Gomolava je jedan od najvećih otkupljivača u Hrvatskoj s godišnjim otkupom više od 30 tisuća tona voća i povrća, a osnovana je 1996. Krajem prošle godine vlasnik Antun Plivelić u partnerstvu s 19 voćara, svojih dugogodišnjih kooperanata od kojih redovito preuzima urod iz njihovih voćnjaka, osnovao je prvu proizvođačku organizaciju po kriterijima Europske unije. Plivelić je prava enciklopedija s obzirom da je u ovom biznisu gotovo pola stoljeća, ali i veliki kritičar mnogih nedorečenosti u normativnom okviru koje birokratski koče mogući razvoj i guše goleme potencijale hrvatskog agrara.

Ne skrivate nezadovoljstvo radi nemara državne administracije, svako malo prozivate ih što sputavaju razvoj poduzetništva. Što im zamjerate?
Sustav nas tjera na uvoz, a imamo potencijale zadovoljiti domaće tržište i još izvoziti. Većina zakona čak je možda i dobro napisana, problem su činovnici koji i zakone i pravilnike tumače svaki po svom nahođenju i time koče investicije i bolje punjenje državnog proračuna. S razumnim tumačenjem propisa otvorio bi se prostor za ulaganja samo u ovom sektoru teška više stotina milijuna eura. Znate li da Hrvatska ima samo jednu hladnjaču u kojoj je potpuno zaokružen ciklus od preuzimanja uroda do distribucije prema trgovačkim centrima ili u izvoz. Ja želim investirati jer, nema dovoljno skladišno-rashladnih kapaciteta pa je nekvalitetno čuvanje i voća i povrća zapravo najveći štetnik proizvođačima, ali me birokrati sprečavaju i ne dopuštaju ni da povučem potpore iz fondova EU jer nisam proizvođač. Tvrdim da najmanje 30 posto uroda godišnje propada upravo zbog nezavršenih investicija.

Ne štedite kritike ni bankare?
Osnovni problem je što ovdje ne postupaju onako kako to rade na svojim matičnim tržištima. Evo samo jedan primjer. Kreditiraju podizanje voćnjaka, međutim, u tom projektu ne prepoznaju potrebu navodnjavanja i zaštitne mreže pa ukoliko se u ciklusu zriobe jabuka dogode samo dva razdoblja u kojima ekstremne vrućine i suše traju po 15 dana u prosjeku se trećina uroda gubi već u samom voćnjaku. U takvim okolnostima nemoguće je ostvariti dostatan prihod za pokriće troškova. I tako bankari ovdje zaboravljaju da investiciju treba pratiti u cijelosti, ali istodobno ne zaborave upisati hipoteku na našu djedovinu prije isplate kredita. Zbog toga danas samo 10 posto naših voćnjaka ima idealne uvjete.

Europska komisija uvjetuje proizvođačke organizacije poljoprivrednim gospodarstvima. Osim što one mogu povući izdašnije potpore za nove projekte od pojedinaca za prvih pet godina aktivnosti godišnje nudi gotovo 100 tisuća eura za troškove proizvođačke organizacije. Unatoč tim pogodnostima kod nas su osnovane tek tri. Zašto?
Radi nekvalitetnih propisa. Evo, ja imam skladišne kapacitete od 6500 tona. Izgradio sam ih komercijalnim kreditima uz skupe kamate i bez državnih subvencija. Imam i zemljište za daljnje širenje ali, ne mogu se natjecati za europske potpore jer, nisam proizvođač. Ja ne želim proizvoditi voće ili povrće jer to ne znam raditi, ali znam dobro trgovati i htio bih razvijati infrastrukturu od koje bi koristi imali i proizvođači, moji partneri, no to mi se brani. Formalno bih mogao podići voćnjak na 1-2 hektara i tada bih imao pravo, ali ja to ne želim. Ne mogu biti dobar i proizvođač i trgovac. S druge strane proizvođači da bi se udružili prethodno moraju imati smještajne kapacitete iako možda voćnjaci još nisu u fazi uroda. Moraju dokazati da imaju i kupca premda mu nisu obvezni isporučiti ni kilogram robe. To su vam naša pravila. Katastrofa! Često znam reći – Neka nas država ne podupire, ali neka nas ni ne koči!

Što bi bio model koji bi u praksi dao bolje rezultate? Dobili smo novu Vladu RH time i resornog ministra, predložite.
Proizvođaču je glavna obveza kako imati što bolju kvalitetu i što veći urod, njegov rad i obveze završavaju u voćnjaku, na oranici. Na tržnici je trgovac glavni. U uređenim državama nezamislivo je da roba prometuje bez papira, a to je kod nas raširena pojava. Veletrgovina je najvažniji dio svih poreznih sustava. Sva proizvodnja mora odlaziti u skladišta, inspektorima je time posao olakšan jer imaju puni nadzor, a fiskalizacija kakvu danas imamo nije potrebna. Trgovac iz veletrgovine na R1 uzima robu, time je krug zatvoren i protok novca je pod kontrolom. Pod kontrolom bi bile i sve prateće djelatnosti poput ambalaže i transporta što bi zapravo eliminiralo danas dosta visoku sivu ekonomiju. S takvim modelom država bi ubrala više novca uz PDV od 10 posto nego sa stopom od 25 posto.

Jabuka je glavni proizvod s kojim radite. Što je potencijal voćarstva u tom segmentu?
Mogli bi uz malo napora zatvoriti ciklus za godišnju proizvodnju 150-200 tisuća tona. Mali voćnjaci površine 2-3 hektara s urodom najmanje 60 tona po hektaru uz samozapošljavanje obitelji mogu biti rješenje i zaustaviti iseljavanje stanovništva iz naših ruralnih područja koja su sve praznija.

Možemo li više izvoziti?
Veliki je interes za izvoz, no bez potpuno opremljenih skladišno-rashladnih kapaciteta on je otežan. Rusija je golemo tržište, ali i brojne arapske zemlje koje u pravilu rađe trguju sa svim državama nastalim raspadom Jugoslavije nego sa zapadnoeuropskim tržištima. Ponovit ću, cijela Hrvatska danas ima samo jedan potpuno opremljen objekt za čuvanje i distribuciju uroda, kako onda povećati izvoz? Međutim, ne treba zaboraviti da je naš turizam svojevrsni izvozni kanal. Ljetos nismo stigli napakirati robe kolika je potražnja bila s lokacija u priobalju. Usto, jedno od rješenja je i povećana potrošnja domaćeg tržišta. Dignemo li je samo 10 kilograma po stanovniku, što nije neostvarivo, to je novih gotovo 50 tisuća tona.

Prošla je godina klimatski bila iznimno pogodna za voćarstvo, urod jabuka prelazi 100 tisuća tona, pa se ocjenjuje da uvoz neće trebati. Je ti to baš tako?
Bila je to vrlo specifična godina, s iznimno sunčana što je plodovima dalo puno šećera, a šećer u voću brzo fermentira i voćka lako propada, pogotovo ako se nekvalitetno skladišti. Bojim se, baš radi činjenice da se velike količine jabuka čuvaju neuvjetno po garažama i podrumima da njihovi vlasnici u proljeće neće imati što ni baciti. Štete bi mogle biti vrlo velike, a tamo negdje u travnju-svibnju posljedica takvih okolnosti bit će cjenovni skok, jabuke bi mogle postati vrlo skupe.

Unatoč brojnim problemima i nerazumijevanju birokracije, od investicija čini mi se ipak ne odustajete, bit će ih?
Spreman sam uložiti još pet milijuna eura u nove komore i sortirnicu radi izvoza budući da u vlasništvu pored postojećih kapaciteta raspolažem parcelom velikom 70 tisuća kvadrata. Moguće je podići objekt kapaciteta 30 tisuća tona. Imam već i partnere koji su zainteresirani, ali ne kao vlasnici već kao korisnici zakupa prostora na dugi rok.

Kakva je osobna iskaznice Gomolave danas?
Zapošljavam 130 radnika. Od 70 suradnika otkupljujem jabuke, a povrće od 200-ak kooperanata. Zbrojeno, oko Gomolave danas je okupljeno gotovo 400 poljoprivrednih gospodarstava s osiguranom pristojnom egzistencijom.