Sutkinja zagrebačkog Trgovačkog suda Nevenka Siladi Rstić pod sve je većim pritiskom u vezi sa slučajem Agrokor. Potkraj prošlog tjedna zasuta je novim valom podnesaka s brojnim ozbiljnim prigovorima i pravnim kontroverzama nacrta nagodbe.

Uz Adris, Agram i Franck kao najistaknutije kritičare povjerenika Fabrisa Peruška i cijelog procesa izvanredne uprave zaključno s nacrtom nagodbe, prigovore na (ne)zakonitost i pravne rizike nacrta uputili su i iz Udruge manjinskih dioničara.  U isto vrijeme, iz Ureda predsjednika Vlade pokušavaju demantirati da susret premijera Andreja Plenkovića i prvog čovjeka Adris grupe Ante Vlahovića u petak nije upriličen na poziv premijera. Logika je pritom da je uplitanje vrha Vlade ipak manje aktivno ako je "informiranje o poziciji Adris grupe u procesu sklapanja nagodbe" bilo inicirano od rovinjske kompanije, a ne potaknuto njezinim obraćanjem sudu zbog zakonski spornih elemenata nagodbe. 

'Pomlađivanje' starih dugova
Tu, međutim, nije kraj strci vezanoj uz Agrokor i nagodbu. Jučer je portal Index ponovno aktualizirao priču o starom i graničnom dugu odnosno "pomlađivanju" starih dugova nekim vjerovnicima s ciljem da se u konačnici izbjegnu otpisi. Ovaj put u središtu napisa je Atlantic grupa Emila Tedeschija, koja je inače dijelu promatrača zasmetala i kao član skupine glavnih pregovarača u završnici pregovora o nagodbi jer formalno nije član Vjerovničkog vijeća. Kako bilo, na tvrdnje da je bivši povjerenik Atlanticu riješio 50 mil. kuna kroz vraćene mjenice (po plaćanju slijedom ugovora o faktoringu) iz te kompanije ustrajali s na odgovoru da se radi o graničnom dugu, tj. potraživanjima za robu koja su dospijevala nakon proglašenja Lex Agrokora. 

Svi dionici slučaja Agrokor očito su svjesni pritiska rokova. Dok izvanredna uprava i vjerovnici koji su zadovoljni svojim namirenjem žele kako-tako progurati izglasavanje nagodbe, drugi hvataju zadnji vlak za poboljšanje pozicija u pregovaračkom procesu, a treći ne vide šansu da se nacrt nagodbe popravi u sadašnjim zakonskim okvirima i/li jednostavno igraju na kartu pravnih akcija koje znače rušenje postojećeg nacrta nagodbe. 

Ako je suditi prema podnescima, nezadovoljnicima "štofa" ne manjka, a neki elementi, u prvom redu vezani uz "izigravanje pravila o postupanju s osporenim tražbinama, provlače se u više prigovora. To je slučaj s  točkom nacrta nagodbe (19.) kojom se definira postupak izdavanja tzv. novih instrumenata u budućoj holding strukturi, koja se u jednom podnesku opisuje kao "jedna od najeklatantnijih povreda zakona".  Taj dio nacrta podnositelji prigovora smatraju pokušajem da se "nekim vjerovnicima tražbina koje nisu utvrđene u postupku osigura namirenje kao da su utvrđene" (priznate od povjerenika, neosporene od drugih vjerovnika).

Nedopustivim smatraju plan da se tim vjerovnicima novi instrumenti u okviru vlasničke transformacije (depozitarne potvrde i zamjenjive obveznice) podijele praktično odmah na datum početka provedbe nagodbe (umjesto rezervacija). Time se adresira povlašten položaj  budućih najvećih vlasnika, ruske banke (Sberbank i VTB) i Knighthead, koji će odmah, neovisno o parnicama i njihovu ishodu, moći koristiti pravo glasa u 'novom Agrokoru'. 

Dugih 10 godina
U isto vrijeme, s obzirom na brojna osporavanja tražbina, ali i zasad predviđeno vrijeme trajanja namirenja razlučnih vjerovnika kroz barem 10-ak godina, u jednom od podnesaka ističe se kako bi, prema nagodbi, toliko trebalo potrajati i do završetka postupka izvanredne uprave. To znači, kažu, da za to vrijeme traje i nadzor nad postupkom i provedbom nagodbe i namirenja, a u tom smislu vide i dodatni problem za sud i domaće vjerovnike u pogledu izbora netransparentne nizozemske zaklade na vrhu piramide nove holding strukture. 

Trn u oku nezadovoljnika je i povlašten tretman kojega su u nagodbi dobili vjerovnici koji su primili plaćanja od članku 40. lex Agrokora. Ukratko, u jednom od podnesaka ističe se kako će se vjerovnik koji je primio plaćanje po "slobodnoj ocjeni povjerenika ili PVV-a" prilikom namirenja će se tretirati kao da je nije ni imao. To znači da se i  umanjenje računa samo na preostali dio duga, što kod dosad plaćenih 50 od 100 jedinica u slučaju 50-postotnog namirenja u nagodbi implicira konačni povrat od 75 posto.

Oni pak kojima je npr. plaćeno 90 od 100, u nagodbu (i izračun otpisa) idu samo s preostalih 10 posto. Upravo zato već dugo dio dobavljača negoduje što se izvanredna uprava oglušila na zahtjeve za objavom tablica plaćenih tražbina, a argument zašto nisu objavljene (zbog opsega i ručne obrade) nitko ne shvaća ozbiljno.