U financijskom pogledu uvjerljivo najisplativija opcija cestovnog povezivanja juga Hrvatske jest gradnja Pelješkog mosta, te brze ceste Ploče-Dubrovnik.

Takav projekt – gradnja Pelješkog mosta, te njegovo povezivanje s Pločama i Dubrovnikom pomoću brze ceste – koštao bi oko 380 milijuna eura. Na većem dijelu rute izvršila bi se rekonstrukcija i proširenje postojeće ceste, oko 33 kilometra bilo bi novogradnje, a cijeli projekt mogao bi dobiti 80-postotno sufinanciranje Europske unije. To je zaključak analize stručnih tijela Hrvatskih autocesta, a koju Poslovni dnevnik ekskluzivno objavljuje.  U tom dokumentu analizirane su četiri moguće varijante gradnje cestovne infrastrukture prema Dubrovniku, a osim tehničkih, odnosno financijskih parametara, analizirana je i mogućnost izvora financiranja, odnosno potencijal privlačenja novca iz Europskih fondova.

Zanimljivo je naglasiti kako u domaćoj javnosti često spominjana varijanta gradnje autoceste prema Dubrovniku koja bi išla isključivo preko hrvatskog teritorija uopće nije analizirana. Vjerojatni razlog tome je astronomska cijena. Naime, prema procjenama HAC-a, gradnja punog profila autoceste od Ploča do Dubrovnika kopnenom rutom – zbog velike količine mostova i vijadukata, te vrlo nepovoljne konfiguracije terena, koštala bi oko 1,8 milijardi eura. Kako je najveći dio tih objekata lociran zadnjem dijelu ceste – južno od Pelješca, vjerojatno bi bio uključen i u trasu autoceste koja bi išla rutom od Pelješkog modsta, preko Pelješca do Dubrovnika. Ipak, ta ruta je i osjetno duža, pa je za pretpostaviti da bi se cijena gradnje autoceste tim smjerom približila iznosu od dvije milijarde eura. HAC-ovi eksperti analizirali su tek mogućnost gradnje kombinacije autoceste i brze ceste. Autoceste bi se gradila od čvora Ploče do čvora Pelješac, zatim Pelješki most, a zatim brze ceste preko Pelješca i ponovo nastavak autoceste do Dubrovnika.

Cijena takvog projekta bila bi oko 1,6 milijardi eura, a slabe su šanse da bi se financirao europskim novcem. Direktna ruta, pak, podrazumijeva i 8 kilometara dugu poddionicu koja bi prolazila kroz teriotrij BiH, a ta činjenica utječe na kompleksnost projekta. Ipak, bez obzira koja gradnja autoceste prema Dubrovniku bila odabrana, sasvim je izvjesno kako bi to bila najskuplja dionica cestovne infrastrukture ikad izgrađena u Hrvatskoj, prosječne cijene veće od 20 milijuna eura po kilometru. Sasvim konkretno, na ruti autoceste kroz Hrvatsku do Dubrovnika bi trebalo biti izgrađeno 10 tunela, te još i 13 različitih vijadukata, a poseban je problem što na pojedinim lokacijama južno od Ploča širina hrvatskog teritorija iznosi samo 8 kilometara. Na kraju, u HAC-u su stava kako bi za tu prometnicu bilo vrlo teško, ako ne i nemoguće dokazati prometnu isplativost nužnu za sufinanciranje iz EU fondova.
 

U tehnički izvedbenom, pa i financijskom pogledu, puno je isplativija varijanta gradnje nastavka jadransko-jonske autoceste kroz BiH. Kako je u nekoliko navrata i naglasio resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić, teren potencijalne gradnje kroz BiH je znatno povoljniji što u konačnici utječe na cijenu gradnje – koja je više nego dvostruko jeftinija. Gradnja te prometnice Hrvatsku ne bi koštala ništa, no ova varijanta nepovoljna je iz dva razloga. Kao prvo, taj projekt neće ići u realizaciju prije 2030. godine, a i kad bude realiziran najjužniji dio Hrvatske bit će – kao i danas – cestovno odsječene od ostatka zemlje. Utoliko, kao četvrto moguće rješenje nameće se spajanje Dubrovnika Pelješkim mostom, te brzom cestom.

Taj projekt mogao bi, uz prihvatljiv financijski trošak, osigurati prometno povezivanje krajnjeg juga Hrvatske.Hrvatski građevinski poduzetnici i prometni stručnjaci redom nisu voljni javno komentirati HAC-ove procjene trasa i cjenika autoceste prema Jugu jer smatraju da nisu građevinari ti koji će odlučiti kuda bi trebala ići trasa. "To su političke igrice i sve dok ne bude raspisan natječaj za konkretnu dionicu s jasnim kriterijima, mislim da nema smisla ozbiljno javno spekulirati", komentirao je jedan od viđenijih hrvatskih građevinara. Ugledni prometni stručnjak, koji je također želio ostati neimenovan, smatra da je teško očekivati da bi u sadašnjoj situaciji u BiH, s tri naroda s pravom veta, dva entiteta i niz instanci vlasti, bilo moguće bilo nešto ozbiljno dogovoriti.