Tvrtka Zel-Cos d.o.o. postoji i posluje na hrvatskom tržištu od 1991. godine te sa sestrinskom tvrtkom Mikronis d.o.o. koja je na tržištu od 2000. godine, čini grupaciju koja uspješno osigurava potrebe korisnika za računalnom opremom te pratećim servisnim djelatnostima.

U grupaciji je zaposleno 80-ak stručnjaka koji se sustavno educiraju kako bi uspješno odgovorili na sve zahtjeve tržišta, od kupnje običnog računala, preko implementacije kompleksnog računalnog sustava, do edukacije korisnika i ugovornog servisnog održavanja računalnog sustava i opreme. Osim uspješnog poslovanja kojim se mogu pohvaliti, tvrtka Zel-Cos je partner poslodavac projekta Iskustvo zlata vrijedi i na radnoj praksi zapošljava Nevena Tomečaka, studenta s invaliditetom. Neven Tomečak student je pete godine povijesti na Filozofskom fakultetu, a uz to studira i primijenjeno računarstvo na Sveučilištu Algebra. Posjeduje i prvostupanjsku diplomu s Teološkog fakulteta, a završio je i nekoliko stručnih tečajeva. Osim studiranjem i stjecanjem novih znanja i vještina, Neven se bavi sportom. Aktivni je bočar u klubu Željko Klepač, klubu s dugom tradicijom za osobe s invaliditetom te se također bavi i šahom u klubu Stjepan Bosek, jedinom takvom klubu za osobe sa invaliditetom. U tvrtki Zel- Cos praksu obavlja u odjelu servisa i tehničke podrške gdje stječe nova znanja i primjenjuje ona naučena na fakultetu.

Poslovne procedure

Budući da mu je praksa tek počela za sada se Neven još upoznaje s tematikom, radnim zadacima i poslovnim procedurama svakog pojedinog odjela unutar tvrtke. “Trenutno je kolega Neven dio tima u odjelu servisa i tehničke podrške gdje pomaže prilikom dijagnostike i dokumentiranja kvarova i simptoma na računalima, instalacijama operativnih sustava i javljanja ishoda pojedine servisne intervencije krajnjim korisnicima”, rekao nam je Petar Rušnjak, izvršni direktor Zel- Cosa. 

“Mislim da će moja budućnost što se tiče računala biti vezana za sisteme i mreže, odnosno nekakvo programiranje. Ja ovdje u servisnom centru mogu iz prve  ruke vidjeti tzv.fizički sloj koji inače, siguran sam ne bih imao priliku nigdje u tolikoj mjeri vidjeti”, Neven nam je pojasnio osnovne prednosti radne prakse.

Još jedna “korist” koju je Neven istaknuo je ta što na fakultetu koji pohađa u sklopu treće godine ima obaveznu praksu prije pisanja diplomskog rada tako da će trenutnu radnu praksu u Zel-Cosu iskoristiti i za potrebe fakulteta. Osim toga njegova je namjera pisati diplomski rad o matičnoj ploči, a radna praksa mu daje najbolji uvid u to.

“Već sam do sad vidio hrpu promjena matičnih ploča, hrpu raznih modela i to će mi svakako puno koristiti. Mene stvarno interesira sve vezano za tehniku i tehnologiju i malo gdje ćeš vidjeti nekakvih aparata, aplikacija za dijagnostiku kao što sam ja vidio ovdje. To je vrlo važan segment jer prvo kad dobiješ računalo u ruke uspostavljaš dijagnostiku. U tom pogledu sam ovdje jako puno znanja dobio. Ne samo to, nego imam izvrsnu priliku vidjeti kako se procesor vadi, stavlja, kako se mijenjaju dijelovi, kako se kvarovi mogu popraviti. Mentori mi spremno odgovaraju na sva moja pitanja, a ja ih imam 550 dnevno vjerujte mi”, ispričao nam je Neven svoj dojam radne prakse u Zel-Cosu. Prednosti radne prakse u Zel-Cosu su mnogostruke, ali samo ako ih znate pravilno iskoristiti. Neven voli fotografirati specifične stvari i kvarove, kako kaže “iznutra to poslikati i proučavati to kasnije doma”. Zahvaljujući ovoj radnoj praksi naučio je mnogo i o zakonskoj regulativi koja mu je inače bila vrlo nejasna. 

Oduševljen je količinom znanja koju je dobio u kratkom periodu radne prakse te se nada kako će raditi i dulje od mjesec dana koliko je prvotno dogovoreno. “U ovom poslu kao i u drugima velikim poslovima postoji dio koji se treba planirati, primjerice treba planirati kako bi mreža računala mogla funkcionirati, koliki broj računala ja za to potreban, a to rade sistemaši. I to mi je najveći interes za sada. Da bi se uopće došlo negdje po pitanju računala, mora se proći ovaj dio koji ja sad prolazim, znači ovo je abeceda koja te slijedi kad tad jer na to ide nadogradnja”, pojasnio nam je Neven svoje interese.

Kao što to obično bude u informatičkim firmama, i ovdje rade samo muškarci, što Nevenu odgovara jer su opušteni, a istovremeno veliki profesionalci u svom poslu. “Ja na dnevnoj bazi odlazim od čovjeka do čovjeka i gledam što rade jer svaki od njih radi nešto specifično,što će mi kad tad trebati. Svi su mi na neki način kao prijatelji , ali su ujedno i profesori po pitanju poduke i količine znanja koju imaju i koju meni daju. Začudio sam se koliko je Petar pristupačan,  svi su djelatnici dragi, ne samo on, no on nekako prednjači. Jako brzo sam ostvario simbiozu s kolegama”, ispričao nam je Neven pokazujući kako je za njega radna praksa posebno važno iskustvo. 

“Ne želim da me se gleda kao funkciju. Uvijek kažem, filozofija je ta, da filozofije nema, nego si svi trebamo kao polaznu točku uzeti činjenicu da ćemo ovdje biti najmanje  8 sati jedan uz drugog, bolje je zajednički raditi i funkcionirati. Regule i procedure postoje, zna se sve i toga se svi držimo, ali s druge strane smo i opušteni”, pojasnio nam je Petar Rušnjak, izvršni direktor Zel -Cosa, kako funkcionira njihov radni kolektiv.

Problem kretanja u prostoru

Jedini problem s kojim su se do sada susreli tijekom prakse je kretanje s invalidskim kolicima kroz uzak poslovni prostor, no i tu se uspješno snalaze te olakšavaju Nevenu kretanje koliko god je to moguće. Petar je posebno oduševljen Nevenovim entuzijazmom i aktivnim sudjelovanjem u praksi.

“Student je izuzetno zainteresiran za obavljanje radne prakse i prihvaća sve sugestije, kritike i napomene. Mi već godinama uzimamo klince na praksu, od prvog do četvrtog razreda, a kasnije smo to proširili i na fakultete. Onda oni dođu tu i mi smo ih nazvali ‘gledači u cipele’ jer sjednu, naslone se i gledaju si u cipele.  Niti te išta pitaju, niti ih išta zanima, više kao da je po nekakvoj kazni ovdje. Sjećam se Westina i završne svečanosti kada sam se upoznao s Nevenom i tada je bio vrlo zainteresiran. To i je ono što je bit i ideja prakse, iskoristiti je do maksimuma jer fakultet te educira i sve ali samo teorijski”, pohvalio je Rušnjak Nevenovu znatiželju i odgovornost.

Za sudjelovanje u ovom društveno odgovornom projektu tvrtka Zel-Cos se odlučila bez duljeg razmišljanja. “Tu se radilo o kombinaciji radoznalosti, volji da se kao kolektiv bolje upoznamo s problematikom zapošljavanja osoba s invaliditetom te osobnom željom da im se pomogne kako je god moguće”, pojasnio nam se Petar.

Napominje kako zasad nemaju zaposlenika s invaliditetom u radnom kolektivu, naime većina radnih mjesta izravno je vezana uz podršku korisnicima računalnih sustava i opreme gdje je potrebno svakodnevno voziti, kružiti po Zagrebu i po Hrvatskoj s hrpom alata i rezervnih dijelova u rukama te biti dostupan korisnicima od 0 do 24 sata.

Povijest prijave

Udruga Zamisli i Poslovni dnevnik

Neven je za projekt saznao od Svjetlane Marion iz udruge Zamisli. “Poslala nam je kolektivan mail i pitala tko je zainteresiran. Bile su ponuđene mnoge renomirane tvrtke no u taj mail su očito zaboravili navesti da je partner projekta i Mikronis, odnosno Zel cos. Onda sam ja išao malo prosurfati i na Poslovnom dnevniku sam vidio da su i oni partneri projekta. Od početka sam navijao da praksu dobijem baš tu gdje i jesam. Svoje motivacijsko pismo koje smo trebali poslati uz prijavu sam baš ciljano napisao za ovu praksu i poziciju”, kaže Neven.