje rapidno su porasli. Posljednjih godina čak i 300%. U konačnici, kaže Rešetar, oni po litri prelaze 60 centi, a cijena u otkupu ne prelazi 50 centi.

“Najviše bi me veselilo kada bi cijena našeg mlijeka bila poštenije plaćena te da se veći dio našeg prihoda prebaci na mljekaru. Tih 15 do 20 centi koji nam kontinuirano nedostaju na cijeni mlijeka po litri mnogo bi nas više radovali od potpora”, nadovezuje se Kristijan Pandek, vlasnik farme Pa-Vita u Rugvici na kojoj blaguje oko 150 muznih krava.

No, otkupna cijena u 2024. nije prešla 49 centi, iako, gledano po godinama, prema podacima Tržišnog cjenovnog informacijskog sustava u poljoprivredi (TISUP), kontinuirano, ali slabašno raste (u listopadu 2021. iznosila je 34 centa). Situacija nije bolja niti na razini EU gdje je prosječna cijena otkupa u listopadu bila na jednakoj razini kao i u Hrvatskoj – na 49 centi. Situaciju sigurno ne olakšava niti nedostatak konkurencije, jer domaći proizvođači mogu računati na mali broj otkupljivača među kojima su najveći Dukat i Vindija.

“Država ne može nikome narediti da plati više od onoga što želi platiti. Ostajemo stoga na programima potpora za koje nisam siguran da će dati veliki efekt”, ocjenjuje Pandek koji s nešto izmijenjenom potporom za obnovu narušenog proizvodnog potencijala nije upoznat, ali koristi gotovo jednaku takvu koja je raspisana u prvoj polovici 2024. Žalosti ga i činjenica da proizvođačima koji kontinuirano ulažu i unaprjeđuju proizvodnju sve nedostupniji postaju i europski fondovi.

“Natječaji se ne raspisuju sektorski već se u njih guraju svi proizvođači, od ratara, mljekara, tovljača, peradara…, pa je iznimno teško proći. Istovremeno se svi kunu u nas”, žali se Pandek pitajući se kakva će biti budućnost mljekarstva ako se nešto ne promijenili u narednim godinama.

Neadekvatno nagrađen posao

Budućnost proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj uistinu će biti upitna jer malo poljoprivrednika koji su ostali u njoj sve je starije. Njihova prosječna dob 2022. bila je 58 godina. Pitanje je tko će za 10 godina proizvoditi mlijeko u Hrvatskoj.

“Posao je to koji nije adekvatno nagrađen”, poručuje Pandek. Jasno je stoga da mladima nije atraktivan. Usprkos pokušajima, stanje na terenu govori da ga država, usprkos programima i potporama, ne uspijeva spasiti od propadanja. Hoće li uspjeti investicijama čiji bi iznos kroz Program razvoja mljekarstva u 2024. i 2025. trebao iznositi ukupnih 141 mil. eura?

“Novac koji je u tom programu predviđen neće biti dovoljan. Visine potpora iz tog programa rađene su na temelju podataka i cijena iz 2021. i 2022., a one su u međuvremenu višestruko porasle. Program je dobar, no sve podatke u njemu treba revidirati”, poručuje Rešetar.

Veliki proizvođači mlijeka, među kojima su Osatina, kao najveći proizvođač kravljeg mlijeka u Hrvatskoj, Žito i Belje plus (koji zajednički proizvode oko petinu kravljeg mlijeka) programom potpore za obnovu narušenog proizvodnog potencijala neće biti obuhvaćeni. On je namijenjen mikro, malim i srednjim poduzećima. Iz Osatine stoga program, kao ni općenito plan države da spasi sektor mljekarstva, nisu htjeli komentirati.