Za sve koji otplaćuju kredite s promjenjivim kamatama ili razmišljaju takav podignuti u banci, ponovno dobre vijesti.

Nacionalna referentna stopa (NRS), najčešći referentni kamatnjak u računici promjenjive cijene kredita, nastavlja višegodišnjom putanjom pada pri čemu su kunski i eurski indeksi pali jedan do dva bazna boda, odnosno 0,01 do 0,02 postotna boda, objavio je regulator koji unazad 20-ak mjeseci izračunava NRS.

“Objavljene su vrijednosti NRS-a za drugo tromjesečje 2021., a usporedba tih podataka s podacima za prethodna tromjesečja pokazuje da se trend pada indeksa nastavlja nepromijenjenom dinamikom”, ističe Hrvatska narodna banka.

Od lepeze 24 indeksa NRS-a, napominju, u drugom tromjesečju ove godine nije se povećao nijedan, stagnirala su tri indeksa, a preostala većina nastavila je klizati sličnom dinamikom kao i početkom godine.

Konkretna računica

Podaci središnje banke ilustriraju da su se, u potrošačkim kreditima dva najčešća indeksa, 6-mjesečni NRS1 za eure te 6-mjesečni NRS1 za kune smanjili za jedan, odnosno dva bazna boda. Isto je to kao i tijekom prvog ovogodišnjeg kvartala pa sada 6-mjesečni NRS 1 za eure iznosi 0,1 posto, a njegov kunski pandan 0,11 posto.

Drugim riječima, klijentu koji podiže potrošački kredit toliko iznosi promjenjivi dio kamate, a sve ostalo (do punog iznosa efektivne cijene kredita) je fiksna naknada.

Premda je trend pada kamata zbog izdašne monetarne politike centralnih banaka diljem svijetu u nizanju krize na krizu postao praktično pravilo, a ne iznimka što jest, ne bi trebalo s uma smetnuti da kamate mogu krenuti i prema gore, a s njima i teret otplata kredita s promjenjivom kamatnom stopom.

U Hrvatskoj se tek 2013. (nakon eskalacije problema kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku) uredila transparentnost određivanja kamatnih stopa koje se otad sastoje od referentne stope i fiksnog dijela.

Dok su dotad kamate ovisile o odluci uprave banke, a otad je zakonodavac propisao da se promjenjiva kamata može mijenjati (gore ili dolje) samo s promjenama referentne stope, primjerice euribora, NRS-a, depozitne stope ili prinosa na trezorski zapis Ministarstva financija.

Problematičnu je situaciju Vlada kreirala u odredbi da se jednom snižen fiksni dio kamatne stope više ne smije podizati što je demotiviralo banke da ih spuštaju čak i kada bi mogle, odnosno htjele, zbog konkurencije.

U tome dijelom treba tražiti razloge zašto i danas glavninu ukupne cijene kredita čini fiksni dio kamate, naravno osim same zarade banke u poslu kreditiranja. Od svih referentnih stopa najrasprostranjenija je upotreba NRS-a koji je zapravo, odraz prosječnog troška sekundarnih izvora banaka u proteklom razdoblju tri, šest ili 12 mjeseci.

Osim vremena, reflektira i vrstu izvora, od depozita fizičkih ili pravnih osoba, relevantnu valutu (kuna, euro, američki dolar i švicarski franak) te o čijim se sredstvima radi.

Tako se jedinica u NRS1 odnosi na fizičke osobe, dvojka na fizičke i pravne osobe iz nefinancijskog sektora…

Prednosti i mane

Unatoč raširenosti NRS-a, alternativa mu je i euribor. Svaki izbor, međutim, ima svoje prednosti i mane, kako za klijenta, tako i banku.

Prednosti NRS-a za klijenta sastoje se u tome da će ta stopa sporije rasti u slučaju općeg rasta pasivnih kamata, a porast aktivnih (na kredite) pratit će i rast pasivnih stopa na depozite.

S druge strane, izborom euribora klijent može računati na njegov brži pad (i ukupne kamate koju plaća posljedično) u scenariju općeg pada pasivnih stopa, ali i činjenici da euribor nije osjetljiv na premiju rizika zemlje, što u slučaju visoke premije rizika države znači njezino “zaključavanje” u visini kamata.