Europska komisija je odlučila od sredine lipnja sljedeće godine potpuno ukinuti bilo kakve nadoknade, ali tome je bilo i protivljenja. Mnoge zemlje koje su i turističke odrednice – a među njima je i Hrvatska, lijepo su zarađivale od stranih turista koji koriste svoje mobitele i bilo ih je manje briga za troškove njihovih građana koji se zateknu u inozemstvu.

A onda dolazi i pitanje: cijene usluga mobitela u EU-u nisu svugdje iste. Zašto onda neki Latvijac ne bi uzeo njemački mobitel? O nekim detaljima se još treba dogovoriti, ali u načelu je Europska komisija ipak odlučila da će roaming u EU-u sljedeće godine doista nestati. Deutsche Welle sastavio je listu najvažnijih pitanja i odgovora na tu temu.

Koliko će me koštati kad ubuduće budem telefoniro u drugoj zemlji EU-a?

Isto kao da zovete iz svoje zemlje. Hrvati će tako, ako imaju hrvatski mobitel, za razgovor sa svojim prijateljem plaćati isto bilo da se oni nalaze u Madridu ili Makarskoj. Ali tek od sredine lipnja 2017.

Ima li vremenskih i ograničenja količine podataka?

Kratko i jasno: ne. To je bio prvi kompromisni prijedlog Europske komisije gdje je takav besplatni roaming bio ograničen na 90 dana u godini i samo za određenu količinu megabajta podataka. Razlog tom ograničenju je bio strah od moguće zlouporabe, ali od tog rješenja se odustalo.

Kakva zlouporaba je moguća?

Željelo se spriječiti da korisnici u nekoj zemlji EU-a gdje su usluge mobilne telefonije skupe, masovno kupe SIM-kartice ponuđača iz zemlje u kojoj su te usluge jeftinije. Konačno, ovako ili onako netko treba održavati mreže mobilne telefonije tako da je EK sada ponudio drugo rješenje.

Kako će biti utvrđena zlouporaba?

Zapravo – vrlo jednostavno. EK polazi od pretpostavke da će netko koristiti svoj mobitel u zemlji u kojoj stanuje i (ili) radi. A ako neki Latvijac neprestance koristi njemački ili francuski mobitel, ali baš nikad uopće niti ne odlazi u tu zemlju – što se jasno može vidjeti iz protokola korištenja, onda je jasno da je riječ o zlouporabi.

Što se događa kod zlouporabe?

Nakon nekog vremena će biti upozoren kako nacionalna telefonska kompanija sumnja da je riječ o zlouporabi. Po trenutnom prijedlogu, ako se ta sumnja potvrdi onda se za korištenje tog broja može početi naplaćivati dodatna pristojba – drugim riječima, roaming. Doduše, EK traži doista minimalnu naknadu od na primjer 0,04 eura po minuti telefonskog razgovora.

Ima li pravnog lijeka protiv takve optužbe?

Da. EK propisuje da nacionalna mreža koja sumnja kako je među njezinim korisnicima tek "lažni stranac" obavezno mora kontaktirati tog korisnika prije nego što počne naplaćivati pristojbu. A ako je potrošač uvjeren da je krivo optužen, onda se može obratiti nadležnoj agenciji koja nadzire čitav promet mobilnih usluga.

Može li mi se dogoditi da to i mene pogodi jer sam često u inozemstvu?

Ne. Upravo takve korisnike se želi ovom mjerom i zaštititi. Ako netko koristi mobilne mreže u čitavoj Europskoj uniji – ali i svoju, nacionalnu mrežu, onda on može telefonirati i razmjenjivati podatke koliko god hoće i plaćati pristojbe kao da nikad nije napustio svoja četiri zida. Konačno, to je i smisao Europske unije.