Razgovarali smo  sa šefom Delegacije Europske unije u Hrvatskoj, veleposlanikom Paulom Vandorenom, o tome kako vidi šanse za razvoj koje nam donosi ulazak u EU, o poslovnom okruženju, opasnostima koje vrebaju i nužnosti  provođenja reformi.

Možete li usporediti Hrvatsku s onom od prije 3,5 godine, kad ste stigli?
Hrvatska je od stjecanja neovisnosti doživjela veliku preobrazbu. Osobno sam svjedočio mnogim promjenama otkako sam preuzeo dužnost šefa Delegacije EU u Hrvatskoj. Hrvatsko društvo već dulje vrijeme prolazi kroz veliki proces preobrazbe, a pokretač tog procesa je EU. No, bez predanosti i odlučnosti hrvatskog političkog establišmenta i potpore građana ne bi došlo do skorog primanja Hrvatske u EU. Ono je rezultat rigoroznog desetogodišnjeg procesa.Gledajući unatrag do 2009. godine, kad sam stigao ovamo, nije teško uočiti da se zemlja promijenila. Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala primjer je područja gdje su ostvareni opipljivi rezultati. I u reformi pravosuđa ostvareni su rezultati u učinkovitosti i modernizaciji. To, međutim, ne znači da je posao završen. Potpisivanje Ugovora o pristupanju u prosincu 2011. jasno je pokazalo da je EU ispunila svoje obveze i da proces reformi koji zemlja kandidat provodi, a koji je često bolan, ipak donosi plodove. Danas, svega nekoliko tjedana prije stupanja u članstvo EU, Hrvatska sudjeluje u mnogim područjima kreiranja politika u EU. Veselimo se sudjelovanju Hrvatske u europskom procesu odlučivanja i očekujemo da ono bude uspješno. 

Hrvatska je dugo vodila pregovore. Bi li lakše da se pridružila Uniji nešto prije, imajući u vidu sada slabu potporu javnosti članstvu u EU?     
Cijeli proces trajao je 10 godina. To je dosta dugo razdoblje. Međutim, nikad ne možete predvidjeti koliko će pregovori potrajati. Pregovori su zahtijevali dosta strpljenja, kako Hrvatske, tako i EU. Ono što je bitno je da su krajem lipnja 2011. zaključeni i da će Hrvatska postati država članica 1. srpnja 2013.Važno je i to da za Hrvatsku neće biti uveden neki posebni mehanizam monitoringa u razdoblju nakon pridruživanja. Hrvatska je od završetka pregovora bila pod doista detaljnim monitoringom u mnogim područjima. U svojem proljetnom izvještaju o monitoringu, Europska komisija je zaključila da je Hrvatska ispunila sve obveze i uvjete postavljene u pretpristupnim pregovorima te da je pokazala sposobnost da prije pristupanja pravovremeno ispuni i sve ostale obveze. Komisija je utvrdila da na nekim područjima postoje, ili će uskoro biti dovršeni, jasni planovi za dovršetak posla u idućim mjesecima, uključujući borbu protiv korupcije. To, međutim, ne znači da je posao završen. Ja sam optimist, jer sam uočio da kod političkih stranaka postoji konsenzus o tome da 1. srpnja 2013. započinje novi proces i da je potrebno još raditi na području borbe protiv korupcije, pravosudnih reformi, kaznenog gonjenja ratnih zločinaca, povratka izbjeglica, problema nestalih osoba i upravljanja granicama. Imajte u vidu i da Europska komisija mora odobriti reviziju restrukturiranja brodogradilišta 3. maj prije 1. srpnja 2013.Što se tiče vaše primjedbe o potpori javnosti, koliko ja znam, većina hrvatskih građana još uvijek podupire pristupanje Hrvatske EU. Stoga nema potrebe žaliti zbog duljine trajanja pretpristupnih pregovora. To je sada povijest.

U kojoj mjeri hrvatsko gospodarstvo jest – ili nije – spremno za jedinstveno tržište EU-a? 
Jedinstveno tržište predstavlja veliku povoljnu priliku za Hrvatsku i hrvatske poduzetnike. Riječ je o tržištu s više od 500 milijuna kupaca, čiji BDP po stanovniku je među najvišima u svijetu (25.000 eura). Na Europsku uniju je 2010. godine otpadalo 26 posto ukupnog svjetskog BDP-a. Vrijednost gospodarstva EU-a iznosi 12,6 trilijuna eura, sa čime je usporedivo samo američko gospodarstvo (11,5 trilijuna eura). EU ima goleme potencijale za budućnost: tu je polovica od 10 vodećih zemalja svijeta s obzirom na indeks konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma. Na EU otpada više od jedne četvrtine sredstava koja se u svijetu utroše na istraživanje i razvoj. Trećina patentnih prijava u svijetu podnese se u EU. EU je najveći uvoznik proizvoda i usluga, ima najveće stanje izravnih stranih ulaganja u inozemstvu i najveći je primatelj takvih ulaganja na svijetu. Ti podaci otkrivaju mnogo. Siguran sam da ćete se složiti da pridruživanje tako razvijenom i konkurentnom tržištu predstavlja jedinstvenu priliku za hrvatske poduzetnike. Isto tako, trebali biste uzeti u obzir da se jedinstveno tržište i dalje razvija. Europska komisija predložila je impresivan broj novih zakonodavnih akata za eliminiranje značajnih rupa u zakonima, što je postalo očito nakon početka financijske i gospodarske krize 2008. godine. Predlažu se nove mjere na području financijskih usluga. Drugim riječima, jedinstveno tržište je platforma temeljena na izvrsnosti i na njoj treba graditi visokokonkurentno socijalno tržišno gospodarstvo. To tržište nalazi se na vašem kućnom pragu. Hrvatski poduzetnici imaju priliku iskoristiti prednosti tog tržišta. Međutim, ta im se prilika neće pružiti sama od sebe. Poduzeća moraju istražiti "tržišne niše" u kojima mogu prodavati proizvode i usluge najbolje kvalitete po najnižim mogućim cijenama. Na vama je da prihvatite izazov. Hrvatska poduzeća trebala bi se pripremiti i za veću konkurenciju na domaćem tržištu. Doista, konkurencija djeluje u oba smjera. To bi trebala biti dobra vijest za hrvatske potrošače jer mogu očekivati pad cijena. Hrvatska poduzeća moraju, stoga, biti konkurentnija da bi se mogla suočiti s tom konkurencijom. To vrijedi i za javna poduzeća u Hrvatskoj, od kojih se mnoga nisu restrukturirala u mjeri dovoljnoj za suočavanje s globalnim gospodarstvom. 

Gdje vidite da nas čeka najveći izazov?
Konkurentnost predstavlja najveći izazov za Hrvatsku. Prema nedavnom izvještaju koji je obuhvatio cijeli svijet, Hrvatska je po konkurentnosti 88. od 144 zemlje. Što se tiče učinka na poslovanje za izravna strana ulaganja, Hrvatska se nalazi na 139. mjestu. Što se tiče učinka oporezivanja, na 137. je mjestu između 144 zemlje. To nas dovodi do teme nepovoljnog okruženja za poslovanje koji vlada u Hrvatskoj. Od 2008. godine, izravna strana ulaganja pala su za čak 93 posto: s više od 4 milijarde eura na približno 300 milijuna eura 2010. Statistički podaci za 2012. pokazuju da još nije došlo do stvarnog oporavka. Nadajmo se da će podaci za 2013. biti bolji, ali nisam siguran da će tako i biti. Potencijalni strani ulagači jako oklijevaju ulagati u Hrvatsku zbog izuzetno velike birokracije koja još uvijek cvjeta u zemlji. Suočavaju se s korupcijom i često nesigurnim pravnim okružjem. U ime veleposlanika država članica EU-a predložio sam Vladi više hitnih mjera za uklanjanje takvih prepreka. Veći broj inozemnih trgovinskih komora u Zagrebu izrazio je istu zabrinutost.Hrvatskoj su potrebna izravna ulaganja (tzv. greenfield ulaganja). To su ulaganja koja otvaraju nova radna mjesta. Stopa nezaposlenosti neprihvatljivo je visoka. Hrvatska bi trebala širom otvoriti svoja vrata stvaranjem poslovnog okružja koje nudi jednake prilike svima onima koji su zainteresirani za doprinos hrvatskom gospodarstvu. Na nesreću, to je dugotrajan proces, a mnogo je vremena već izgubljeno. Nadalje, Hrvatska bi trebala nastaviti sa strukturnim reformama, kao što su to prije dosta vremena preporučili Europska komisija i međunarodne financijske institucije. To znači da su potrebne dodatne reforme tržišta rada i da treba ukloniti prepreke za otvaranje radnih mjesta. Za to su potrebne modernizacija sustava socijalne skrbi i koherentna nacionalna strategija za obrazovanje. To znači i veće izdatke za istraživanje i razvoj, a tu Hrvatska znatno zaostaje za prosjekom EU-a. No sve to nije razlog za pesimizam. Na sve bi se to trebalo gledati kao na jak razlog za daljnje promjene. Znam da je Vlada predana nastavljanju tog procesa i nakon što Hrvatska uđe u EU. Sve je to u interesu Hrvatske i njezinih građana.

Što možete reći o spremnosti Hrvatske za ulazak u schengensku zonu?  
Koliko shvaćam, Vlada želi da Hrvatska uđe u schengensku zonu do 2015. godine. Pripreme za to bit će vrlo zahtjevne, ali EU je spremna poduprijeti Hrvatsku u tome. Konkretno, odobrit će u tu svrhu 120 milijuna eura iz Schengen Facility fonda. Hrvatska je već poduzela brojne mjere na tom području kako bi bila spremna za pridruživanje Uniji 1. srpnja. Hrvatska je uložila znatne ljudske resurse i proračunska sredstva kako bi unaprijedila zakonodavstvo, granične prijelaze i sustav nadzora nad granicama. To je učinjeno u kontekstu usklađivanja sa standardima EU, posebice na budućim vanjskim granicama EU. Zbog dugačke morske granice i granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, to pitanje je od naročitog interesa za EU. Unija je Hrvatskoj osigurala znatna sredstva i stručnu pomoć za opremanje većeg broja graničnih prijelaza.Od 1. srpnja, Hrvatska će morati poduzimati i nove zadaće jer će se neke, iako ne sve, odredbe "schengenskih pravila" primjenjivati i na njezinom teritoriju. Da bi bila spremna za ulazak u šengensku zonu, Hrvatska mora biti u stanju sudjelovati u šengenskom informacijskom sustavu. To znači da je potrebno obučiti dodatne ljudske resurse (pograničnu policiju) i nabaviti dodatnu tehničku opremu.Čim se Hrvatska osjeti spremnom za ulazak u šengensku zonu, postat će predmetom procjene država članica šengenske zone. Budu li uvjeti zadovoljeni, te će države članice pozvati Hrvatsku da im se pridruži.

Kad bi se Hrvatska mogla pridružiti Europskoj monetarnoj uniji? Što je potrebno učiniti? 
Pristupanjem EU Hrvatska neće automatski postati članicom eurozone pa, prema tome, neće automatski uvesti zajedničku valutu, euro. Da bi postala članicom eurozone, država članica mora najprije zadovoljiti takozvane kriterije iz Maastrichta, koji se tiču stabilnosti cijena, održivosti javnih financija, stabilnosti deviznog tečaja i razine dugoročnih kamatnih stopa. U ovom trenutku, eurozona ima 17 država članica: Austriju, Belgiju, Cipar, Estoniju, Finsku, Francusku, Grčku, Irsku, Italiju, Luksemburg, Maltu, Nizozemsku, Njemačku, Portugal, Slovačku, Sloveniju i Španjolsku. Očekuje se pristupanje novih članica, unatoč aktualnim poteškoćama u eurozoni. Svaka država članica koja se pridružuje EU dužna je uvesti euro kad zadovolji sve uvjete. Jedine članice koje to nisu dužne učiniti jesu Danska i Ujedinjena Kraljevina jer je njihovo izuzeće dogovoreno tijekom pregovora o usvajanju Maastriškog ugovora. Hrvatska će naposljetku ući u eurozonu, ali dinamiku poboljšanja i prilagodbi potrebnih za zadovoljavanje kriterija treba odrediti ona sama. Europska komisija bit će spremna pružiti potporu. Ohrabruje to što Hrvatska već dragovoljno sudjeluje u Europskom semestru, mehanizmu za koordinaciju gospodarske i fiskalne politike država članica u EU. Budući da pridruživanje eurozoni nije ni jednostavno ni lako, Hrvatska treba jasno iskazati svoju gospodarsku i političku spremnost i želju da to učini.

Što EU očekuje od Hrvatske kao 28. države članice?
Hrvatska treba nastaviti sa strukturnim reformama i s provedbom vladavine prava u svim segmentima hrvatskog društva. Uvjeren sam da će se to i dogoditi jer se čini da oko toga postoji politički konsenzus, kao što je postojao i oko zaključivanja pretpristupnih pregovora prije dvije godine. Važno je da građani vide da se zakoni provode, da se situacija doista mijenja i da se njihovi problemi rješavaju u praksi.Za dobro građana, nadam se da će hrvatski poduzetnici biti dovoljno dinamični i da će povećati svoju konkurentnost kako bi iskoristili pogodnosti jedinstvenog tržišta. Vjerujem da će vlasti nastaviti rad na formiranju kvalitetne i djelotvorne uprave kako bi i na taj način iskoristile pogodnosti budućeg financiranja iz EU-a. Svake će godine na raspolaganju biti oko milijardu eura. To će pomoći u dodatnoj modernizaciji zemlje, naročito kroz velike infrastrukturne projekte. Sredstva iz EU-a bit će na raspolaganju i za poticanje malih i srednjih poduzeća da ulažu u nove tehnologije i stvaraju novu, kvalificiranu radnu snagu. Zato je potrebno da se vlasti konzultiraju s dionicima na središnjoj, regionalnoj i lokalnoj razini te tako sastave strategiju usredotočenu na stvarne prioritete hrvatskog društva, a to ne mogu biti svi sektori i sve regije u Hrvatskoj. To je izuzetna prilika za poboljšavanje života građana.Bude li poslovno okružje poboljšano kako treba, strani će ulagači doći u Hrvatsku i osnovati poduzeća u raznim njezinim regijama, ondje gdje će se osjećati dobrodošlima. Hrvatska ima mnogo toga za ponuditi u raznim sektorima gospodarstva. Što se tiče većine turističkih područja, vrijedi poduzeti mjere za produljivanje turističke sezone kako bi se privukli turisti i izvan ljetne turističke špice. Napore je potrebno poduzeti i na povećavanju kvalitete usluga. To su izazovi za privatni sektor, a ne za vladu. Privatna inicijativa trebala bi biti pokretačka snaga hrvatske budućnosti. Glavni prioriteti su otvaranje radnih mjesta, povećavanje stope zaposlenosti i smanjivanje stope nezaposlenosti, naročito kod mladih. Zašto sve političke stranke ne bi pokušale postići konsenzus i dogovoriti se o stvaranju okvira za postizanje takvog cilja?

Prema vašem mišljenju, koje su od 27 članica EU najviše profitirale od članstva i u čemu? Koji su, u tom smislu, bili najveći problemi?    
Bez sumnje, sve države članice imaju koristi od jedinstvenog tržišta. Dvadeset godina efektivne primjene "četiriju sloboda" (slobode kretanja roba, kapitala, ljudi i usluga) promijenilo je način života 500 milijuna Europljana u našim članicama. Jedinstveno tržište ključni je pokretač gospodarskog rasta i zapošljavanja u EU. Ono je omogućilo velike koristi građanima naših država članica stvarajući nove povoljne prilike europskim poduzećima, posebice malima i srednjima. Slobodno kretanje ljudi omogućilo je EU i njegovim građanima slobodu da biraju gdje će živjeti, studirati ili raditi. Slobodno kretanje roba omogućeno je ukidanjem carina i trgovinskih barijera, što je potrošačima omogućilo veći izbor, bolju kvalitetu i niže cijene. Slobodno kretanje usluga omogućilo je poduzećima da nude svoje usluge na većem tržištu. Slobodno kretanje kapitala povećalo je integraciju tržišta kapitala i stvorilo povoljne prilike za građane EU – a to isto omogućit će i hrvatskim poduzećima i građanima. 

Koja bi nam od članica mogla biti uzor?
Po mojem mišljenju, nema previše smisla uspoređivati Hrvatsku s drugim državama članicama. Sve su naše članice različite. Važno je prepoznati i poštivati raznolikost svih njih i Hrvatske. Raznolikost je ono što nas ujedinjuje. Hrvatska je lijepa zemlja s ogromnim potencijalima i siguran sam da će učiniti najviše što može da bi maksimalno iskoristila prednosti jedinstvenog tržišta.

Treba više, a ne manje Europe  

Kako vidite budućnost EU? 
Od početka financijske krize 2008. – a ona nije započela u Europi – kao i gospodarske krize koja je uslijedila, vidjeli smo da je  globalno tržište brže i mnogo jače od fragmentiranih nacionalnih političkih sustava. Sviđalo nam se to ili ne, potrebno nam je više, a ne manje Europe da bismo se mogli suočiti s izazovima globalizacije. "Više Europe" ne znači "više Bruxellesa", u smislu veće centralizacije. Bit EU svakako nije u borbi za moć, već u raspodjeli moći. Supsidijarnost je važan demokratski koncept i treba ga poštovati. On osigurava da se odluke donose što bliže građanima i da se neprekidno provjerava je li djelovanje na razini EU opravdano u svjetlu mogućnosti koje ono pruža na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Konkretno, radi se o načelu da EU ne poduzima neke korake (osim na područjima koja su isključivo u EU ingerenciji) ako ti koraci nisu djelotvorniji od koraka poduzetih na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Na području zajedničke vanjske i sigurnosne politike, treba  preispitati proces odlučivanja. Ne možemo igrati odgovornu ulogu u svijetu sve dok se odluke moraju donositi jednoglasno. Prisutnost EU u svijetu postala je vidljiva stvaranjem Europske službe vanjskih poslova. Njoj pripadaju sve delegacije EU, uključujući i moju u Hrvatskoj. To je veliki izazov i s njime se moramo suočiti u kontekstu buduće revizije Lisabonskog ugovora. Čim bude usvojen proračun za razdoblje 2014.-2020., strategija Europa 2020 morat će se primjenjivati punom brzinom i u svim  dimenzijama. U EU treba jačati konkurentnost i povećati sredstva za R&D s ciljem ostvarivanja održive stope rasta i otvaranja radnih mjesta.

Imam puno planova

Što ćete raditi nakon zatvaranja Delegacije EU? 
Došlo je vrijeme da se povučem i da se bavim drukčijim stvarima. Već sam više od 35 godina dužnosnik EU. Bilo je to vrlo poticajno profesionalno iskustvo. Radio sam na europskoj politici konkurentnosti, na trgovinskoj politici i na jedinstvenom tržištu. Pregovarao sam s SAD-om, Japanom, Kinom i mnogim drugim zemljama svijeta. Bio sam na dužnosti u Rusiji, a sad sam već više od tri i pol godine u Hrvatskoj. Stečeno iskustvo namjeravam iskoristiti na drukčiji način. Stavit ću ga na raspolaganje onima koji požele moje savjete. Volim i predavati. I to sam nekoć radio. Isto tako, želio bih provoditi više vremena s obitelji i više putovati. Na mojem popisu ima mnogo zemalja koje bih rado posjetio. A Hrvatskoj čestitam, želim joj dobrodošlicu i puno sreće!

Tekst je preuzet iz 5. broja priloga Hrvatska 2020